Lider hrvatskog luksuznog turizma

Od Jadrana do Maistre: Kako je jedan hotel izgradio rovinjski turistički imperij

| Autor: Aldo Pokrajac
Hotel Jadran 1954.

Hotel Jadran 1954.


Prošle godine Rovinj je obilježio 70. obljetnicu osnivanja Turističkog društva. Ove godine pak bilježi 70. rođendan Jadrana, preteče današnje Maistre. Ugostiteljsko poduzeće Jadran osnovala je Općina Rovinj 17. ožujka 1954. godine dodijelivši mu na upravljanje istoimeni gradski hotel s 45 kreveta, odmarališta na otoku Sv. Katarina s 217 kreveta u čvrstim objektima i 200 u šatorima. Uz ostalo novo je poduzeće preuzelo dvorac Milewski na Katarini, ostavštinu poljsko-litavskog grofa Ignaza Milewskog. U prvog godini poslovanja Jadran zapošljava 15 radnika i ostvaruje 9.255 noćenja.

Početkom 1960. Jadranu se priključuje i poduzeće Crveni otok s dvorcem obitelji Hütterott na otoku Sv. Andrija. Istodobno se adaptira dvorac na Katarini i gradi depandansa kao njegov aneks. Pet godina kasnije, 1965. Jadranu se priključuje još jedno ugostiteljsko poduzeće Monte Mulini sa svojim hotelom i dvije depandanse na istoimenom brdu nasuprot starome gradu. Tako nastaje Hotelsko-turističko poduzeće Jadran koje je raspolagalo sa 1.089 čvrstih ležajeva i tri tisuće mjesta u autokampovima.

U Srednjoročnom razvojnom planu Jugoslavije od 1960. do 1965. turizam dobiva strateško mjesto u raspodjeli sredstva Općeg investicionog fonda. Za investicije u turizmu odobravali su se vrlo povoljni krediti s fiksnim minimalnim kamatnim stopama i dugoročnim rokom otplate od 30 godina.

Nestvarno poticajni krediti

Stalna inflacija obezvređivala je otplatu kredita što je dodatno pridonijelo ubrzanju investicija u ovu značajnu privrednu granu, za koju je Hrvatska imala brojne komparativne prednosti. Turizam i ugostiteljstvo se posebno stimuliralo nakon privredne reforme od 1966. do 1972. godine.

Te su okolnosti najviše koristili Porečani, koji su istodobno sa legendarnim direktorima Antonom Ninijem Štifanićem i Antonom Restovićem podizali dva hotelska giganta Plavu lagunu i Rivieru. U Jadranu su se često mijenjali direktori, pa se kasnije prepričavalo kako je Rovinj sa Umagom bio treća ruka. Prvo su na razgovore nakon raspisanih natječaja primali Antona Štifanića, potom njegova imenjaka Restovića, a tek su potom dolazili rovinjski i umaški direktori. Ipak, uvjeti za ulaganja u turizam su bili tako povoljni da se jednostavno morao dogoditi.

Jadran je povoljnim kreditima 1965. izgradio depandansu na Crvenom otoku, a potom moderne hotele Lone i posebno atraktivni Park s najljepšim pogledom na stari grad. U 1967. otvaraju se depandanse hotela Lone i Park, a 1968. hotel Istra na Crvenom otoku. Iste godine gradi se još jedna depandansa na Katarini kao aneks dvorca Milewski. Otvaraju se kampovi Monsena s turističkim naseljem i Potom Biondi.

Pomno prateći turističke trendove i potražnju Jadran 1970. započinje prijelomnu, ekspanzivnu etapu svog razvoja. Prvo se gradi Eden, prvi rovinjski hotel A kategorije, a pravi potez je bila izgradnja Villas Rubina, turističkog naselja izrađenoga kao replika primorskog grada, kojeg su turisti posebno preferirali. Izgradnjom ovog naselja i u nastavku autokampa tri kilometra jugoistočno od grada nastala je nova turistička zona Polari, koja je dnevno mogla ugostiti čak deset tisuća turista.

U skladu s promjenama ekonomske politike i u Jadranu dolazi do integracija. Paralelno s hotelijerskom okrupnjavanje i integracije dolaze i unutar trgovinske i poljoprivredno-prerađivačke djelatnosti. Naime, u poratnim godinama, paralelno s Jadranom, Općina Rovinj je osnovala i Gradsko trgovačko poduzeće Rovinj u koje ulaze samostalne trgovačke radnje. Od njih se 1956. osnivaju dva poduzeća, Prehrana za promet prehrambenom robom i Jedinstvo za promet industrijskom robom.

