Već više od pet godina u Puli djeluje Proces, udruga koja se bavi promicanjem prava LGBTIQ+ osoba, a od prošle godine organiziraju i manifestaciju, također nazvanu Proces, čiji se programi održavaju kroz cijelu godinu. Predsjednica udruge je Ana Bačić, a producent manifestacije Jan Franjul, koji su nam ispričali kako je sve krenulo i kakvo je stanje s pravima LGBTIQ+ osoba u Istri i ostatku Hrvatske.

Pedesetak događanja

- Našu priču započeli smo kao program Kluba Kotač 14. veljače 2018., nastavili kao neformalna inicijativa, a od 2021. djelujemo formalno, kao udruga. U tih pet godina organizirali smo pedesetak događanja, emitirali više od 130 emisija na Radio Rojcu te pulskoj publici predstavili desetke umjetnica i umjetnika. S djelovanjem smo počeli kad smo shvatili da je većina sadržaja namijenjenih osobama iz LGBTIQ+ zajednica smještena u Zagrebu, Splitu i Rijeci, da u Puli ne postoje prostori namijenjeni LGBTIQ+ zajednici, te da šira javnost u Puli nije upoznata s radom queer umjetnica i umjetnika. Odlučili smo da kroz organiziranje kulturno-umjetničkih programa, edukacija i radionica, te koristeći umjetnost kao alat možemo promicati prava i vidljivost LGBTIQ+ osoba, te promicati kulturu nenasilja i ravnopravnosti u društvu, suzbijati i uklanjati lezbo/homo/bi/transfobiju u društvu kao i seksizam, mizoginiju i druge društvene pojave koje doprinose nejednakosti. Udruga broji desetak podržavajućih članova i četiri redovna člana koji su aktivno uključeni u rad udruge, kažu Jan Franjul i Ana Bačić.

- Prošle godine organizirali ste veliku godišnju manifestaciju na području Pule koja se nastavlja i ove godine. Kako je manifestacija prihvaćena i kako ste vi zadovoljni njenom realizacijom?

- "Proces 2022" bila je naša prva samostalna cjelogodišnja manifestacija, koju smo organizirali uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH, Grada Pule i Turističke zajednice grada Pule. Naravno, ne smijemo zaboraviti spomenuti i naše partnere, Galeriju Makina i Hassana Abdelghanija, Savez udruga Rojca i Caffe bar Circolo 17. U sklopu programa organizirano je šest većih događanja, izložbe Luke Pešuna, Benjamina Strikea i Ane Opalić, razgovori s spisateljicom Norom Verde i piscem Dinom Pešutom, te koncert bendova U pol' 9 kod Sabe i Ti, ja i moja mama. Sva su događanja bila vrlo dobro posjećena, reakcije publike su bile jako pozitivne, a izmještanjem programa u više prostora u gradu omogućila se veća vidljivost i potaknulo zajednicu na razgovore o temama važnim za LGBTIQ+ osobe. Izložbe su posjetili učenice i učenici srednjih škola čime se dodatno istaknula edukativna uloga umjetnosti u ovome kontekstu. Aktivnosti programa "Proces 2022" posjetilo je više od 700 osoba.

- Pula i Istra ponose se svojom tradicijom tolerancije i suživota, no osjećaju li to i pripadnici LGBTIQ+ zajednice koji ovdje žive?

- Najbolje o toj slici govori činjenica da je prošle godine u Pazinu uništena zastava duginih boja, manje od sat vremena nakon što je postavljena. Također, često vidimo homofobne natpise na zgradama uz pozive na mržnju. Ono što se često može čuti, u cijeloj Hrvatskoj, su one famozne rečenice "Radite to u svoja četiri zida" i "Ja nemam ništa protiv, ALI…" Prošlogodišnjim programom smo upravo na ta pitanja pokušali odgovoriti, te smo izložbom Luke Pešuna "Radite to u svoja četiri zida" pokazali da se unutar njih ne događa ništa pretjerao drugačije od uobičajenog, te da je počesto zapravo i dosadno. Želimo širem društvu pokazati da su pripadnici LGBTIQ+ zajednice njihovi susjedi, prijatelji, kolegice i članice obitelji, samo želimo jednaka prava i živjeti ispunjene živote bez straha od napada ili vrijeđanja.

- Što zapravo znači queer, po čemu se to razlikuje od drugih termina poput gay i ostalih?

- Queer je termin koji označava i pokriva sve osobe koje nisu cisrodne i heteroseksualne, koje žive svoj život izvan hetero-patrijarhalnih normi. On se odnosi i na aktivizam i na osobu i njene identitete te na taj način podrazumijeva nepristajanje na samorazumljivo slijeđenje društvenih pravila. Queer se odnosi na propitivanje i/ili odbijanje nametnutih normi patrijarhalne tradicije; kreiranje prostora, kulture i izražaja koji nadilaze "zatvorene kutije" LGB ili heteroseksualne seksualnosti, i/ili "ženskih" i "muških" spolova/rodova; omogućavanje samodefiniranja; predstavljanje radikalne politike koja uviđa povezanost svih vidova opresije.

