Hrvatske vode planiraju zahvat stabilizacije pokosa korita na četiri dionice rijeke Mirne, no ima Buzećana koji misle da je to nastavak njenog popločavanja. Među njima je Vedran Majcan, predsjednik buzetskog SDP-a i gradski vijećnik koji je u aktualnom sazivu, u sklopu vladajuće koalicije Nezavisna lista/SDP, ujedno i potpredsjednik Gradskog vijeća. U svoja tri vijećnička mandata znao je upozoravati na stanje rijeke Mirne, a javnu raspravu o studiji glavne ocjene prihvatljivosti planiranog zahvata za ekološku mrežu koja traje do 6. ožujka iskoristio je kao priliku da iz perspektive građana još jednom ukaže na kompleksnost problema.

- Zahvat stabilizacije pokosa korita na dijelu vodotoka Mirna samo je dio kontinuiranog popločavanja kamenom riječnog korita koje traje već godinama i gdje se malo pomalo cijeli tok pretvara u kameno-betonski kanal koji malo toga više ima s rijekom. Sanira se obala koja djelovanjem erozije propada, a zapravo se tim zahvatom saniraju posljedice pogrešnog upravljanja rijekom, umjesto da se utvrde i spriječe uzroci erozije, jedna je od Majcanovih primjedbi dostavljenih tijekom javne rasprave.

Ekološke posljedice

Važnost rijeke Mirne, njezin utjecaj na okoliš, ljude i gospodarstvo nemjerljivi su u Istri. S povijesnog i geološkog aspekta, Mirna vjerojatno oblikuje svoj vodotok i teče prema Jadranskom moru već desetke tisuća godina. Do prije samo dvjestotinjak godina Mirna je bila plovna najmanje do Ponte Portona, a možda čak i do Motovuna, dok je gornji tok obilovao vodom toliko da je podno Buzeta, prema zapisu svećenika Petra Flega, sredinom 17. stoljeća bilo čak 18 mlinova vodenica.

Sredinom prošlog stoljeća, napominje Majcan, Buzet i Buzeština naglo su se gospodarski počeli razvijati. Počele su se graditi prve ceste za motorna vozila, pa i u porječju rijeke Mirne. No, stalne poplave i izlijevanja rijeke bile su važan faktor ograničenja razvoja, kao i prometne izoliranosti Buzeta. Prema kazivanju ljudi koji su bili dio upravljačke strukture tada Općine Buzet, ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća, u Istarske toplice došla je delegacija eksperata iz Zagreba. Nakon obilaska rijeke Mirne i Motovunske šume dogovorena je izgradnja novog korita uz lijevu stranu Motovunske šume, s time da se na iskopanom nasipu izgradi cesta, što je i učinjeno, te je od onda Mirna takva kakva je i danas.

- No, zadiranje u prirodu takvim zahvatom naravno riješilo je jedan problem, a dugoročno uzrokovalo stotinu drugih, uz enormne ekološke promjene i posljedice. Navest ću samo neke. S jedne strane Mirna više ne uzrokuje poplave i štete ili ih uzrokuje minimalno, ali s druge strane erozija zemljišta odnijela je milijune kubičnih metara plodne zemlje prema Antenalu, te se riječna obala zbog sušenja kontinuirano urušava i devastira. Poplave su naravno bile štetne za ljude, usjeve i ceste, ali upravo su te poplave i natapanja zemlje u Motovunskoj šumi, pogodovale staništu tartufa, a i šumski prirast drva bio je zasigurno mnogo veći. Ubrzanjem toka došlo je do smanjene razine vode u riječnom koritu, što uzrokuje to da rijeka ima vodu samo za vrijeme velikih kiša i neposredno nakon njih, dok je u ostatku godine gotovo prazna. Sastoji se od pličina i lokava, ljeti je u gornjem toku potpuno suha, pa se više i ne može govoriti o rijeci već tipičnom bujičnom potoku, ako i o tome, upozorio je Majcan.

