Četiri dana prije Božića 1991. godine, u subotu 21. prosinca, nešto prije 13 sati, iz bihaćkog aerodroma, spuštajući se kroz Limsku dragu, doletjelo je više modernih borbenih zrakoplova MIG-21 Jugoslavenske narodne armije, koji su raketirali i bombardirali kasetnim bombama sportski aerodrom Crljenka u Vrsaru. Zbog toga što je u vrijeme napada bila dosta velika sumaglica, broj zrakoplova koji su sudjelovali u napadu nije poznat, no brojke se kreću od četiri do osam.

MIG-ovi su ispustili svoj smrtonosan teret: 2 do 4 bombe od 250 kg, 2 do 4 kasetne bombe Claster, 8 do 12 Munja 127 mm, 90 do 100 granata 23 mm, 25 do 30 raketa 57 mm iz lansera. Moguće da je u napadu bačena i napalm bomba, ali ako i jest, ona se nije aktivirala.

Svijeće i cvijeće za poginule

U napadu su živote izgubili pripadnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva Dragutin Barić (rođen 1959.) i pripadnik Zrakoplovne grupe Vrsar Dragan Garvan (1955.), časnički namjesnik, rodom iz Kutine. Oni su kao tehničari početkom rata osposobljavali avione poljoprivredne avijacije za borbeno djelovanje i obranu domovine.

Postavljen Spomen križ

Na mjestu njihove pogibije postavljen je spomen-križ, a Nikola Matanovac, kao izaslanik HRZ-a, prigodom otkrivanja spomenika kazao je:

"Netko je morao nositi slobodno nebo, a bilo je teško. Iz tih prvih hrabrih i požrtvovnih pojedinaca izraslo je današnje Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. U vrlo kratkom razdoblju stvorena je respektabilna snaga, koja se i dalje razvija. Imamo djela, kao što su ova, koja možemo prenijeti na mlade naraštaje i koja mogu biti zalog našoj sretnijoj i boljoj budućnosti".

Pretpostavlja se da je aerodrom napadnut upravo zato što su se na njemu, za rad na transportnim zrakoplovima, obučavali piloti koji su prebjegli iz JNA. Osim objekata za obuku, vrsarski aerodrom imao je značajnu logističku vrijednost.

Polemike zašto je pored puno značajnijeg aerodroma u Puli napadnut onaj u Vrsaru te zbog čega su pri napadu korištena bojeva sredstva koja nisu primjerena razaranju aerodroma, odnosno poletno-sletne staze, traju do danas. Također nije poznato tko je u Bihaću zapovjedio ovaj napad te na kome leži odgovornost za to bezumlje.

Odnos snaga

Prema zapovijedi načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske generala Antuna Tusa od 7. prosinca 1991. godine, mobilizirana je zrakoplovna grupa Vrsar kojom je zapovijedao natporučnik Rajko Tomašić. Grupu su uz Tomašića činili Dragan Garvan, Josip Mišetić, Edo Matošević i Elio Popović. Tom zapovijedi aerodrom Vrsar postaje sjedište Zrakoplovne grupe Vrsar, bazom za obuku pilota HRZ i bazom za naoružavanje sportskih i poljoprivrednih zrakoplova za potrebe HRZ-a. Obuka je počela 12. prosinca 1991. i trajala samo devet dana, a prošlo ju je pet pilota.

Spomen-križ u počast žrtvama agresorskog napada

General Tus je u Vrsar poslao Dragutina Barića, koji je prije Domovinskog rata bio djelatnik JNA u zrakoplovnoj jedinici Lučko. Barić je bio jedan od onih koji su stvarali Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Još u travnju 1991., pred početak Domovinskog rata, obratio se tadašnjem predsjedniku Sabora s time što trebaju učiniti Hrvati koji su u djelatnom sastavu JNA. Odgovor je bio: čekati.

U srpnju 1991. godine zatražio je raskid vojne službe u JNA i prijavio se u Stožer Zbora narodne garde na Tuškancu. Tu je s nekolicinom ljudi formirao Prvu zrakoplovnu grupu, koja je prerasla u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Oslobađanjem aerodroma Lučko, osnovni mu je zadatak bilo spašavanje opreme i formiranje zrakoplovne radionice.

Satnik Barić u Vrsar je došao učiniti gotovo nemoguće: poljoprivredne zrakoplove zaprašivače usjeva preurediti u zrakoplove za borbena djelovanja. Na tom je zadatku bio do pogibije. Odnos snaga između agresorskog i hrvatskog zrakoplovstva bio je takav da je bila luda hrabrost uopće sjesti u te poljoprivredne zrakoplove.

Povezane vijesti

• Najveći rast bilježi kamp Valkanela i privatni smještaj
• MORH vrsarskom aeroklubu poklonio MiG
• Ližnjan i Vrsar slave svetog Martina