Na Križnjaku je održana prigodna komemoracija u povodu 78. godišnjice smrti narodnog heroja Joakima Rakovca u organizaciji Udruge antifašista Rovinjštine i općine Kanfanar.

Odazvali su se predstavnici Saveza i udruga antifašista Istarske županije, predstavnici gradova Poreča, Pazina i Rovinja, kao i domaćina, načelnik općine Kanfanar Sandro Jurman, gradonačelnik Rovinja Marko Paliaga, predstavnici Zajednice društava Josip Broz Tito, potpredsjednik SABA RH Edo Jerman, potpredsjednik SUABA IŽ Romano Božac, delegacije gradova i općina, antifašisti i UDVDR-a te drugi gosti i uzvanici.

Izigrao talijanske vojne vlasti

Svim uzvanicima na odazivu komemoraciji zahvalio se predsjednik UABA Rovinjštine Branko Oplanić i s nekoliko se riječi osvrnu na život i djelo, kako je rekao, velikana novije povijesti istarskog naroda, njegov značaj i silni doprinos razvoju antifašističke borbe i sjedinjenju Istre s domovinom hrvatskom.

- Teško je govoriti o Joakimu Rakovcu, a da se tom prilikom sva njegova nastojanja želje i učinjeno saberu u ovom trenu. Rođen je 14. listopada 1914. godine u Rahovcima na Poreštini .Talijansku osnovnu školu pohađao je u Baderni. Odgojen od roditelja u hrvatskom duhu, čitao je stare hrvatske knjige i početnice koje su sačuvali nakon pada pod fašističku čizmu. Radio je na skromnom imanju s roditeljima. Na državne praznike često su u Rahovce dolazili karabinjeri i pritvarali ga. Godine 1938. uzima Dušu Štifanić za ženu koja mu rađa dva sina Milana i Živka, a već 1941. biva mobiliziran u talijansku vojsku, no kao i većina istarskih domoljuba, politički sumnjivih, biva raspoređen u neborbene jedinice, tzv. bataljoni speciali. Uspijeva mu izigrati vojne vlasti i biva otpušten iz vojske, vraća se u rodni kraj, tu doznaje za borbe koje se vode 'priko Učke u Jugoslaviji' i shvaća da je došao trenutak za Istru, ili kako je znao reći 'došla je naša ura'. Povezuje se s istomišljenicima, razmjenjuje dobivene pisane materijale te se priprema za ustanak, gotovo u dahu ispričao je Oplanić.

Komemoracija u povodu 78. godišnjice pogibije Joakima Rakovca

Nastavio je kako se u prosincu 1942. godine Rakovac sastao s 18-oricom domoljuba i Jožom Šuranom kod lokve u Rapavelu, a na sastanak dolazi i Ljubo Drndić ispred KPH s ciljem organiziranja partizanskog pokreta u Istri. Slijede sastanci sa stanovništvom gdje raspravljaju o mogućnosti organizirane borbe protiv fašizma. Početkom 1943. godine organizira u Rahovcima prvi NOO odbor za Istru te postaje, s još nekoliko članova, kandidat za člana partije i već u travnju postaje njen član.

Predsjednik Pokrajinskog NOO-a

- Nije gubio vrijeme, počeo je okupljati mlade i pripremati ih za odlazak u partizane tako da je prvu skupinu od 69 mladića i djevojaka s područja Poreštine, Pazinštine i Rovinjštine, prije kapitulacije Italije, 29. Žetvenjaka poveo s Rušnjaka u velikoj tajnosti priko Učke. Međutim, morao se, zajedno s Jožom Šuranom, vratiti da kao politički radnici nastave s organizacijom NOO-a na ostalim područjima Istre, te 20. kolovoza 1943. formira i NOO za Istru na čijem je čelu. Na toj funkciji ostaje nakon što je taj odbor proširen i preimenovan u Pokrajinski pa Oblasni NOO. Odmah po kapitulaciji fašističke Italije koja ga je zatekla na Planiku, kamo je vodio skupinu novih boraca, krenuo je s njima na garnizone u Cerovlju i Borutu, da bi potom krenuo na oslobađanje Pazina. Sa skupinom boraca kreće i u oslobađanje Poreča. Kao predsjednik novoosnovanog Okružnog NOO-a za Istru 13. rujna donosi odluku o odcjepljenju od Italije i sjedinjenju s maticom Hrvatskom. Na saboru istarskih narodnih predstavnika 25. i 26. rujna Joakim Rakovac izabran je za predsjednika Pokrajinskog NOO-a za Istru. Taj je Sabor potvrdio odluke donijete13. rujna o vraćanju Istre u sastav Hrvatske i Jugoslavije, ispričao je nadalje Oplanić.