Vedran Majcan (Snimio Milivoj Mijošek)

Šteta za ekosustav, mišljenja je Majcan, zasigurno je još mnogo veća uzima li se u obzir koliko se smanjenjem vode u rijeci smanjio i broj životinja koji o toj rijeci ovise, riblji fond pa i lombardijske žabe, leptiri i drugo, kao i šteta koja nije vidljiva, a sastoji se od punjenja podzemnih kraških bazena vodom koja ponovno negdje izvire…

- Laičkim pregledom stanja na rijeci Mirni, koje je s aspekta zaštite prirode i cijelog ekosustava najblaže rečeno katastrofalno, možda bi netko pomislio da će struka, nadležne institucije, nova znanja u 21. stoljeću, instituti koji se bave znanošću o vodi, rijekama i okolišu, reagirati mjerama, odredbama, zakonima, projektima…, barem pokušati sanirati postojeće alarmantno stanje rijeke. Ili ponadati se da će u studiji koja ima sto stranica pronaći neku nadu za spas rijeke koja je simbol Istre? A kad ono kameno popločavanje korita rijeke na još nekoliko dodatnih pozicija. Samo to. I ovi odroni koji se saniraju posljedica su toga da su na obalama rijeke posječena sva stabla pa nema više korijenja koje tu zemlju drži. A posječena su jer je lakše kositi kada tih stabala nema. Možda je i ljepše bez stabala. Ali kao što vidimo, devastacija rijeke se nastavlja bez nade da se stanje pokuša sanirati ili učiniti boljim, upozorio je Majcan.

Životinje se kuhaju

Koliko god loše bilo stanje rijeke Mirne u srednjem toku od Buzeta do Motovuna, mnogo je gore i devastacija je mnogo veća, uvjeren je Majcan, u dijelu toka od Tombasina do Istarskog vodovoda Buzet. I još su najmanji problem zasigurno milijuni ili deseci milijuna kuna koji su potrošeni u betonizaciju korita i neke plitke bazenčiće u kojima se voda zadrži jedva par dana dok ne ishlapi.

- Meni kao laiku koji o tome promišlja ne pada na pamet razlog kome i zašto to može koristiti. Lombardijskoj žabi? Ribama? Nažalost niti komarcima! Jer tih 40-50 centimetara vode u užarenom betonu ljetnog sunca, a prije nego ispari za nekoliko dana, može jedino skuhati jadne životinje. Potpuno je nerazumno, a široj javnosti potpuno neobjašnjivo što se dogodilo s rijekom Mirnom na tom potezu kod Tombasina, pita se Majcan.

Njegov je prijedlog da se postojeći način upravljanja rijekom Mirnom zamijeni za modele i projekte koji će barem djelomično pokušati ispraviti sve devijacije i intervencije u eko sustav rijeke u zadnjih sto godina. I da kao rezultat toga bude da Mirna ima više vode, što prirodniji tok, da uzvodni izvori budu što izdašniji, a da se život u rijeci i oko rijeke što više vrati u one okvire u kojima je bio desecima tisuća godina prije intervencije čovjeka.

- Na koji način to napraviti, ja kao laik to ne mogu reći. Mogu samo savjetovati da se kroz znanstvene skupove, eksperte koji se time bave, fakultete i institute pokuša doći do modela i rješenja koji će ići u tom pravcu. U pravcu očuvanja rijeke Mirne. Za budućnost ovog kraja, okoliša i ljudi koji će u njemu živjeti. Ova studija zasigurno ne ide u tom pravcu. Nego omogućava legalno "betoniranje" novog komada kanala zakamufliranog u kamen i čini daljnju devastaciju i prirode i rijeke, zaključio je Majcan.

Povezane vijesti

• Za rekonstrukciju javne rasvjete osigurano 2,4 milijuna kuna
• Je li "tona" jednako teška u Sloveniji i u Hrvatskoj?
• Minjera ili - nomen est omen: Stopama rudara pored najstarijeg rudnika boksita na svijetu