Prehrana i Jedinstvo se 1963. udružuju u novo trgovačko poduzeće Sloga. Pet godina kasnije Sloga se spaja s Općom poljoprivrednom zadrugom Rovinj, čime nastaje novo Trgovačko-proizvodno poduzeće Rovinj. Ovako udruženo poduzeće postalo je glavni nositelj razvoja poljoprivrede, prerade vina, alkoholnih i bezalkoholnih pića na području općine Rovinj.

Najznačajnija integracije dogodila se međutim 1972. godine, kada su se udružili Trgovačko-proizvodno poduzeće Rovinj i Hotelsko-ugostiteljsko poduzeće Jadran čime nastaje Hotelsko-trgovačko i proizvodno poduzeće (HTPP) Jadran. Ovom integracijom ostvaren je zadatak integriranja međusobno povezenih djelatnosti u poslovni sistem sa neograničenom solidarnom odgovornosti. Hotelijerstvo i ugostiteljstvo su se tako usko povezali sa poljoprivredno-prerađivačkom i trgovačkom djelatnosti

Sukladno zakonskim izmjenama 1978. su na osnovu odluka Zborova radnika na referendumu prihvaćeni samoupravni sporazumi u udruživanje u osnovne organizacije udruženog rada (OOUR), radne organizacije (RO) i na koncu u Složenu organizaciju udruženog rada (SOUR) Jadran. Tako su nastali OOUR-i Monte Mulini, Otoci, Polari i Monsena, udruženi u RO Jadraturist. OOUR-i Maloprodaja i Veleprodaja su ušli u sastav RO Jadrankomerc. OOUR-i Poljorivredna proizvodnja i Prerada su se pak udružili u RO Jadranprodukt.

Sinergija i razvoj

Ovako posložen SOUR Jadran postao je pravi poslovni sustav s hotelijerko-ugostiteljsko-turističkom, trgovačkom i poljoprivredno-prerađivačkom djelatnosti, postigavši sinergiju koja je generirala njegov daljnji razvoj. Zanimljivo je da ni ovako veliki holding, kako bi se danas nazvao, nije zanemario svoju društvenu funkciju pa je osnovao i OOUR Kooperacija, preko koje je okupio poljoprivredne proizvođače Rovinjštine od kojih je otkupljivao poljoprivredne proizvode.

Uz hotele, turistička naselja i autokampove SOUR Jadran je preko Jadrankomerca raspolagao je sa 54 prodavaonice i velikim skladištima za opskrbu svog sustava, građana, turista, ugostiteljskih i ostalih turističkih objekata, među kojim je posebno rastao segment privatnog smještaja. Jadranprodukt je obrađivao 77 hektara poljoprivrednog zemljišta i raspolagao sa proizvodnim kapacitetima od 830 tisuća jedinica u proizvodnji vina, alkoholnih i bezalkoholnih pića.

U to vrijeme prestali su djelovati mehanizmi ekonomske politike koja je stimulirala investicije u turizmu, pa je Jadran je nastavio ulagati u sve svoje djelatnosti. U ovom razdoblju puno se radilo i na revitalizaciji poljoprivredne proizvodnje koja je svrstana u osnovne pravce razvoja. Izgradnjom jednog hektara plastenika i 25 hektara povrtnjaka na Turnini stvoreni su uvjeti za intenzivni razvoj povrtlarske proizvodnje. Ovime su tehnološkom vezom opskrbljeni trgovine i turistički objekti čime su smanjeni rizici u nabavi hrane i neizvjesnosti oko njenog plasmana.

Jadranprodukt je u svojim pogonima tvornice oranžade godišnje proizvodio 14.700 hektolitara bezalkoholnih pića. U tvornici likera se godišnje proizvodilo 2180 hektolitara alkoholnih pića dok je podrum prerađivao 50 vagona grožđa. Povrtlarska proizvodnja dostizala je 150 vagona, plastenička 40 vagona, otkup od kooperanata 120 vagona povrća i 30 vagona grožđa.

Jadrankomerc je uz gradnju novih marketa i robne kuće posebno širio prostore za prodaju industrijske robe, pa je uz ostalo izgrađen i veliki centar za prodaju građevinskog materijala. Građenjem novih skladišta na Lamanovi veleprodajni prostor je pak proširen na pet tisuća kvadrata za skladištenje prehrambene i tisuću kvadrata za industrijsku robe. Time su uklonjena uska grla u opskrbi smještajnih kapaciteta, trgovina poslovanju sa robom kooperacija.

