(Snimio Enes Seferagić Enki)
Mnogobrojni problemi i negodovanja ljudi radi sve brojnije populacije divljih svinja diljem Istre, usudio bih se reći i šire sve su brojnija. Naša mala saga sa još malim svinjicama počela je ovoga ljeta o čemu sam pisao.
Preskakale se ograde, pustošile oko naše i ostalih kuća koje graniče s Park šumom Soline. U međuvremenu su porasle, od početnih šest u posljednje vrijeme vide se tri koje šire područje kretanja diljem naselja. Susjeda mi je pričala kako je neku večer oko 17 sati naletjela na njih u petom ogranku i prestrašila se. Mrak je. Drugi je pak odlučio investirati oko 15.000 kuna u podizanje višeg zida jer ih često ne može otjerati iz vrta.
Da često borave na dječjem igralištu pored kojeg stanujem znao sam, jer već dotad uređeni travnjak se pretvorio u oranicu. Na istom mjestu sam ih i zatekao jučer u 15 sati te uspio nešto i snimiti dok me pas navlačio u želji da ih posjeti. Nije mali ni slab ali mislim da bi loše prošao.
Već smo se sretali, pas na povodcu želi na njih, dok najveći mužjak ne mrda dok se ostatak krda ne udalji. Jučer sam se želio približiti ogradi igrališta da ih bolje snimim ali je gazda svinja krenuo prema vratima, a ja prema portunu kuće, što ću. I dok ih neki marljivo hrane odmah iza kuća na rubu šume ostavljajući hranu za "mačke" one bez straha šeću mjestom, nekom prave štetu, netko ih se boji, a neki sa smislom za humor predlažu da ih kao turističku atrakciju zatvorimo u igralište i hranimo do ljeta.
Uglavnom, tu su među nama svaki dan, a hoće li nastradati poneki slobodan i hrabar pas, netko na neku naletjeti automobilom, koliko će vrtova kao okoliš naše kuće trpjeti - ne znam. Nije na meni ni da znam. Da me se pita uz ovu inflaciju neki bi lakše prezimili.
Šalu na stranu, puna ih je šuma, a ova trojka više ne zazire ni od koga. Vrata od igrališta pokušao sam popraviti sam ali trebati će to bolje učiniti. Naime, ne daju se dobro zatvoriti. Imamo u Općini firmu i za to. Od mene toliko.