Pelješki most (foto: CROPIX)
Pelješki most, jedan od najvećih projekata u povijesti hrvatske države, upravo je svečano otvoren na parkiralištu kod mjesta Komarna, odakle most kreće prema Pelješcu, uz prisustvo cijelog državnog vrha i brojnih gostiju. Otvorenje je bilo popraćeno glazbeno-scenskim programom, prigodnim govorima, nadlijetanjem aviona… Sve u skladu s jednim od najvećih infrastrukturnih dosega na ovim prostorima.
Točno u ponoć između utorka i srijede, kada će krenuti redovan promet, počet će za taj dio Hrvatske nova stranica povijesti. Povezan je državni teritorij, put prema krajnjem jugu zemlje skraćen je i do dva sata te se više ne mora ići preko granice u Bosnu i Hercegovinu da bi se došlo do Dubrovnika. Most o kojem su sanjale generacije, očekuje se, omogućit će procvat cijeloga kraja.
Puno emocija, radosti, oduševljenja, moglo se osjetiti tijekom cijelog današnjeg dana. Slavilo se u mnogim kućama oko Komarne, mjesta odakle most kreće prema Pelješcu, kao i u malim ili većim mjestima duž hrvatskog juga, sve do Dubrovnika, Cavtata, Konavla. Bilo je svečano, podsjećalo se na godine koje su prethodile ovom "kineskom čudu", mostu dugačkom 2,5 kilometara kojeg su u rekordnom roku izgradili kineski radnici europskim novcem. Vrtjeli su se janjci, više od 40.000 ljudi pratilo je spektakularno otvaranje i cjelodnevni program, bio je to dan kada je vladao ponos da i mi možemo realizirati jedan tako velik i značajan projekt.
Kada je most u ponedjeljak navečer prvi puta osvijetljen svi su bili oduševljeni prizorom. Sa svoje terase gledao ga je i Luka Bebić, jedan od HDZ-ovih veterana, koji je i prvi pokrenuo inicijativu za njegovu izgradnju. Kaže, govorili su skeptici da će to biti "Sanaderov Obrovac", ali realizacija projekta nije uspjela od prve. Tadašnji premijer Ivo Sanader dva je puta otvarao radove, na jednoj i drugoj strani, a kada je HDZ otišao u oporbu SDP je odustao od gradnje.
Tek prije nekoliko godina izgradnja Pelješkog mosta ponovo dolazi u prvi plan, a sam premijer Andrej Plenković je detaljno opisao kako je to išlo.
"Imali smo jasan cilj i svatko je tu nešto dao. Pokazali smo odlučnost, riješili smo da ćemo ga sagraditi, rekli smo da ćemo to napraviti kako god bilo. Onda je susjedna BiH slala dopise Europskoj komisiji i nastojala je problematizirati projekt, ali su onda i oni stali na loptu."
Plenković je detaljno opisao što se sve događalo iza kulisa, koji su sve pritisci bili na Hrvatsku, a dilema je riješena kada je EU odobrila 357 milijuna eura.
"Jučerašnji grozni prosvjedi u Sarajevu pokazuju da je most itekako potreban. Sada se čini da je sve išlo po loju, ali ništa ne ide tako. Nije važno tko je više dao, važno je da smo svi dali", prisjetio se Oleg Butković, jedan od najsposobnijih hrvatskih ministara, koji se iskazao i na ovom projektu.
"Bilo je trenutaka kada sam bio malo uplašen, bojeći se da će Europska komisija odustati. Moglo je sve završiti drukčije, ali smo na kraju svima dokazali da možemo raditi velike projekte. Ovo je bio test i za nas kao državu", rekao je Butković.
Narod ovog kraja, juga Hrvatske, s velikim oduševljenjem je dočekao most dočekuje most. Prije svega olakšat će putovanje u Dubrovnik i iz Dubrovnika, više neće biti granične kontrole kod Neuma i dugačkih gužvi. Procvat očekuje i Pelješac, a bit će sigurno i turistima mnogo lakše dolaziti na jug Hrvatske. Svi hvale izgled mosta, a projektant Marjan Pipenbaher kaže kako su se mostovi uvijek gradili tamo gdje su i najpotrebniji.
"Veliki su mostovi odraz razvoja društva, najljepše monumentalne podloge prosvjećenosti investitora i njegova osjećaja za sklad. Danas su mostovi sve veći izazov za graditelje i projektante, spoj estetike i simboli stalne čovjekove želje da nadvlada prirodu. I ovdje je to slučaj", rekao je on.
Otvorenje mosta bio je i prvorazredni medijski događaj, akreditirano je bilo 128 novinara, od toga 28 stranih. I velike svjetske agencije, poput AP-a, ali i kineske Xinhua, izvjestile su o otvorenju, a poseban prilog snimila je i kineska televizija.
Pješaci su u utorak cijeli dan hodali po mostu, lađari ispod njega održali trku. Pjevalo se i plesalo na svakom koraku, od Komarne do Dubrovnika. Objavljene su i slike mosta iz svemira, a političari su došli iz cijele zemlje kako bi bili među 500 uzvanika koji su "s posebnog mjesta" pratili program otvaranja kojeg je režirao Krešimir Dolenčić.
Naravno, uvijek se javljaju i skeptici, pa se moglo čuti i primjedbu zašto se most otvara dok pristupne ceste još nisu gotove. Austrijanci su svoj posao završili na vrijeme, a Grci će graditi obilaznicu oko Stona do kraja godine. Bilo je i onih koji su sasvim ozbiljno izlagali tvrdnju da bi bilo "pametnije" da je izgrađena brza zaobilaznica oko Neuma. Na sreću, te "pametne" tvrdnje više nikoga ne uzbuđuju, jer most je tu, ponos Hrvatske.
Svaka čast i kineskim graditeljima koji su pokazali i dokazali da se mogu poštovati rokovi i u teškim vremenima pandemije. Pedesetak dana je kasnio završetak radova, ali to je kod ovakvih projekata zanemarivo. Dobro su Kinezi surađivali sa hrvatskim kooperantima, a posebno su dobro bili dočekani kineski radnici u Komarni. Mnogi i danas žale za njima, jer su bili mirni i pristojni, a opet jako prijateljski nastrojeni prema domaćinima. Zadovoljna može biti i EU, jer je most dokaz da se sa europskim sredstvima mogu itekako dobro realizirati brojni, veliki projekti koji osiguravaju budućnost cijeloj Europi.
Sve u svemu, bio je to poseban dan za Hrvatsku, za hrvatski jug, za sve koji će sutra imati itekako koristi od ovog prekrasnog mosta.