Momjanski zvonik (Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)
Povijest istarskog urarstva do sada se nije proučavala, stoga je Talijanska zajednica u Poreču pokrenula projekt "Vrijeme Serenissime: Povijesno-kulturno i turističko vrednovanje urarske tradicije Veneta, Istre i Dalmacije", kojemu je cilj proučavanje fenomena porijeklom iz Karnije, točnije iz doline Val Pesarina, uključene u migracijski proces koji je od petnaestog stoljeća dalje doveo brojne specijalizirane radnike iz Karnije u Istru.
U sklopu IX. Ciklusa predavanja "Kaštel Rota u Momjanu", predavanje "Doba Serenissime - Povijesni i kulturni itinerer toranjskih satova Veneta, Istre i Dalmacije. Momjanski toranjski sat", održao je u Kući kaštela u Momjanu profesor Denis Visintin, upustivši se pri tome u povijest istarskog urarstva i pojave satova na poluotoku.
Nakon temeljitog povijesnog istraživanja, projekt koji je pokrenula Talijanska zajednica u Poreču, a financirala Regija Veneto, teži ekonomskom i turističkom vrednovanju ovog prekograničnog itinerera, pružajući potpunu kartografiju postrojenja izgrađenih tijekom tri stoljeća te popisivanje najistaknutijih karakteristika, razlikujući između još uvijek vidljivih satova, one u dobrom stanju ili zapuštene kojima treba restauracija.
Ističu se toranjski satovi koje su izradili Capellari, Machini i posebno Solari, instalirani u Venetu, Furlaniji, Trstu, Višnjanu, Cresu, Vrsaru, Piranu, Izoli, Labinu, Momjanu, Bujama te drugim istarskim i dalmatinskim lokalitetima, dosegnuvši tako cijelu istočnu obalu Jadrana te obje Amerike.
Pesariis, Pesariis na standardnom furlanskom, Pesaria na karnijskom furlanskom, naselje je u talijanskoj općini Prato Carnico, čije se gospodarstvo, kazao je Visintin, temelji na proizvodnji satova. Unatoč svojoj maloj veličini, postalo je jedno od najvažnijih talijanskih središta proizvodnje satova, a u njemu se nalazi i važan Muzej satova, Museo dell'orologeria. Kroz naselje prolazi i "Put pesarinskog urarstva", Percorso dell'orologeria pesarina, s postavljenim kopijama satova koji su se tamo proizvodili. Ime naselja potječe od carinske vage kojom se je kontrolirao trgovački promet između Carnije i Comelica.
Prvi urari, istaknuo je Visintin, bili su kovači, oružari, bravari, pa čak i liječnici i astrolozi koji su se koristili čekićima, nakovnjima i kliještima, rastaljenim željezom na 1535 stupnjeva Celzija. U 19. stoljeću ručna obrada satova zamijenjena je mehaničkim radom, a koristili su se se hidraulična energija, lijevano željezo, mesing i čelik. U to vrijeme generaliziralo se korištenje javnih satova.
Osvaldo Capellaro dobio je 1690. godine narudžbu za izgradnju sata na tornju Mortegliano. Uz pomoć svog nećaka Giacoma, Osvaldo je postavio i toranjske satove u Tapoglianu (1726.) i Goriziji (1730.). Giobatta Capellari i Mattia Machin postavili su sat u Višnjanu 1780. godine. Iste godine Antonio Capellari zamijenio je javni sat u Novigradu. Važna je prekretnica, naglasio je Visintin, 1725. godina kada započinje s radom tvornica "Fratelli Solari" tako da se ovaj datum, smatra kao službeni početak lokalne urarske proizvodnje zidnih satova. Područje djelovanja tvornice bilo su Veneto i Furlanija. Prezime Capellari ili Cappallari je još uvijek prisutno u Brtonigli i u Novigradu, prezime Machin u Novigradu.
U 19. stoljeću rad tvrtke se potpuno industrijalizirao, što dovodi do veće i ubrzanije proizvodnje u kojoj je zaposleno cjelokupno stanovništvo, špediteri, prijevoznici, pakireri, tehničari, radnici.