Iskorak u dodatnu ponudu

Preteći kretanje na tržištu, posebno u turističkoj potražnji, početkom 80-ih Jadran doživljava nov poslovni iskorak. Uz novi hotel Montauro gradi se zatvoreni bazen na kojem su se mogli odigravati vaterpolo utakmice i takmičenja u plivanju. Otvara se i novi autokamp Veštar, u uvali koja ima najljepšu pješčanu plažu na području Rovinja. Sve se više ulaže u dodatnu ponudu, animaciju i zabavu. Najveći potez bila je izgradnja zabavnog centra Monvi u obliku istarskog gradića s trgom u kojem se okupljalo preko pet tisuća posjetitelja. Jadran je sudjelovao i u osmišljavanju nautičke ponude, prvo kroz Aquatel s plovećim apartmanima, a potom zajedničkim ulaganjem s ACI-jem u prvu rovinjsku marinu s 400 vezova.

Za potrebe prijevoza turista do Katarine i Crvenog otoka te razvijenu izletničku djelatnost na moru Jadranturist je imao 12 brodova s 852 sjedećih mjesta. Uz to vanpansionsku potrošnju dopunjavali su s 23 restauranta, 14 snack barova, 14 aperitiv bara i kavana, 43 sportske igrališta za tenis, rukomet i košarku, 15 objekata za zabavu, razonodu i rekreaciju.

Sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća Jadranturist je raspolagao s 3.262 ležaja u hotelima A i B kategorije, 5.357 ležaja u turističkim naseljima, 13.280 kamp jedinica i dvije tisuće kreveta u kućnoj radinosti, koji su se bukirali preko svoje agencije. Koliko je Jadran strelovito rastao pokazuje rast noćenja i njihov udio u ukupnim noćenjima na području Općine Rovinj. Tako je Jadran 1960. ostvarivao 20 posto noćenja, da bi 1975. taj udjel narastao na 65 posto. U 80-im godinama Jadran je i dalje rastao, pa je 1983. Jadran dosegnuo 1,68 od ukupnih 2,5 milijuna noćenja ili 67 posto.

Valja napomenuti da je ova faza razvoja imala još povoljnije poticaje od nekadašnjih povoljnih kredita. Naime, uz službeno tržište deviza sa tečajevima koje je objavljivala Narodna banka postojalo je i neslužbeno, na kojem su veliki uvoznici kupovali devize od velikih izvoznika. Bio je to famozni šticung (njemački Stützung) na tadašnjem jugoslavenskom tržištu posebno razvijen način ustupanja deviza uz višu cijenu od službenog tečaja.

Među onima kojima je pomagao šticung bio je i Jadranturist. Veliki uvoznici kao što su bili Franck, Dukat, Nikola Tesla i drugi kupovali su devize od Jadrana po dvostrukoj cijeni od službenog tečaja.

Posljedično, Jadran je tim sredstvima puno ulagao u podizanje životnog standarda svojih radnika. Početkom 1984. osnovana je stambena zadruga zatvorenog tipa Jadrandom. Usmjerenom stambenom izgradnjom izgrađeno je čitavo naselja sa 185 kuća na području Valbruna, a velik dio radnika dobio je stanove ili povoljne stambene kredite. Radnici su dobivali kuće u roh bau izvedbi, a ono koji su bili snalažljivi koristili su dopunski rad građevinara iz Čakovca i dovršili kuće za danas smiješne cijene. I oni koji su dizali kredite su dobro prošli jer su davani sa fiksnim kamatama pa bi ih brzo pojela inflacija.

Nisu radnici bez veze govorili da im je Jadran majka. Naime, svi domicilni radnici imali su ugovore za rad na neodređeno vrijeme. Prvo bi nakon sezone koristili slobodne dane. Potom su pomagali u obrezivanju vinograda i voćnjaka a prije sezone su pripremali kampove i njihov okoliš, bojali stolariju i obavljali sve poslove koji danas rade kooperanti.

