Jednako kao i danas, i na današnji dan 1994. godine, sve je bilo u niskom startu za blagdansko veselje. Početak prosinačkih dana značio je mnogo aktivnosti i programa za sve uzraste, a najviše za one najmlađe građane Istre.

Pazin je tada ponovno dobio, nakon nekoliko godina pasivnosti, Društvo Naša djeca. Njegov je cilj bio rad kroz programske odbore za prava djeteta, za aktivnosti predškolske i školske djece, ljetovanja i druge oblike rekreacije i odmora, za dječje stvaralaštvo i kulturu, zdravstvenu i socijalnu zaštitu djece. Nakon uspostave, novoobnovljeno pazinsko Društvo Naša djeca odmah je krenulo s radom u mjesecu darivanja i dječjih radosti. Već je prva na redu bila predstava »Princeza Kukrica« povodom blagdana svetog Nikole, a mališane predškolske dobi čekalo je nekoliko tisuća božićnih poklon-paketa.

Otvoren Boravak

A osim novosti iz Poreča, tog je dana na pulskoj kronici glavna vijest bila otvorenje keramičarske radionice u adaptiranom prostoru Boravku za djecu i mladež s cerebralnom paralizom. Otvorenje ove, kako se pisalo, male ali vrijedne prostorije održalo se upravo na međunarodni Dan osoba s invaliditetom. Radionica za radnu okupaciju polaznika Boravka, namijenjena je bila izrađivanju keramike, ponajviše onima koji su završili školovanje. A osim proizvodne okupacije, ujedno je to služilo i kao terapija kako bi razvijali, odnosno održavali motoriku ruku. U svečanom otvorenju sudjelovali su polaznici i djelatnici Boravka, kao i predstavnici županije, Grada i donatori.

Kako se pisalo, prostor radionice, koji se nalazio na »S« krivini, dao je Grad Pula, dok je adaptacija i oprema osigurana novcem od prodaje radova, slika cerebralaca u Bellunu, dobrovoljnim radom i uz pomoć Udruženja volontera Insieme si puo, provincije Belluno kao i tamošnje udruge Societa’ nuova. Najavljeno je na otvorenju radionice bilo da će s djecom i mladima raditi Jadranka Ostić, kao i da je to druga radionica, osim one slikarske koju je vodio akademski slikar Valter Smoković.

»Umjesto u školi cerebralci nastavu likovnog odgoja, kao i tehničkog, glazbenog i tjelesnog imaju u Boravku, gdje stječu i ocjenu. Time se skraćuje dužina njihova obveznog boravka u školi i sjedenja koje im predstavlja napor«, pisala je novinarka Jasna Orlić, novinarka našeg lista.

Turistički djelatnici u Umagu očekivali su i do 1.400 gostiju u vrijeme novogodišnjeg slavlja. Kako je izvijestio Glas Istre, otvoreni su tom prilikom bili svi grijani hoteli: Kristal, Koralj, Adriatic s depadansama, Sipar te hotel Umag. A kako su stigle najave u Istraturist, čak 70 do 80 posto gostiju najavilo je svoj dolazak iz Italije. Direktorica prodaje Istraturista otkrila je da je čak 500 osoba bukiralo sedmodnevni boravak u Umagu, što ih je iznimno veselilo.

Lijepe vijesti stigle su iz drugog hotela. Naime, u porečkoj Rivieri svečanim su objedom prognanici obilježili završetak radova uređenja i ličenja hotela. Dobili su boju za ličenje soba u kojima su bili smješteni, no, budući da je boje bilo viška, očistili su i oličili cijeli hotel. U znak zahvale, rukovodstvo hotela prognanicima je priredilo svečanu večeru, a voditeljica zbjega u Rivieri zahvalila je svima koji su ispekli kolače, kao i radnicima Tehnomonta koji su besplatno popravili centralno grijanje po sobama hotela. Treba reći da je tada u porečkoj Rivieri boravilo 147 prognanika treću godinu zaredom, a došli su iz svih okupiranih krajeva Republike Hrvatske.

Blagdanski apsurd

Tog je dana najavljeno i održavanje Međunarodnog božićnog sajma u Dvorani mladosti na kojem se očekivalo sudjelovanje izlagača iz cijele Istre, Rijeke, Varaždina te Italije. Popularni sajam do tada se održavao deseti put i okupio više od osamdeset poduzeća, od čega najviše onih privatnih.