Tvrtka Fratelli Solari je naknadno podijeljena u dvije sekcije: jedna u Pesariisu, druga sa sjedištem u Udinama. Tržišta za njene proizvode početkom 20. stoljeća bile su jadranske zemlje i Amerika. Tridesetih godina prošlog stoljeća Remigio i Fermo Solari uvode proizvodnju sata bez kazaljki, započinju satovima opskrbljivati državne željeznice, Ferrovie dello Stato, što i danas traje. Krajem 19. stoljeća, 1940. godine pojavljuju se veliki digitalni i analogni satni sustavi, kućni i kontrolni satovi, a 1947. godine dolazi do razdvajanje dviju podružnica tvrtke: Fratelli Solari di Pesariis i Solari di Udine, koje su 1956. i 1962. godine dobile nagrade, Zlatni kompas. Tvrtka je 1964. godine prodana Pirelliju, a sadašnji vlasnik je poduzetnik Franco Pagnacco. Danas tvrtka djeluje u Udinama i Pesariisu.
Uvođenjem izrade toranjskih satova, koji su bili prilično skupi, proširuje se rad tvornice. Ti su satovi uglavnom bili u 18. stoljeću od kovanog željeza, s klasičnom strukturom s nizom zupčanika za upravljanje satima i drugim za upravljanje zvonom, sve unutar kaveza od četiri oštrice postavljene na četiri ugla i ondje ugrađene.
- Krajem 18. stoljeća njihovo tržište se prostiralo do Istre, Dalmacije, Crne Gore. Capellari 1757. godine postavljaju sat na gradskom tornju u Rijeci, zamijenjen je nakon tridesetak godina, a 1789. godine Solari postavljaju sat na tornju u Cresu. Satovi su radili pomoću pogona na željeznim kotačima kojeg je navijao javni službenik. Potrebno je bilo redovito održavanje, obnova ili zamjena polomljenih ili oštećenih dijelova.
Četverokutni toranjski sat uveden je 1863. godine, a njegov je rad reguliran njihalom koje upravlja sidrom, opetovano udarajući sate i četvrtine. Prvi takav sat postavljen je u Zadru. Na njegovo širenje u Istri, Kvarneru, Dalmaciji, Furlaniji, Regiji Veneto ukazuju podaci o njihovom postavljanju: Cres (1789.), Piran (1802.), Split (1833.), Labin, Momjan, Udine, (1852.) Zadar, (1863.) Kotor (1865.), Padova (1867.), Ferrara (1870.), Castelfranco Veneto, (1874.), Trst (1875.), Portogruaro (1879.), Višnjan (1889.), Cetinje (1885.), Dubrovnik (1887., 1928.), Beč, Chioggia, Tribunj, Dalmatinski otoci, nabrojao je Visintin.
Prezime Solari prisutno je u Brtonigli, Solaro, Kašteliru, Solaro, Poreču, Pazinu. Ovaj, pazinski ogranak, utemeljio je Antonio, sin Sebastiana, koji se 1814. godine oženio Natalinom Calligarich u Pazinu, s vremenom je razvio samostalnu proizvodnju, pa je satove Solari u Istri proizvodio ili on ili ogranak Pesariisa. Solari iz Pazina djelovali su kao agenti obitelji iz Pesariisa, a imali su i svoju proizvodnju do 1947. godine kada su optirali.
Tržište Fratelli Solari širilo se do Grčke i Turske, a kasnije do Sjeverne i Južne Amerike. Kao zanimljivost, istaknuo je Denis Visintin, u filmu "Terminal" s Tomom Hanksom u kadrovima snimljenim na aerodromu pojavljuje se sat Solari, a isto tako vrijedno spomena je da se 1850. godine jedan ogranak obitelji Solari nastanjuje u Splitu.
Početkom 20. stoljeća na istarskom poluotoku bilo je oko četrdeset toranjskih satova obitelji Solari. Obitelj Solari koja je postavila više od dvjesto toranjskih satova na istočnoj obali Jadrana.
Chioggia ima najstariji sat na svijetu, prije 1387. godine, autor vjerojatno Giovanni Dondi dall'Orologio; Astrarium, (svemirski sat, Giovanni Dondi dall'Orologio); Camposampiero (Solari); Castelfranco Veneto (Solari); Labin (Solari); Tinjan (Solari Pazin); Buje, crkve sv. Servula i BDM (Solari); Bazilika Poreč (1700./1750., Capellari?); Barban (nije Solari); Kringa (1840./60.,Solari Pazin); Draguć (1700./1750., Capellari?); Žminj (1900., Solari Pesariis); Motovun (1870., Solari Pesariis); Rovinj (1700./1750., Capellari?); Pazin, crkva sv. Nikole (1840., Solari); Pazin Samostan (1840., Solari Pazin); zidni sat Pesarino (oko 1840.); Grožnjan župna crkva (Solari); zidni sat iz regije Comptpois s natpisom Giovanni Solari iz Pazina; Višnjan (Solari), Umag (Solari Pazin); Rovinj (1700./1750., Capellari?); sobni sat autora Giovanni Solari (Pazin, 1901.).