O žrtvi Pasqualea Delcara nema ni traga na spomen-ploči u ulici u kojoj su 1920. godine ubijena trojica Vodnjanaca, uz njegovo ime stoji krivo prezime - Giachin. Diriana Delcaro Hrelja, zamjenica gradonačelnika Vodnjana, najavila je mogućnost da se napokon ispravi ta netočnost i nepravda
Predavanje Milana Radoševića u Vodnjanu (snimio Paulo GREGOROVIĆ)
Diriana Delcaro Hrelja, zamjenica gradonačelnika Vodnjana, najavila je mogućnost da napokon bude obilježen spomen na Pasqualea Delcara, jednog od prvih triju žrtava fašističkog nasilja u Istri. Riječ je o događaju koji je zbio 16. siječnja 1920. u vodnjanskoj ulici koja je nakon Drugog svjetskog rata preimenovana u 16. januar.
O žrtvi Pasqualea Delcara nema ni traga na spomen-ploči u toj ulici, zapravo, uz njegovo ime stoji krivo prezime - Giachin. Na taj propust je ponovno upozorio dr.sc. Milan Radošević, povjesničar i znanstveni suradnik pulske jedinice Zavoda za povijesna i društvena istraživanja HAZU-a, na predavanju održanom u punoj vodnjanskoj Sali za vjenčanje u petak navečer.
Nedavno je, podsjetimo, ispravljena i jedna pulska spomen-ploča nakon što je na to ukazao Radošević, a bila je riječ o netočno navedenom datumu kada su fašisti spalili hrvatski Narodni dom.
Delcaro Hrelja je nakon predavanja Radoševića u Vodnjanu pojasnila da će se prije intervencije na spomen-ploči konzultirati s povjesničarima i Udrugom antifašista, a ugledna znanstvenica iz Vodnjana Paola Delton je tada poručila da bi trebalo sačuvati postojeće spomen-obilježje iako sadrži netočno prezime.
- Ta je ploča postavljena prije 73 godine i dio je kolektivne memorije grada. Moje je mišljenje da bi pored iste trebalo postaviti još jednu i tamo navesti ime Pasqualea Delcara, iznijela je Delton. O tome je bilo govora u raspravi o izazovima znanstvene revalorizacije antifašizma na Vodnjanštini, u Istri i Hrvatskoj, ali i načinu na koji je ta baština prezentirana u komemoracijskim praksama te javnom prostoru.
Prethodno tome je Radošević dao povijesni osvrt na temu "Vodnjan 16. I. 1920.: zora fašizma, sumrak slobode". Govorio je o višegodišnjem historiografskom istraživanju na tu temu, što je obradio i u nedavno izdanoj knjizi "Geneza antifašizma u Istri". Iznio je da je "Vodnjanska bitka" od 16. siječnja prvi dokumentirani oružani sukob između istarskih radnika i socijalista s karabinjerima, vojskom i fašistima, tada službeno članovima talijanskog nacionalističkog udruženja Fascio politico "Dignano Democratica".
Posljedica tog napada na Radnički dom u Vodnjanu su tri civilne žrtve - prve žrtve fašizma u Istri. Prve dvije, Pietro Benussi i Domenico Damiani, odavno su ušli u kolektivnu memoriju, a Pasquale Delcaro nepravedno je zapostavljen.
Prilikom gotovo svakog obilježavanja žrtava fašističkog terora u Istri navodi se kako je Istra prva doživjela brutalnost tog režima i zabilježila prve žrtve, kako u Europi, tako i u svijetu. No, Radošević je pojasnio da su prve istarske žrtve od fašističkog nasilja zabilježene 1920. i to upravo u Vodnjanu, ali da je fašizam sijao smrt i godinu ranije te da se računa da su prve žrtve bili Milanezi, građani Milana.
- Prva žrtva bila je 20-godišnja šivačica Teresa Galli koju su ubili metkom iz vatrenog oružja. Bilo je to 15. travnja 1919. kada su fašisti ušli u sjedište dnevnog lista Avanti!, devastirali ga, potpaliti i ubijali zatečene. Na kraju tog dana brojile su se četiri žrtve, naglasio je Radošević.