Ratna kriza

U vrijeme Domovinskog rata, kada je većina objekata ostala prazna, većinski vlasnik Jadranturista postaje Zagrebačka banka, koja je financirala poslovanje u vrijeme rata i posljedično najveće krize od osnutka tvrtke. Menadžment preuzima CHR (Croatian Hotel Resorts), a potom od 1998. španjolski međunarodni hotelski lanac Sol Melia sa Mallorce. Potom 2001. Jadranturist od Zagrebačke banke kupuje TDR – Tvornica duhana Rovinj. Iste godine TDR od Zagrebačke banke kupuje i vrsarsku Anitu.

Obje su otkupljene tvrtke imale dotrajale objekte i brojna dugovanja, koje TDR konsolidira. Uskoro TDR sa brojnim tvrtkama prerasta u korporaciju Adris grupa, sa dvije strateške poslovne jedinice Duhan i Turizam. Poslovna jedinica Turizam osniva novu kompaniju Maistra, u koju objedinjeni ulaze Jadranturist i Anita. Adris je 2005. kupio i Rovinjturist, koji je također priključen Maistri.

Dotadašnja Jadranturistova tvrtka Jadrantrgovina je prodana Konzumu. Plastenici i državno zemljište kojima je Upravljao Jadranprodukt dani su u najam, a potom prilikom raspodjele državnog poljoprivrednog zemljišta mlađim poljoprivrednicima, danas poznatim rovinjskim vinarima. Proizvodnja oranžade je ugašena, a jedino je ostao Tvornica likera, koja privatizirana posluje pod imenom Darna.

Adris se tako koncentrirao na razvoj svog turističkog portfelja. Ulaskom u turizam Adris grupa postaje još snažnije dioničko društvo sa 2900 zaposlenika i sa najbržim rastom kapitala među najvećih 400 vodećih tvrtki u Hrvatskoj, zbog čega je prvi put dobila priznanje Zlatna dionica. Za poslovnu jedinicu Turizam je stvoren strateški program ulaganja u postojeće smještajne kapacitete unutar grupacije i vlasničkoga preuzimanja novih trgovačkih društava iz turističko-ugostiteljske djelatnosti na jadranskoj obali, čime bi se stvorila vodeća turistička kompanija u Hrvatskoj.

Da bi se to ostvarilo Maistra pred sebe postavila ambiciozne planove razvoja turističkog portfelja te kreiranje i izgradnje vlastitih brendova turističkog proizvoda najviše razine kvalitete sadržaja i usluga. Pritom se tvrtka orijentira na razvoj luksuznog turizma i preoblikovanje hotela i turističkih naselja kategorije četiri i pet zvjezdica, koji će biti temelj tržišnog pozicioniranja destinacije, ali i same kompanije.

Prije nego je započelo ostvarivanje plana Crveni otok je 2001. zadesilo katastrofalno nevrijeme, u kojem je stradala stoljetna borova šuma. Prema studiji i projektu koju je osmislio Studio za krajobraznu arhitekturu KAPPO otok je narednih godina potpuno hortikulturno uređen. Da bi se obnovila nekadašnja hortikulturna matrica na Crvenom otoku je posađeno čak šest tisuća stabala bora i crnike, brojne stablašice, a oko Dvorca, koji je u naravi bio samostan, mediteranski vrt kakav su po spisima njegovali fratri benediktinci.

Strateški plan ulaganja se počinje ostvarivati 2005. godine realizacijom investicija u turistička naselja Amarin u Rovinju, Belvedere i Petalon u Vrsaru te investicijama usmjerenima na unapređenje sadržaja u kampovima obje destinacije. U 2006. Maistra je temeljito rekonstruirala hotel Istra na Crvenom otoku i obnovljen godinama nagrađivani hotel Eden, Uslijedila su ulaganja u apartmane najvećeg hrvatskog Naturističkog kampa Koversada.

Luksuzna zona Monte Mulini

Adris grupa je potom 2008. od austrijske tvrtke Alpinamare kupila hotelski kompleks otoka Katarina, nekad u vlasništvu Jadranturista. Slijedeća, 2009. godina predstavlja prekretnicu u turističkoj ponudi same destinacije, a jednako tako i kompanije. Otvoren je prvi hotel sa pet zvjezdica Monte Mulini. Južni dio luksuzne hotelska zone Monte Mulini, Maistra je 2011. zaokružila otvaranjem hotela Lone sa pet zvjezdica - prvog u Hrvatskoj sa internacionalnim brandom Design Hotels.