Poticati uključivost

- Po čemu je ta queer kultura koju promovirate drukčija od "straight" kulture, ako se može postaviti takva dihotomija?

- Mislimo da je nepotrebno postavljati takvu dihotomiju. Queer kulturu kao takvu ne može se lako definirati, ona progovara o životima vrlo raznovrsne zajednice, ljudi s različitim iskustvima i različitim identitetima. Ono što ju odlikuje je nepristajanje na ustaljene heteronormativne i patrijarhalne forme, i želja za stvaranjem prostora oslobođenih od diskriminacije uz predstavljanje širokog spektra identiteta koji čine društvo u cjelini. Želimo prikazati živote koje se ne može vidjeti u mainstreamu, razgovarati o temama koje su zapostavljene, poticati uključivost, jednakopravnost i prihvaćanje. Queer kultura kao takva donosi i dozu aktivizma, koji nekada možda nije bio namjera umjetnice ili umjetnika, ali koji se zbog stanja u društvu vrlo lako iščitava.

- Koji su najveći problemi s kojima se danas pripadnici LGBTQ+ zajednice susreću u Hrvatskoj? Je li u Istri drukčije?

- Sredinom veljače Zagreb Pride objavio je i predstavio treće izdanje "Rozog megafona: izvještaja o stanju ljudskih prava LGBTIQ osoba u RH". Prateći devet cjelina autori su prepoznali određene pomake, koji dolaze iz LGBTIQ+ zajednice, te stagnaciju i nazadovanje prava, koji dolaze od institucija i države. Kako su sami istaknuli na predstavljanju, političko, društveno i institucionalno okruženje za LGBTIQ+ osobe postalo je izrazito nepovoljno nakon što nije spriječeno održavanje referenduma o zabrani istospolnog braka. Taj trend pogoršan je i narednih godina kroz različite institucionalne, političke i druge pritiske na različitosti u našoj zemlji. Najozbiljnije posljedice takvog okruženja su porast zločina iz mržnje i govor mržnje. Posljednjih godina bilježi se i porast nasilja nad LGBTIQ+ osobama. Većina žrtava to nasilje ne prijavljuje, a i kada prijave, vrlo često se ne procesuira kao zločin iz mržnje, nego kao remećenje reda i mira. Zabilježen je i porast transfobije u društvu, trans osobama otežan je pristup gotovo svim uslugama i pravima zbog nepostojanja odgovarajućeg zakonskog rješenja za pravno priznanje rodnog identiteta temeljenog na samoodređenju. Problema je mnogo, ali ono što je važno je da su pripadnici LGBTIQ+ zajednice aktivni, udružuju se, te se bore i neprestano djeluju na stvaranju društva prihvaćanja.

Siguran prostor i sadržaji

- Često se govori o prihvaćanju pripadnika LGBTQ+ zajednice, ali na što se to prihvaćanje konkretno odnosi? Naime, postoji razlika u tome da se kroz prihvaćanje nekoga voli ili jednostavno pusti na miru.

- Razlika je ta da postoje pojmovi tolerancija i prihvaćanje. Tolerancija označava sposobnost podnošenja nečega, to je stav koji se događa u trenutku kada treba otrpjeti nešto, kada treba odustati od sile kako bi se realizirala vlastita volja. Većina tolerira postojanje manjine. Mi ne želimo da se naše postojanje tolerira. Članak 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima svečano proglašava: "Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva". Iz tog razloga edukacijom, sustavnim djelovanjem, međusobnim uvažavanjem, kulturom dijaloga i međusobnom podrškom želimo doći do toga pripadnici LGBTIQ+ zajednice prihvaćeni kao jednakopravni članovi društva.

- Je li na tom putu prihvaćanja od šire zajednice, samo deklariranje, odnosno "izlazak iz ormara", najteži korak? Koliko nakon toga stvari postaju, ako postaju, lakše? Ili tek tada počinje kalvarija?

- Put prihvaćanja počinje mnogo ranije od onoga javnoga "izlaska iz ormara". Prvi korak je prihvatiti samoga sebe. Ali ako društvo odgaja djecu i mlade da je jedino normalno biti cisrodan i heteroseksualan, ako u medijima, umjetnosti i kulturi ne postoje pozitivni prikazi života pripadnika LGBTIQ+ zajednice, ako je homo/bi/transfobija općeprihvaćena, ako se verbalno i fizičko nasilje iz mržnje ne procesuira, ljudi sami sebe neće moći prihvatiti. Prije nekoliko dana Udruga Dugine obitelji izvijestila je o rezultatima istraživanja o mentalnom zdravlju LGBTIQ osoba u Hrvatskoj, koje je pokazalo da je više od 15 posto ispitanih pokušalo samoubojstvo barem jednom, dok ih je 73 posto imalo suicidalne misli. To su alarmantni podaci. "Izlazak iz ormara" predstavlja svojevrstan politički čin na putu prihvaćanja. Ono što je važno napomenuti, taj izlazak ne prestaje i mi iz dana u dan ponovno "izlazimo iz ormara". Od onog prvog outanja samima sebi, preko prijatelja, obitelji, kolega u školi, na poslu, stanodavaca, ljudi koji rade na šalterima brojnih službi, liječnicima, itd. Taj proces je dugotrajan, a ponekad ni ne završava.

