Zečić u kampanji nadomak Rovinja (Snimio Aldo Pokrajac)
Proteklo je proljeće bilo kišovito, a i početak ljeta je bio posve drugačiji nego prošlogodišnji, s nekoliko kiša i podosta vlage. Takve prilike, koje su do klimatskih promjena bile uobičajene, pogodovale su rastu trave. Nekad, kada nije bilo freza, pa su poljoprivrednici morali ručno okopavati vinograde i vrtove, proljetnu kišnu godinu bi rovinjski kampanjoli zvali ‘ano di erba, ano di merda’. Stočari bi joj se međutim radovali jer je bilo obilja trave za sijeno.
Na području iznadprosječno bogatog Rovinja, u kojem živi puno dioničara i rentijera, preostala su još dva čapa ovaca i jedna koza. I oni kao da svima smetaju. Ovce kao brste donje grane maslina, koze uništavaju get, izdanke mladih stabala nakon sječe šume. Međuprostor između maslina i voćaka se stoga malčira, a malč koristi kao prostirka oko stabala protiv sunca.
Ove godine je međutim trave toliko da treba pokositi i drugi taj, mladi otkos. Pred mojim trimerom se u toj radnoj operaciji tako našao jedan mali zečić. Iako se pozicionirao na komadiću zemlje, utopivši se u okoliš, srećom sam ga na vrijeme primijetio prije nego je nastradao od oštre niti trimera.
Iz lovačkih priča znam da se zečeve ne smije iznositi iz staništa. Naime, majka zečica dobro zna koje opasnosti prijete novom naraštaju, pa ih strateški rasporedi na nekoliko mjesta na njivi, tako da ne mogu zajedno stradati.
Ranijih godina u ovo doba harale su divlje svinje, posebno nakon kiša kada im se njuška u potrazi za hranom lakše zarije u zemlju. Vjerojatno ih je nakon hajki i izlučivanja iz prigradskih naselja i obalnog pojasa na području Rovinja nešto manje. Predvečer, kada kreću u potragu za hranom, ipak se čuje se njihov zov. U naslagama otpalog lišća u šumama, koje je zbog kiša ispod gornjeg sloja trulo, vidi se da su ipak aktivne. To je, naime, idealna podloga za legla crva, njihove najomiljenije delicije.
Po iskopanim rupama u zemlji daje se naslutiti da u poljima ima i jazavaca. Međutim i lovce i ljubitelje prirode najviše raduje što je više plemenitih zečeva, kojih se sve češće može vidjeti po poljskim putovima i njihovim raskršćima, krožerama.