Franjevački samostan nalazi se usred grada (Snimio Franko Gambiraža)
Nekoć je u davna vremena, u pazinskom franjevačkom samostanu utemeljenom 1481. od strane pape Siksta IV., molilo i radilo, 20-ak redovnika, dok ih danas ondje živi samo dvoje.
Fra Goran Malenica i fra Dražen Kovač, iz Reda manje braće ustanovljenog po nadahnuću sv. Franje Asiškog, ne tako davno stigli su u pazinski samostan na svojevrsnu ispomoć koja će se po potrebi produžiti još godinu dana.
Došli su iz druge, zagrebačke franjevačke provincije (sv. Ćirila i Metoda) s obzirom na nedostatak fratara u zadarskoj (sv. Jeronima) kojoj pripada i Pazin, a zbog nedostatka redovnika razmišlja se i o spajanju provincija.
- Stigao sam lani u srpnju iz Varaždina gdje sam bio na službi. S obzirom da nismo župa više smo usmjereni na pastoralni rad, prije svega ispovijedanje, a pazinski je samostan poznat po tome što na ispovijed dolaze vjernici ne samo iz Pazina, već i čitave Istre, kazao nam je ugodni sugovornik fra Goran koji je inače rodom iz Đurđenovca, pa je naučen na život u manjoj sredini.
- Pazin je grad upravo po mjeri čovjeka, a i sv. Franjo Asiški osnovao je Red manje braće upravo s ciljem da budemo među ljudima i u manjim i većim mjestima, posvugdje, kazao je. Mise se za razliku od župnih crkvi održavaju prijepodne, svakodnevno radnim danom u 7.30 sati, nedjeljom u 7.30 i 9.30 sati, te subotom u 19 sati, a ispovijedi su radnim danom od 8.30 do 11.45 te od 15 do 18 sati, nedjeljom pola sata prije misa, a subotom od 8.30 do 11.45 te od 15 do 19 sati.
"Kao vojska" imaju nekoliko puta dnevno u zakazano vrijeme molitve (časoslov), a odlaze i u ispomoć (ispovijedi) obližnjim župama. Potrebno je i održavat, čistiti, čitav taj prostor, pa im u tome često pomažu vjernici. U zapadnom gostinskom dijelu samostana, odvojenom od klauzure, znaju na nekoliko dana primiti vjernike kojima je potrebna tišina samostana i molitva.
Ovaj se skladni kloštar (puno mu je ime Franjevački samostan Pohođenja Blažene Djevice Marije) u građevinskom smislu sastoji od dvaju spojenih krila zgrade te crkve Pohođenja BDM sagrađene u razdoblju 1463.-1477. u kasnogotičkom stilu, a kasnije dvaput širene i preoblikovane u baroknom slogu.
Već u XVI. stoljeću u njegovu su sklopu djelovale bolnica, ljekarna i knjižnica, od 1781. do 1834. pučka škola, a potom gimnazija (1836.–73). Ispod samostana koji je sagrađen na stijeni teče bujica Mečari koja "ponire" (putem kanala ispod Starog trga) te utječe u Pazinčicu.
Tu su i gospodarski objekti, među ostalim i kokošinjac, ali i prostrani Vrt (pišemo velikim slovom, jer se tako naziva, ali se po svojoj prostranosti ne može nazvati vrtom u današnjem smislu). On je danas okružen kućama i stambenim zgradama pa se poljoprivredom, s obzirom na minimalni broj franjevaca, bave obližnji žitelji s kojim redovnici imaju dobrosusjedsku suradnju pa su im ustupili dijelove za vlastite potrebe.