- Na koji točno način manifestacije poput Procesa mogu pomoći pripadnicima LGBTQ+ zajednice?

- Možemo im pokazati da pripadnici LGBTIQ+ zajednice žive ispunjene, produktivne i sretne živote. Možemo im pokazati da smo snažni i da stvaramo sigurne prostore. Otvarajući važne teme kroz umjetnost i kulturu pokazati im da u nekim situacijama nisu sami, da su brojni pripadnici LGBTIQ+ zajednice prošli kroz isto. U istraživanju koje je provela istraživačica doc. dr. sc. Marina Štambuk u suradnji s udrugama Dugine obitelji i Lezbijska organizacija Rijeka LORI "Iskustva i potrebe mladih LGBTIQ osoba u Hrvatskoj", kroz fokus grupe ispitanika, istaknuta je činjenica da u manjim sredinama ne postoji sadržaj, a time i mjesto za slobodno izražavanje LGBTIQ+ identiteta. Jedna osoba je tijekom razgovora o svojem odrastanju u manjem gradu izjavila kako "u mom gradu naprosto nema LGBT+ sadržaja, zbog čega sam se često osjećala osamljeno, depresivno i kao da sam jedina LGBT osoba na planeti. Bilo kakav sadržaj dobro bi došao", dok jedna druga osoba jednostavno je rekla da bi joj od neprocjenjive vrijednosti tijekom njenog odrastanja pomogao "bilo kakav siguran prostor gdje mogu biti ja". Također, edukacijom i pozivanjem šire zajednice pomažemo u procesu stvaranja društva prihvaćanja.

- Koliko je LGBTQ+ zajednica u Hrvatskoj homogena? Oko čega se najviše slažete, a koja su pitanja i teme obično točke razilaženja?

- Kao i sve velike zajednice, i LGBTIQ+ zajednice nije homogena. Ona obuhvaća ljude različitih identiteta i iskustava, ali ono što nam je zajedničko, i što se može vidjeti na sve masovnijim povorkama ponosa je želja za životom u jednakopravnom društvu. Pojedine organizacije bave se pojedinim temama, predstavljaju određen segment LGBTIQ+ zajednice, ali partnerstva su česta, te znamo da bez suradnje pomaka nema. Mi u našoj emisiji na Radio Rojcu redovito ugošćavamo predstavnike svih LGBTIQ+ organizacija u Hrvatskoj, a kako bismo dodatno naglasili činjenicu da se borba za kreaciju jednakopravnoga društva još uvijek vodi na brojnim frontovima. Znamo da smo zajedno jači, a ono u čemu se razlikujemo su naše metode. Proces te ciljeve želi postići artivizmom – aktivizmom kroz umjetnost, druge organizacije pravnim bitkama, javnim zagovaranjem, istraživanjima, edukacijama, prosvjedima… Ono što je važno je da jedni druge podržavamo i podupiremo.

Proces 2023: Do ciacole con Anja Golob u subotu u Circolu

Nakon "Odlučne" Nine Đurđević, manifestacija "Proces 2023" nastavlja se danas u 20 sati programom "Do ciacole con Anja Golob" u pulskom Circolu, i to u Caffe baru Circolo 17.

Anja Golob slovenska je pjesnikinja, i kazališna kritičarka. Nakon studija filozofije i komparativne književnosti u Ljubljani, povremeno radi kao dramaturginja za performanse suvremene umjetnosti i suvremenoga plesa, kao prevoditeljica te kolumnistica u slovenskim medijima. Suosnivačica je male izdavačke kuće VigeVageKnjige, gdje trenutačno radi kao glavna urednica, a koja je specijalizirana za objavljivanje slovenskih prijevoda grafičkih romana za djecu i za odrasle.

Objavila je četiri zbirke poezije na slovenskom – "V roki", "Vesa v zgibi", "Didaskalije k dihanju" i "da ne da ne bo več prišla da ne bo…". Pjesme su joj objavljene u više antologija, a redovno gostuje na slovenskim i inozemnim književnim festivalima.

S Anjom Golob razgovarat će Ana Bačić i Jan Franjul iz udruge Proces koji će se dotaknuti brojnih tema – od položaja žena na kulturno-umjetničkoj sceni, vidljivosti ili nedostatku vidljivosti LGBTIQ+ osoba do nesigurnosti s kojom se suočavaju radnice i radnici u kulturi i pitanjima otvorenosti na polju umjetnosti i kulture.

Autor vizuala je Erik Burić. Program "Proces 2023" realiziran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Istarske županije, Grada Pule i Turističke zajednice grada Pule.

Povezane vijesti

• LGBT povorka u Podgorici bez incidenata
• Psihijatar Herman Vukušić za Glas Istre otvorio tabu teme: Možeš ti gay osobu pretvoriti u žensko ili muško, ALI BIOLOGIJU NE MOŽEŠ POBIJEDITI
• Književna večer "Do ciacole con…" sa Suzanom Tratnik