Nastavio je iznositi bogatu biografiju Joakima Rakovca pa, između ostalog, rekao da je stalno obilazio Istru, prisustvujući sastancima i agitirajući za narodnooslobodilački pokret.

- Okružni komitet za Pazin trebao se sastati 18. siječnja u selu Korenići. Cijelo područje Lima, Rušnjaka, Kringe do Morosole bio je u to vrijeme slobodni teritorij, iako pod nosom okupatoru. Odlazeći na sastanak članovi Okružnog komiteta Mirko Jurcan i Feliks Gorski, između sela Seline i Perini, susreli su Rakovca koji se vraćao s obilaska Rovinjštine te je odlučio krenuti s njima umjesto da se ide kući prebući - 'ču ben poj doma sutra, pak dalje'. Oko sela Korenići već su bile postavljene straže jer je u toku dana manja grupa Nijemaca došla u selo. Čekali su da padne noć da se održi sastanak i na koji je odjednom banuo stražar i izvijestio da su Nijemci upali u selo. Počeo se povlačiti prema Červarima i na izlasku iz sela naletjeli na Nijemca, preskočio je zid i htio zapucati, ali mu je mitra zatajila. Njemački rafal pogodi je Joakima Rakovca.

Pokopan u tajnosti u Juralu

- Snijeg koji je počeo padati zametao je trag dok su se oni kroz bošku probijali prema Červarima. Rana koja je bila izgleda izazvana rasprskavajućim metkom izazvala je jako krvarenje koje nisu mogli zaustaviti. Prema sjećanju Nade Raner, dugo su hodali, a onda je Rakovac malaksao pao na zemlju i rekao da produže dalje prema Červarima po pomoć. Nada je tumarala kroz noć više od tri sata prije nego je došla u Červare na vrata kuće Pere i Fumice Červar. Čim su čuli što se desilo odmah su htjeli poći po Joakima no Nada Raner više nije znala gdje ga je ostavila u toj snježnoj noći. U rano jutro Rožina Lovrečić, Jaga i Fumica krenule su u potragu tjerajući ovce da bi zavarale Nijemce. Naišle su na tragove krvi i prateći ih i prekrivajući snijegom, našli su ubrzo krvavu maramicu i kaput, a malo dalje pod jedni dubom ležao je Joakim s pištoljem u jednoj ruci i pregrštom zemlje u drugoj. Tako je poginuo Joakim Rakovac predsjednik Pokrajinskog NOO za Istru takoreći pred svitanje slobode za koju se toliko žrtvovao i borio i za kojom je čeznuo, završio je Oplanić.

Joakima Rakovca pokopali su u tajnosti na groblju u Juralu, a 1954. godine njegove su posmrtne ostatke prenijeli u Poreč gdje i danas leže na trgu koji je nazvan njegovim imenom. Za narodnog heroja proglašen je 9. prosinca 1952. godine.

- Tijekom NOB-a iz Istre je odvedeno u logore 21.509 Istrana, u zatvore je dospjelo 14.867 antifašista, a spaljeno je i razoreno 5.565 kuća. Istovremeno Istra je dala 28.754 borca od kojih je 5.000 poginulo, iz logora se nije vratilo njih 5.802, a 5.711 stanovnika palo je kao žrtve fašističkog terora. Ovo moramo stalno ponavljati da se ne bi nikad zaboravilo. Danas, 78 godina nakon ovog tužnog događaja, pitamo se je li ovo Hrvatska za koju su se naši preci, a i mi u Domovinskom ratu borili? Sada kada je radnik pokraden, industrija uništena krađom i pretvorbom, kada mladi školovani naraštaji napuštaju svoje domove tražeći mjesto i priliku za normalan život, a umirovljenici, koji bi trebali uživati u plodovima svoga rada, životare život nedostojan poštenog i radnog čovjeka, neki se mračnjaci pokušavaju izdići i prekrajati povijest, čemu se rijetki uspijevaju suprotstaviti. Zato, drugarice i drugovi, antifašizam je jedina brana povratka u mrak i zato se moramo prisjećati naše slavne prošlosti i njegovati tradicije NOB-a i tekovina antifašizma, rezimirao je Oplanić te pozvao prisutne da minutom šutnje odaju počast poginulom Joakimu Rakovcu.

Povezane vijesti

• Sjećanje na vođu oslobodilačkog pokreta u Istri
• POREČ: Obilježen Dan antifašističke borbe
• Sjećanje na poginule štinjanske borce