ISTRČAO JUBILARNI STOTI MARATON
Ivan Stanić je trčao na svim kontinentima osim na Antartiku
Ivan Stanić (Snimio Branko Biočić)
Za njega je trčanje način života, ljubav i strast. Ivan Stanić, atletičar iz Tupljaka koji je 30-ak godina stanovnik Potpićna u subotu je prijepodne istrčao u svom rodnom mjestu jubilarni stoti maraton. Stanić je ispunivši si jednu od dvije neostvarenih želja ove subote bio domaćin i organizator tog posebnog jubileja koji je okupio na utrci a zatim i na fešti njegove mnogobrojne prijatelje i kolege sa atletskih staza i izvan nje.
Svoju prvu utrku Stanić je istrčao 3. rujna 1988. godine povodom rujanskih svečanosti u Buzetu, bila je to ulična utrka u dužini od osam kilometara a prvi maraton odradio je daleke 1991. godine u svibnju u slovenskim Radencima gdje je kao početnik osvojio vrlo dobro 16. mjesto sa vremenom dva sata, 58 minuta i 16 sekundi.
-Do sada mogu reći da sam istrčao nekih 200 tisuća kilometara. Mogu se pohvaliti da sam prvi Hrvat koji je istrčao šest najvećih svjetskih maratona, Marathon Majorsa, koji čine maratoni u Tokiju, Bostonu, New Yorku, Londonu, Berlinu i Chicagu za što sam 2012. dobio i posebno priznanje Svjetske Atletske federacije. Trčao sam na svim kontinentima, pa i u pustinji Sahari, jedino nisam na Antartiku što mi je ostala neispunjena želja. Svaki od tih maratona ima svoju priču, pogotovo ovi veliki. New York je centar svijeta i zato sam se tamo vraćao devet puta. Boston je najstariji na svijetu koji se trči više od stoljeća a i ostali su imali neke svoje posebnosti. Ove sam maratone prvenstveno trčao iz svog gušta i sa željom da ispitam svoje krajnje granice. Kasnije sve više uživaš u samim putovanjima svijetom koji te počnu ispunjavati na jedan drugačiji način, govori nam Stanić.
On i dalje trči punih 32 godine i ne misli stati ni nakon ovog stotog maratona organiziranog na cestama Tupljaka i okolice na kojem je nastupilo više od sto sudionika iz cijele Hrvatske i susjedne Slovenije, njegovih gostiju i prijatelja koji su zajedno s njim trčali njegov stoti, ovoga puta revijalni i svečarski maraton. Iz Dalmacije su stigli Janez Maroević sa Hvara i Ivan Jelavić iz Vrgorca. Start je bio sa Sportsko-rekreacijskog centra Tupljak u šest sati u jutro a zatim se trčalo prema Pićanskom Grobniku pa natrag sve do Gologoričkog Dola, pa još jednom tom rutom kako bi se dobilo dobilo 40 kilometara.
Posljednjih 2.195 metara trčalo se kružnom cestom po Tupljaku sve do cilja natrag na Sportsko rekreacijskom centru Tupljak. Iako to nije bio natjecateljski maraton treba reći da je prvi na cilj nakon tri sata i 36 minuta stigao Emir Jakupović iz PU Istarske ispred Danijela Ikice iz Osiječkog Marathon kluba dok su kao treći zajedno u cilj ušli Matija Lisec i Ivan Diklić iz porečkog kluba Running fox. Stanić je zbog ozljede koljena kasnio ali je ipak na cilj stigao zadovoljan u pratnji mnogih atletičara
-Odradio sam stoti maraton na visokoj frekvenciji, Nije bilo lagano zbog velike vrućine a bio sam i ozlijeđen. Na 36. kilometru ulovio me takav grč da sam jedno dva kilometra morao prohodati. Rekao sam da moram ovo izgurati zbog ovih ljudi koji su došli da taj jubilej podijele samnom. Ljudi su zbog mene došli iz cijele Istre, šire regije, Zagreba, Osijeka, Dalmacije pa i Slovenije. Za mene je ovo poseban dan, jako sam sretan i zadovoljan i jako sam im zahvalan. O tome sam maštao nekih desetak godina i mislio šta kada se desi taj stoti maraton. Mogao sam ga ići trčati na bilo koji kraj svijeta ali ne nisam to želio, htio sam da ovaj puta svi dođu ovdje kod mene gdje sam napravio prve trkačke korake. Žao mi je što je pozlilo gospodinu Cukonu kojeg je Hitan odvela, rekao nam je nakon prolaska kroz cilj i primanja mnogobrojnih čestitki i želji za slikanjem sa njim Ivan Stanić.
Dodao je kako se sada mora odmoriti, zaliječiti ozljedu i nastavlja trčati za svoj gušt a o posljednjem kilometru još ne razmišlja. Nije zaboravio zahvaliti svima koji su mu pomogli organizirati ovaj stoti jubilarni maraton. Uz dobro zdravlje koje će mu omogućiti da nastavi sa trčanjem i utrkama želio bi nastupiti barem još jednom i to po deseti puta na velikom svjetskom maratonu u New Yorku te ispuniti si jedinu neostvarenu sportsku želju a to je trčati na Antartiku. Ako je mogao po suhom pijesku u Sahari zašto ne jednoga dana isprobati ledene staze dalekog Antartika do kojeg je ipak puno teže, kompliciranije i skuplje doći od nastupa u svjetskim metropolama.
Danas trči rekreativno održavajući formu kako bi i dalje ostao u tom svijetu jer je njegova prava atletika završila pred petnaestak godina. Ivan Stanić nedavno je dobio i godišnju nagradu svoje općine Kršan koju je svojim nastupima promovirao diljem svijeta. Zaposlen je u Termoelektrani Plomin koja mu je uvijek izlazila u susret i pomagala mu na tom atletskom putu. U sport je ušao kao mladi nogometaš ali je sasvim slučajno uličnom atletskom utrkom u Buzetu 1988. god. sebe otkrio kao atletičara i posvetio se dugim prugama. Bio je devet godina član Atletskog kluba "Žumberak" iz Sošica (Zagrebačka županija) a osim diljem Hrvatske trčao je ulične utrke u Ateni, Barceloni, Beču, Berlinu, Bostonu, Chicagu, Dubaiu, Firenzi, Rimu, Parizu, Londonu, Ljubljani, Trstu, Marrakechu, Moskvi, Miamiu, Palermu, Pragu, Pustinji Sahara, Rio de Janeiru, Tokyu, Tromsu u Norveškoj, Stockholmu, Melbourneu, Sydneyu i ove naše u okruženju kao što su Zagreb, Plitvička jezera, Split, neke i po 15 puta.
Najbolji rezultat u maratonu ostvario je na državnom prvenstvu u Lipiku 1998. god. Sa vremenom od 2.36.49 h. Na državnim prvenstvima u maratonu tri puta osvaja srebro i dva puta broncu, nikako do pobjedničkog postolja. Za hrvatsku reprezentaciju nastupio je 2004. godine u brdskom trčanju na Europskom prvenstvu u Poljskoj, kao i na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Svoju veliku i bogatu karijeru sa troznamenkastim brojem maratona proslavio je revijalnom utrkom i velikomfeštom uz prijatelje tamo gdje je sve i počelo, u rodnom Tupljaku.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
