Napad na Ivano-Frankivsk, grad u kojem živi Denis Ivančić, 24. veljače prošle godine / Denis Ivančić lani u ožujku u Ukrajini
Pazinjan Denis Ivančić vratio se nakon tri i pol godine iz Ukrajine u svoj grad. Radi se o poduzetniku koji prodaje medicinske preparate na tržištu bivše Jugoslavije, a biznis je proširio i u Ukrajinu. Živi u Ivano-Frankivsku i Lavovu. Konstantno smo pratili njegova promišljanja nesretnog rata tijekom njegovog boravka ondje, no sada je bila prilika da porazgovaramo uživo. Jer u Hrvatskoj ostaje samo dva tjedna pa se vraća u Ukrajinu.
- Iza cijele Ukrajine stoji Amerika, i to više nije rat samo između Ukrajine i Rusije, kako je bilo prvih nekoliko mjeseci, već je to rat između Rusije i NATO-a, zapravo cijelog svijeta, jer 54 zemlja svijeta financijski i vojno pomaže Ukrajini, kaže Ivančić koji je Ukrajinu kao zemlju i Ukrajince kao narod jako zavolio.
- Poslije pomoći u tenkovima, helikopterima i dronovima koji su poduprti putem Starlinka, očekuje se doprema vojnih zrakoplova i dalekometne rakete. To je logičan vojni slijed, samo je pitanje kada će krenuti ofenziva, Oluja kakvu smo mi imali, prognozira Ivančić.
On smatra da je dolazak američkog predsjednika Joea Bidena u Ukrajinu znak da "stvar ide prema kraju". Vrlo je optimističan.
- U Ukrajini sam ostao dugo jer se ondje jako lijepo živi, odlično je tržište. Kod nas su kroz medije dolazile vrlo negativne vijesti o Ukrajini, ali kad sam došao tamo jako sam se iznenadio. Ukrajina je razvijena kao i europske zemlje, ima recimo fenomenalne restorane, ljudi su jako dobri, opisuje Ivančić te dodaje da je veliki broj Ukrajinaca otišao živjeti u inozemstvo, no vratili su se s velikim iskustvom donijevši raznoliku kuhinju iz svih krajeva svijeta. Popularna su gruzijska - hačapuri, hinkali i ođakuri, zatim armenijska, uzbekistanska, talijanska, francuska, a u novije vrijeme i azijska jela.
- Ukrajina je žitnice Europe, a pokriva i 40 posto potreba Afrike. Imaju jako ukusno voće i povrće, kaže naš ugovornik dok od ukrajinskih jela hvali varenike, jednu vrstu punjenih knedli (kao naši ravioli, kaže), boršč (kao naša maneštra)...
Ono što je Ukrajini drugačije nego u Hrvatskoj je da nema kafića, oštarija, već postoje samo bistroi u kojima se jedu doručak i ručak, laganija hrana i restorani koji imaju ručak-večera ponudu. Nema "kafenisanja" kao kod nas.
- Samo malo više od mjesec dana mi je trebalo da naučim ukrajinski jezik, ali na razini da mogu komunicirati o osnovnim stvarima. Uzmeš si svaki dan da naučiš deset novih riječi, u 30 dana to je 300 riječi, to je dovoljno da se sporazumijevaš, kaže Ivančić napominjući da je jezik zapravo sličan hrvatskom, a bio je i u selu koje se zove Bili Hrvati, odakle su, prema nekoj predaji, Hrvati došli na Jadran.
- Po meni nema neke bitne razlike u mentalitetu između Hrvata i Ukrajinaca, kaže Ivančić. Na našu opasku da opća populacija slabo pozna ukrajinski narod i kulturu, odgovara da ni oni ne poznaju nas, da je to slično. - Mala smo zemlja, a poznaju nas eventualno po moru, po turizmu, kaže Ivančić.