U Puli se, prilikom ukrašavanja centra grada, dogodio i jedan, kako ga je tada nazvala novinarka Glasa Istre, »blagdanski apsurd«. Naime, građani su se požalili što je tik uz arheološke radove na Portarati, postavljen dječji vrtuljak. »Prvo, siromašno (ili gotovo nikakvo) rasvjetno ukrašavanje gradskih ulica, drugo, početak arheoloških radova na Trgu Portarata, a eto treće, blagdanskim iznenađenjima u gradu nikad kraja - kod Zlatnih vrata pronašao se vrtuljak«, pisala je tada novinarka Glasa Istre. Pitala se nije li se moglo još malo pričekati s izvođenjem radova, već pretvoriti Trg u veliko gradilište, a prolaz za pješake svesti na minimum. A onda je još stigao i dječji vrtuljak. Iz pulske gradske uprave tada je stigao odgovor da je vrtuljak ondje postavljen za razonodu djece, kako bi se djeci približio dio blagdanske atmosfere. Prvotno je vrtuljak trebalo postaviti na Karolinu, no pokazalo se da on ne može biti u blizini autobusnog terminala.

Najavljeno je tada u Buzetu prvo međunarodno druženje ljubitelja terenske vožnje pod imenom »Buzet 94 4x4«, u organizaciji buzetske agencije Jet. Svoj dolazak je, kako se pisalo, potvrdilo tridesetak skupina iz Hrvatske, Slovenije i Italije, za koje je plan bio da ispred buzetskog hotela »Fontana« krenu u smjeru Roča i Huma. A nakon ručka u Kotlima, očekivala ih je prezentacija o mogućnostima terenskih vozila. Organizatori su tada istaknuli da cilj manifestacije nije natjecanje, već druženje i terenska vožnja na istarskim puteljcima, u okruženju istarskog krajolika, čime se i turistički promovira naša regija.

Istarska ognjišća

Prerano preminuli novinar Davor Šišović, koji nas je nedavno napustio, dugi je niz godina za Glas Istre pisao, između ostalog, o istarskim običajima i tradiciji. U zanimljivom prilogu »istarski besidarnik« tog je dana predstavio nazive za istarsko ognjišće, odnosno kako ga sve, ovisno iz kojeg su dijela poluotoka, Istrijani nazivaju. Ognjišće, duša tradicijske istarske kuće, kako ga je opisao, mjesto je čija uloga u životu jedne porodice nije samo u pripremi hrane, već je to mjesto okupljanja, pričanja priča i druženja te primanja gostiju. nazivaju

»To je bivalo u vrijeme kada nije bilo civilizacijskih novotarija koje su, po mišljenju mnogih, otuđile ljude i uvelike potisnule nekadašnje običaje, kao što je to primjerice televizija. I štednjaci odnosno špaheri potisnuli su stara ognjišća, iako su se ponegdje ona održala do dan-danas...«, pisao je Šišović. Naziv za ognjišća, za kojima su starije generacije nostalgične pa ih i danas ugrađuju u novogradnje, Šišović je istražio širom Istre.

U Livadama i Šterni nazivaju ga »fogoler«, a u Rovinjskom Selu, Kujićima, Baratu, Orbanićima, Muntrilju, Srbinjaku i Selini »gnjište«. »Ognjišće« se pak koristi u Raklju, Kašteliru, Merletima, Zrenju, Krpanima, Livadama, Škopljaku, Škropetima, Trgetu, Labinu, Oriču, Rakotulama i naselju Vranja. »Ugnjišće« se naziva u Semiću i Skitači, a ugnjište u Rapavelu. A iako se u svim dijelovima Istre nadstrešnica nad ložištem ognjišća naziva napa, ukrasna zavjesica ima drugačije nazive. Pa tako ju Istrijani nazivaju svakako - koltrina, koltrinađi, koltrinica, platno, telo, tenda, tornap i tornapa.

"Anemonia" otplovila iz Uljanika

Na naslovnici je osvanula slika broda »Anemonia« koji je iz pulskog Uljanika otplovio na dokovanje u »Viktor Lenac«. Riječ je bila o drugom tankeru za prijevoz kemikalija napravljen za španjolskog naručitelja Actinia Shipping Company. Plan je bio da se ondje zadrži sedam do deset dana, a nakon njegova povratka, trebalo ga se dotjerati za svečanu primopredaju prije konca godine.

Povezane vijesti

• Uz blagdan Velike Gospe nadnaravni događaj u supetarskoj crkvi na Badnjak 1721. godine: IKONA CRNE GOSPE JASNOGORSKE PROPLAKALA U SRCU ISTRE
• Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE
• ZRCALO VREMENA: Prvi put u svojoj povijesti narod Istre uzeo kormilo u svoje ruke