I pamćenje ga odlično služi; nabrajao nam je sve lokve oko istarskih sela, a često i svoju obitelj iznenadi s nekim novim informacijama. Služi se telefonom, a za 102. rođendan dobio je na poklon i mobitel s velikim tipkama. Zna i što je Facebook, a kako nam kažu njegove kćerke, često ih i upita jesu li ga "stavile na Facebook"
Ivan Kliman (snimio Milivoj MIJOŠEK)
U njegovom je društvu uvijek veselo, a pogotovo je tako bilo prije nekoliko dana kada je Puležan Ivan Kliman u krugu svoje obitelji proslavio veliki 102. rođendan. Vremešnog i duhovitog starčića koji živi sam vrlo dobro služi zdravlje, iako malo slabije čuje. No, to ga ne sprječava da sudjeluje u razgovoru i ispriča neku štoriju ili da pak iz rukava izvuče kakav vic. "Imam samo pomoćnicu", kaže Kliman, pokazujući na svoj štap za hodanje.
Nismo propustili priliku upitati ga koja je tajna njegove dugovječnosti, a on, kaže, voli okrenuti na šalu.
- Malo delati, a puno jisti! Ja sve jeden - kapuz, far, nema tega ća ne. Moren sve pojisti, ma slatko malo manje. Da ne buden morao poj kako oni u Život na vagi, priča Kliman. Kaže da se važe 1. i 15. dana u mjesecu. I ako vaga pokaže malo više, taj dan nema večere.
Kliman se može pohvaliti da je sa svojih 80 godina bio najstariji biciklist koji je sudjelovao na istarskoj biciklijadi. S biciklom je išao svugdje, a i danas mu kao suvenir, uz stabla limuna i mandarina, krasi dvorište.
Osim kćeri Silvanu Škrinjar i Mariju Tušek, Kliman ima i brojne unuke i praunuke. Jedna od unuka nedavno je proslavila 50 godina, a veliko su veselje i njegovi praunuci, blizanci koji su od njega mlađi čak sto godina! Njegova pokojna supruga, voljena Marija s kojom je bio u braku 66 godina, doživjela je također duboku starost od 96 godina.
Rođen je u Pajkovićima u velikoj obitelji. Imao je 12 braće, a ostali su on, 88-godišnja sestra i 82-godišnji brat. No, nije on jedini u obitelji prešao stotu, njegova prva sestrična koja živi u Italiji proslavila je 101. godinu.
Priča nam da je u mirovini posljednjih 50 godina, odnosno od 1973. godine, a radio je kao dizaličar u Uljaniku. Opisujući taj posao kaže: "Ma ta dizalica gre pomanje nego ja. Bi je moga puž ulovit".
Veliki je ljubitelj šaha, iako više nema s kime igrati. Nekada je igrao sa zrmanom, a igra se znala odužiti i do pet ujutro!
Kćeri nam pričaju da je vrlo samostalan, a ponekad zna otići s njima i na kafe. Sam prošeta po ulici, večera i spremi se za spavanje, a i ujutro ima svoje neizostavne rituale - prije svega brijanje, a onda čitanje novina.
Dok razgovaramo u ruke uzima Glas Istre, na što, kaže, svakodnevno utroši bar dva do tri sata da bi na miru sve pročitao. Demonstrira nam i kako čita veća slova u novinama bez da se služi naočalama. Prati, kaže, sve vijesti pa i politiku, što nam dokazuje nabrajajući članove gradske uprave i pročelnike poimenično. Tom je prilikom i izrazio želju da ga posjete u njegovu domu.
I pamćenje ga odlično služi - nabraja nam sve lokve oko istarskih sela, a često i svoju obitelj iznenadi s nekim novim informacijama. Služi se telefonom, a za 102. rođendan dobio je na poklon i mobitel s velikim tipkama. Zna i što je Facebook, a kako nam kažu njegove kćerke, često ih i upita jesu li ga "stavile na Facebook".
Iako je ostvario pravo za umirovljenički dom, tamo nema namjeru otići. "Dok me tende kćeri, ja ne gren u dom. Tu mi je jako lipo i dobro, ma najlipše je doma", kaže Kliman.
Tijekom njegova života promijenilo se na našem području nekoliko država, a u talijansku je vojsku otišao s 18 godina. Pitamo ga kada se najbolje živjelo?
- Za vrijeme Italije nije bilo struje ni vode, za vrijeme Jugoslavije došao je asfalt, voda, telefoni i televizije, što je ostalo i za vrijeme Hrvatske, i pomalo napredujemo. Cuj, neću ništa hvaliti, ali neću ništa ni hudati.
Mi smo uvijek živjeli srednje, ne gospodski i ne siromaški, tako da vam ne mogu reći kad je bio najbolji život, kaže Kliman.