Prisutni na proslavi bili su Miranda Banko-Miličić, Lučo Pavletić, Marija Homoki-Uljanić, Marija Ribarić, Vinko Cerovac, Marija Krebel-Gržinić, Viktor Križanac, Marija Zornada-Nemarnik, Marijan Marečić, Livia Tuđa-Sloković i Vladimir Filipović
Maturanti pazinske gimnazije 1961.
Ovih se dana sastala generacija pazinskih maturanata godišta 1961. da zajednički proslave 62. obljetnicu svoje mature u blizini svoje stare gimnazije, koja slovi kao prva najstarija hrvatska gimnazija osnovana u Istri još davne 1899. godine za vrijeme Austrije.
U vrijeme školovanja ove generacije maturanata (1957.-1961.) pazinska se novoizgrađena moderna gimnazija nazivala "Otokar Keršovani" u spomen na bivšeg učenika gimnazije koji je okrutno bio ubijen u Drugom svjetskom ratu. Na ovogodišnjem druženju bivših maturanata generacije, koji su upravo zagazili i u svoju devetu deceniju života, od ukupnog broja, njih 48, do sada je preminulo 20, a od preostalog živog 21 maturanta druženju generacije odazvalo se njih 11, dok je nekolicina preostalih morala otkazati dolazak radi zdravstvenih problema i familijarnih neodgodivih obaveza.
Prisutni na proslavi bili su Miranda Banko-Miličić, Lučo Pavletić, Marija Homoki-Uljanić, Marija Ribarić, Vinko Cerovac, Marija Krebel-Gržinić, Viktor Križanac, Marija Zornada-Nemarnik, Marijan Marečić, Livia Tuđa-Sloković i Vladimir Filipović.
Nakon okupljanja generacije, uslijedila je uobičajena prozivka i godišnji raport svih prisutnih, informacija o razlozima nedolaska preostalih kolega koji su opravdali svoje nedolaske na ovo tradicionalno godišnje druženje generacije, u međuvremenu od prošloga druženja preminulih kolega, kao i statističko-demografski podatak o broju potomaka generacije koji trenutno broji (djece, unuka i praunuka) 141.
Sjetili su se naravno i svih bivših profesora od kojih je danas živo još samo dvoje, koji su bili nekada i razrednici oba odjeljenja razreda u završnoj godini školovanja ove generacije, a koji i danas u poznim devedesetim godinama života još uvijek kontaktiraju sa svojom generacijom i zajednički se vesele svim postignutim uspjesima.
Minutom šutnje odana je počast svim do sada preminulim profesorima i kolegama, a zatim je uslijedio zajednički objed i međusobno druženje prisutnih kroz razgovor i po bog-zna-koji put ponovljeno prepričavanje anegdota, pričica i nestašluka iz davno minulih školskih dana, uvijek iznova zabavnih i interesantnih. I ovogodišnje druženje generacije ovjekovječili su na koncu zajedničkom fotografijom prisutnih uz dogovor da će se i dogodine ovom prigodom ponovo sastati, saznajemo od Vladimira Filipovića.