pomoćnici u nastavi ne odustaju
Iako im je Grad Pazin povećao satnicu, tražit će povećanje i na državnoj razini. Prosjek plaće s kojim preživljavaju je ispod svake granice
Jasmina Franković Pamić, Slađana Madruša i Ivan Štefanić
Prosječna mjesečna plaća pomoćnika u nastavi kreće se oko 3.400 kuna, saznajemo od Slađane Madruša, predstavnice 18-ero pomoćnika u nastavi zaposlenih u pazinskoj Osnovnoj školi Vladmira Nazora (14 u Pazinu i po dva u Karojbi i Tinjanu). Izuzev jednog pomoćnika, ostalih 17 su žene.
Kako kažu, tražit će od Ministarstva znanosti i obrazovanja, Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja, podizanje satnice. Dosad im je satnica iznosila 25 kuna, ali ju je Grad Pazin vlastitom odlukom od Nove godine povisio za pet kuna.
Neriješen im je radni status
Međutim, ne traže asistenti samo povećanje niskih plaća, već i reguliranje dosad nedefiniranog i neriješenog statusa zaposlenih pomoćnika u nastavi kao zanimanja s odgovarajućim koeficijentom složenosti poslova. Neriješen im je radni status pa im se tako preko ljeta prekida radni odnos. Moraju se prijavljivati na Zavod za zapošljavanje kao nezaposleni, a tada naravno ne dobivaju ni plaću. U novoj školskoj godini ponovo se moraju javljati na natječaj te ponovo prilagati gomilu tražene dokumentacije. To stvara problem i školama koje ne znaju na koga mogu računati i hoće li im faliti kadra.
- Naša uloga pomoćnika u odgojno-obrazovnom procesu je velika i odgovorna. To uglavnom prepoznaju samo naši dragi učenici, njihovi roditelji i učitelji. Svjesni smo što i koliko radimo, koliko se trudimo i dajemo u posao koji je nažalost potplaćen. Među učiteljima i školama ima onih koji shvaćaju važnost naše uloge, maksimalno nam izlaze ususret i trude se da zajedno uz nas omoguće djeci da se što lakše prilagode u novonastalim razrednim situacijama (učenje, praćenje nastave, rješavanje zadataka…), kaže pomoćnica u nastavi Madruša. - Djeci s poteškoćama u razvoju značimo sve. U jednom danu moramo biti logopedi, socijalni pedagozi, psiholozi, učitelji, pa na neki način i roditelji, dodaje.
- Zbog malih plaća dogode se situacije da pomoćnici u nastavi daju otkaz usred polugodišta zbog pronalaska drugog, bolje plaćenog posla. Drugi odustanu, jer taj posao ne mogu obavljati zbog psihičkih ili fizičkih razloga. Tada ispaštaju djeca koja ostanu bez svog asistenta, prijatelja, a time i bez one stečene sigurnosti, povjerenja, samopouzdanja, poručuje Madruša pojašnjavajući da se loš status pomoćnika u nastavi često prelijeva na njihove štićenike.
Sve više djece s teškoćama
Inače, poslovi asistenta u nastavi uključuju pružanje neposredne potpore učeniku s teškoćama u razvoju tijekom odgojno-obrazovnog procesa u zadacima koji zahtijevaju: komunikacijsku, senzornu i motoričku aktivnost pri kretanju, uzimanju hrane i pića, pomoć pri obavljanju higijenskih potreba, svakodnevna suradnja s učiteljima, defektolozima, psiholozima te komunikacija s vršnjacima učenika.
No, vratimo se na plaće. Primjerice, pomoćnica Madruša radi 31 sat tjedno, što znači da mjesečno radi 124 sata, a ako se to pomnoži sa satnicom od 25 kuna mjesečna plaća joj iznosi 3.100 kuna. S obzirom na gradski dodatak, ubuduće bi joj trebala biti 3.700 kuna. Što je i dalje premalo s obzirom na velika poskupljenja i inflaciju koju smo doživjeli posljednjih mjeseci.
- To je nemoguće za preživljavanje, kaže Madruša. U kontaktu su i s ostalim istarskim kolegicama te im je u planu pokrenuti stvar s mrtve točke. Neke gradske vlasti uskaču u ovoj situaciji pa je tako Grad Rijeka vlastitim sredstvima pomoćnicima u nastavi podigla satnicu na 37 kuna, ali sve su to parcijalna rješenja.
- Dosad smo šutjele, jer smo balansirali uz dodatne poslove, ali sada je to postalo neizdrživo, kaže naša sugovornica.
Na pitanje kakav je sastav učenika s poteškoćama, odnosno ima li lakših slučajeva, odgovara nam da su svi slučajevi teški, jer roditelji za dobivanje statusa učenika s poteškoćama moraju ispuniti brojne uvjete i medicinske provjere. Nažalost, takve je djece sve više, a time se povećava i broj pomoćnika. Osim same pomoći tijekom školske nastave, pitamo je kako izgleda radni dan.
- Ujutro dočekujem dijete ispred škole gdje ga preuzimam od roditelja. Odvedem ga u učionicu u kojoj ima prvi sat, a onda iz sata u sat idemo iz prizemlja na drugi kat, pa na prvi kat, pa s prvog ponovo na drugi…. S tim da je moja Dora, učenica šestog razreda, dijete s cerebralnom paralizom i ima samo pet posto vida. Ja sam joj oči, ruke, noge, tijelo…, kaže Slađana koja već šest godina radi kao asistent u nastavi, ali za kraj ne može a da ne pohvali atmosferu i suradnju s učiteljima u školi u kojoj radi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
