NAPUŠTENI (I ZAPUŠTENI) SAKRALNI OBJEKTI U ROVINJU U SLUŽBI KULTURE
Presvijetla zvijezda mora, Stella Maris, pred vratima obnove: Crkva Sv. Pelagija svlači svetačko i oblači svjetovno ruho
Grad Rovinj dobio je na dar crkvu Sv. Pelagija ispred bolničkog rovinjskog kompleksa, pa će je obnoviti i namijeniti galerijskoj djelatnosti. Crkva Sv. Pelagija, odnosno Gospe Zvijezda Mora, unutar kompleksa vapi za obnovom i uskoro će, po svoj prilici, početo njezina obnova * Rovinj ima više sakralnih objekata koji nemaju svoju osnovnu namjenu i prenamijenjeni su u umjetničke galerije
Crkva Sv. Pelagija u sklopu rovinjskog bolničkog kompleksa (Snimio Robert Buršić)
Na poluotoku Sv. Pelagija u Rovinju nalaze se dvije istoimene crkve, Sv. Pelagija mučenika, starija, i Sv. Pelagija mučenika, novija. Starija je izgrađena oko 1400. godine i u dva je navrata, 1842. i 1989. godine, restaurirana. Crkva nije u funkciji. Zanimljivo je da je jedno vrijeme, poslije Drugog svjetskog rata, služila kao čekaonica rovinjske bolnice.
Novija crkva u sklopu bolničkog kompleksa izgrađena je 1908. godine. Primjereniji joj je naziv Presvijetla Zvijezda Mora, Stella Maris, po slici na glavnom oltaru nepoznata majstora.
Dar Istarske županije
Medijski je gotovo neprimjetno prošla informacija da je stariju crkvu Sv. Pelagija Istarska županija, kao svoju nekretninu, darovala Gradu Rovinju s obvezom da je obnovi kako bi služila kao likovna galerija. Darovnicu je u travnju prošle godine potpisao zamjenik župana Istarske županije Fabrizio Radin.
- Grad Rovinj u ovome trenutku priprema dokumentaciju koja mora biti odobrena od nadležnog Konzervatorskog ureda u Puli, te će se u narednom periodu sanirati krov, stolarija i dio unutrašnjosti kako bi se cijeli sakralni objekt sačuvao za buduća vremena, saznajemo od Cristine Golojka iz službe za informiranje Grada Rovinja.
Bit će to još jedan galerijski prostor u Rovinju u crkvama koje više nisu u svojoj osnovnoj funkciji, a to su crkve Presvetog Trojstva, Sv. Križa, Sv. Tome, Sv. Benedikta i Sv. Karla Boromejskog.
Tema crkve-galerije priziva u sjećanja djelovanje muzejsko-galerijskog prostora Svetih Srca u Puli, što je otvoren 2011. godine, a crkva, koju su dale izgraditi redovnice, dovršena je 1910. godine. Redovnice su napustile samostan i Pulu nakon završetka Velikog rata. Desakraliziranu crkvu preuzeo je 1958. godine Arheološki muzej Istre. Usto, spomenimo da je kreativna labinska galerija Alvona, umjetnika Vinka Šaine, slikara svjetla, također smještena u crkvici Gospe Karmelske. Nekadašnja crkva postala je hram umjetnosti.
Zaustavljena u vremenu
Crkva Sv. Pelagija (Madonna Stella Maris u sklopu rovinjske bolnice zaista vapi za obnovom: sve je derutno, od pročelja, zvonika do kupole, poispadali su križevi, polupana su stakla, satovi su zaustavljeni na 12. Odavno je sat odzvonio podne!
Nešto se ipak pokrenulo. Istarska županija je crkvu darovala porečkoj i pulskoj biskupiji, pa će to biti jedan od poslova kada porečka i pulska biskupija dobije šefa, biskupa. Prihvaćena je i ponuda varaždinske tvrtke Vektra za izradu izvedbenog projekta s troškovnikom sanacije Crkve Presvijetle Kraljice mora.
Tradicija bolnice datira iz doba Austro - Ugarske. Od svog osnutka bila je atraktivno morsko lječilište za koštane bolesti tadašnje europske aristokracije. Prvi bolnički paviljoni svečano su otvoreni u prisutnosti nadvojvotkinje Marije Terezije 22. svibnja 1888. Bolnički kompleks izgrađen je pod njezinim pokroviteljstvom, a na poticaj bečkih liječnika.