U 2013. izgrađeno je novo turističko naselje Amarin. Iduće godine rekonstruiran je butik hotel Adriatic u gradu. U 2016. najveća je Maistrina investicija je obiteljski hotel Amarin, izgrađen u uvali Valdaliso na mjestu starih smještajnih objekata Rovinjturista. Amarin je ubrzo postao popularan ne samo među turistima, već i malim Rovinjcima, koji koriste njegova vanjska igrališta.

U 2017. dovršeno je potpuno renoviranje hotela Eden, a na mjestu staroga počela je izgradnja novog hotela Grand Hotel Park sa pet plus zvjezdica, koji je zaokružio luksuznu hotelsku zonu Monte Mulini, jednoj od najljepših lokacija na Mediteranu. Gradnja ovog hotela je najskuplja i najekskluzivnija Maistrina i Adrisova investicija, najveća na Jadranu 2018. godine. Zbog vrijednosti od 600 milijuna kuna i velikog značaja ušla je i u program Strateških projekata od interesa za Republiku Hrvatsku.

Turistička ponuda Maistre u 2018. godini sastoji se od devet hotela s 1.561 smještajne jedinice, osam naselja s 1948 smještajnih jedinica i šest kampova s 8090 parcela. Ukupan kapacitet Maistre iznosi 11.544 smještajnih jedinica u kojima se može smjestiti 34.635 gostiju. Uz to Maistra ima gotovo sto ugostiteljskih objekata.

Prema svom strateškom planu Adris Grupa ulaže i u najznačajnije hrvatske destinacije. Prvo je rovinjski koncern od Atlantske plovidbe 2014. godine otkupio Grand Hotel Hilton Imperial Dubrovnik, jedan od najboljih hrvatskih hotela sa pet zvjezdica. Kupnjom tvrtke HUP Zagreb Adris je iskoračio i u luksuznu hotelsku ponudu Zagreba.

Značajan je i nastavak suradnje s uglednim svjetskim brendovima Marriot grupacije, s kojima HUP surađuje godinama u najboljim zagrebačkim hotelima Sheraton i Westin. Uz ove HUP ima i prestižne hotele International i Panorama te gradske hotele Jadran i Zagreb kod katedrale i jezera Bundek. Od Panorame je nastao Zonar, novo središte urbane zagrebačke, hotel koji je uvijek u pokretu, ima bazen na krovu i panoramski pogled na Zagreb

Zagreb, Dubrovnik i Split

Uz to HUP je većinski vlasnik tvrtke Dubrovnik Riviera Hotels, čiji se hoteli nalaze na dubrovačkoj rivijeri, u Srebrenom i Mlinima. Od njih najznačajniji je Sheraton Dubrovnik Riviera Hotel, smješten u Srebrenom, otvoren u ljeto 2015. Uz postojeće objekte, Hotel Astarea sa 307 soba i četiri apartmana, Villas Mlini sa 40 apartmana, 2015. je u Mlinima izgrađen i butik hotel Mlini sa 85 soba, koji je zaokružio resort Astarea Mlini.

Na kraju Maistra je poduzela još jedan iskorak kupivši propali hotela Marjan u Splitu, uz jedinstveno uređenu 623 metara dugačku šetnicu Zapadna obala, nastavak splitske Rive. Ulaganje u obnovu hotela Marjan, vrijedno više od 100 milijuna eura, jedno od najvećih pojedinačnih ulaganja u hrvatski turizam. Hotel sa pet zvjezdica vraća se prvotnim postavkama, pa će umjesto 328 imati 285 smještajnih jedinica.

U skladu sa svojom vizijom razvoja luksuznog turizma i ulaganja u objekte najviše kategorije, Adris je dosad uložio gotovo milijardu eura, a do 2025. godine u taj dio svojih poslova planira uložiti dodatnih 480 milijuna eura. Time će Maistra postati najveća nacionalna turistička tvrtka u luksuznom segmentu pozicionirana u rastućim i međunarodnim prepoznatljivim odredištima Rovinju, Zagrebu, Dubrovniku i Splitu.

Svoj investicijski ciklus započeli su s tek osam posto visokokategoriziranih objekata, a nakon izgradnje novih hotela, kupnje HUP-a Zagreb i hotela na dubrovačkoj rivijeri imaju 87 posto hotela s četiri i pet zvjezdica. Adris i Maistra rade i na dva velika projekta za koji su potrebne duge pripreme. Riječ je, naime, o povijesnim i zaštićenim objektima. Prvi je zgrada Croatia osiguranja u Zagrebu, a drugi kompleks nekadašnje tvornice duhana u Rovinju.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter