Prvo, u Istri skoro pa i nema predatora koji divljim svinjama tamane mlade. Nema vukova, medvjeda, a i čagljevi su prilično rijetki. Drugo, na području cijele Istre sva su staništa grubo narušena turističkim, ali i nezakonitim pojavama. Bespravne vikendice, divlja parcelacija, motori, auti, kvadovi, šetači sa psima i tako dalje. Sve to uznemirava divljač koja traži samo jedno - mir, ističu lovci iz pulske "Istre" Željko Zupčić i Milan Čulinović
Divlje svinje u Rovinju
Ima ih posvuda, obično u suton i noću. U šumi, šikari, livadama, brajdama, njivama, ali i po cestama, oko kuća, pa i u moru. Divlje svinje tijekom posljednjih su mjeseci postale redovita pojava u Puli i okolici, pa i u drugim dijelovima Istre. Slučajni prolaznici snimaju ih nadomak samom centru Pule, na parkiralištima trgovačkih centara, na pulskoj Verudi, u Vinkuranu, Premanturi, Medulinu, Zlatnim stijenama i u moru - nema gdje ih nema.
U vrtlogu fotografija i snimaka pojavile su se, kako to već biva, i neke "lažne", odnosno stare, prošlogodišnje ili iz drugih zemalja, što samo potvrđuje da problem nije ovogodišnji, ali ni samo naš. Građani i vlasti susjedne nam Italije također muče muku s divljim svinjama u svojim kortama. Problem je, može se reći, sveprisutan i nije od jučer.
Muški veprovi, ženke krmače i djeca nazimad tumaraju u potrazi za hranom, vodom, bježe od invazivne bespravne granje, pasa, motora i bilo kojeg faktora koji remeti njihov mir. To su samo neka od laičkih nagađanja i narodnih priča, a za provjeru tih podataka obratili smo se iskusnim lovcima kojima je divljač posao, briga, nadležnost, ali i odgovornost. Svatko ima svoj pogled na problem, ali zaključak je manje-više isti. Naime, gruba invazija čovjeka tamo gdje mu nije mjesto rezultira obrnutom pojavom - izbezumljenom najezdom divljači u čovjekovo stanište.
Razgovarali smo sa Željkom Zupčićem i Milanom Čulinovićem iz Lovačkog društva "Istra" Pula, a potom i s Augustom Dobranom iz ližnjansko-šišanske Lovačke udruge "Bena". Obje organizacije pokrivaju lovišta dobrog djela južne Istre, bivše Općine Pula i priobalnog djela gotovo do Kavrana.
- Razloga ima mnogo. Prvo, u Istri skoro pa i nema predatora koji divljim svinjama tamane mlade. Nema vukova, medvjeda, a i čagljevi su prilično rijetki. Drugo, na području cijele Istre sva su staništa grubo narušena turističkim, ali i nezakonitim pojavama. Bespravne vikendice, divlja parcelacija, motori, auti, kvadovi, šetači sa psima i tako dalje. Sve to uznemirava divljač koja traži samo jedno - mir. Nemaju druge nego bježati i spas nalaziti van njihovog prirodnog staništa. Dolaze iz Budave i okolnih područja, ali i s Muzila. Vidjeli smo ih više puta i kako plivaju. To je ogromna površina koju mi također plaćamo kao lovište, ali nemamo pravo tamo loviti. Muzil je trenutno žarište, ali i tamo su one od nekud došle, što iz okolice Štinjana, što iz Budave ili šume Cuf iznad Šišana. Nije to ništa neobično, one noću naprave i do 30 kilometara tražeći hranu, govore Zupčić i Čulinović.
Pitamo ih hrane li divljač, što im je uostalom i zakonska obaveza. Možda treba, predlažemo laički, jednostavno pojačati količine, poduplati pojilišta, postaviti automatske hranilice. Ukratko, učiniti nešto ne bi li se divljač zadržala u svojim staništima.
- Gledajte, divljač u svako doba godine traži drugi izvor hrane. Mi te životinje prihranjujemo, naravno, zasijavamo polja, imamo hranilice, ali im često ne odgovara ono što im mi pripremimo. Imamo 12 većih pojila i lokava, 7 malih pojila do 300 litara vode samo na području Premanture. Traže drugo, lutaju, kopaju, tražeći crve, ličinke. Kad bi mi u svakom trenutku znali što žele, bilo bi lako, pojašnjava lovački dvojac, ali ipak napominje da se stvara, u posljednje vrijeme, svojevrsna hajka na njih. Nije lako, kažu, biti lovac. Neki ljudi zaziru od njih, misle da ne vole životinje, a često pozovu i policiju čim ih negdje spaze.
- Susrećemo se s ljudima koji ne vole lov, koji misle da mi ne volimo životinje. Mnogi nas i napadaju. Ja imam četiri psa. Volim životinje, brinem se za njih. Ne bih nikada mogao, primjerice, ustrijeliti srnu. Mili mi se, proizvodi zvuk kao kad se malo dijete javlja. Brinemo se za divljač. Kad bi mi prestali s našim radom na pet godina, vjerujte da bi nas molili da se vratimo. Također, svaki put kad u prometnoj nesreći nastrada divljač, mi plaćamo štetu. Iako, kad vidimo da je vozač pod utjecajem alkohola, znamo da smo uštedjeli, recimo, 30 tisuća kuna. Primjerice, prošle smo godine imali 46 šteta, žale se lovci pulske "Istre", koja, inače, broji 73 člana.
Još jedan problem vezan uz divlje svinje je i pojava afričke svinjske kuge. Na snazi je zbog toga naredba o provođenju biosigurnosnih mjera koja se prije svega odnosi na smanjenje populacije divljih svinja kao mogućih prijenosnika. Inače je dopušten godišnji izlov od 70 divljih svinja, uz maksimalno prekoračenje od 50 posto. No, zbog širenja bolesti, divlje se svinje sada izlovljavaju do njihova biološkog minimuma.