Budući da je privlačila ne samo pacijente već i posjetitelje, njezinim je otvorenjem obilježen i početak rovinjskoga turizma, isprva lječilišnoga značaja, jer do 1912. Rovinj nije imao drugih smještajnih kapaciteta, osim dvorca obitelji J. G. Hütterott.
Rovinj je svoj prvi hotel, Adriatic, dobio 1914. godine, a danas je to prvi dizajn hotel u Hrvatskoj.
Godine 1908. bolnica je preuređena i proširena te preimenovana u bolnicu Grada Beča (Seehospitz S. Pelagio der Stadt Wien) na inicijativu bečkog gradonačelnika Karla Luegera (1844.–1910.). te je 1908. godine sagrađena crkva Sv. Pelagija (Gospa Zvijezde Mora), djelo bečkog arhitekta Wilhelma Stiassnyja.
Kupola i križni tlocrt
Arhitektonski raspored, kupola i zvonici imaju mediteransko obilježje, a dekorativni elementi upućuju na bečki ukus s početka 19. stoljeća. Crkva ima tlocrt grčkoga križa i presvođena je kupolom, što je za Istru neobično i novo. Rijetko koja crkva u Istri ima kupolu, a još su rjeđe sakralne građevine koje imaju tloris grčkog križa (tloris križa ima najstarija rovinjska crkva Sv. Tome iz 6. st., a kupolu krstionica Presvetog Trojstva, najbolje sačuvani romanički spomenik u Istri).
Na glavnom oltaru je slika Madonna Stella Maris, a orgulje nisu u funkciji. Pročelje, s velikom rozetom i trokutastim završetkom, flankirano je s dva dvostruka zvonika visoka 20 metara i oba imaju po dva sata. Prozori na zvoniku zatvoreni su "kapcima" i okvirom ukrašenim visećim lukovima. Na vrhu su velike kvadratne piramide. Iznad ulaza dva su kamena anđela s uzdignutim krilima.
Luegerov vidikovac
Usporedno s gradnjom bolničkog kompleksa uređivan je park, a na najvišoj točki poluotoka izgrađen je vidikovac dr. Karla Luegera. Prvu skicu parka izradio je arhitekt Stiassny, a plan sadnje Čeh Josef Laube, dvorski vrtlar, poznat po izradi plana Mornaričkog parka u Puli, ali i Maksimilijanovih vrtova na Lokrumu. Zanimljivo je da su vrtlari na bečkom dvoru uglavnom bili Česi. To je narod razvijene kulture vrtlarenja te ima jedno od prvih vrtlarskih udruženja.
Arhitekt Stiassny začetnik je gradnje sinagoge u Rijeci, koja je otvorena 22. listopada 1903., na židovsku Novu godinu i bila je „ukras grada“. On je 1900.-te godine izradio prvi projekt, a u konačnici je novi projekt za riječku sinagogu izradio budimpeštanski arhitekt Leopold (Lipot) Baumhorn (1860.-1932.), najutjecajniji mađarski arhitekt sinagoga u prvoj polovici 20. st. Sinagoga u Rijeci srušena je 25. siječnja 1944. godine.
Arhitekt Wilhelm Stiassny
Wilhelm Stiassny bio je svestrani arhitekt Dunavske monarhije, uspješan lokalni političar u Beču i ambiciozni zastupnik židovskih interesa. Njegova biografija daleko nadilazi uobičajenu shemu.
Rodio se 1842. godine u Pressburgu (Bratislava), preminuo 1910. godine. Utemeljio je 1895. Društvo za zaštitu i očuvanje umjetnina i povijesnih spomenika judaizma, odnosno prvi svjetski židovski muzej. Posvetio se jednim od gorućih problema tog vremena, potrazi za prototipom radničkih stanova. Tijekom poboljšanja gospodarskih prilika u Austriji, nakon 1868. godine, postao je jedan od najtraženijih arhitekata: u trinaest godina (do kraja 1878.) vodio je gradnju 115 stambenih kuća, obiteljskih rezidencija, palača, tvorničkih zgrada, bolnica, škole itd. u Beču i okolici i u mnogim zemljama monarhije.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
