Komarna, odakle most kreće prema Brijestu, impozantan, prelijep, danas je mirna. Dovršavaju se posljednji radovi pred svečano otvaranje u utorak, kada će ovdje doći politička svita, ugledni gosti. Pelješki most je gotov, napokon je realiziran san dug 300 godina, više neće biti potrebno prelaziti granicu kod Neuma da se dođe do Dubrovnika.

Pelješki most i plaža i Komarni (foto: Vojko Bašić/CROPIX)

Puno je emocija kod Dubrovčana, ali i svih Hrvata na jugu zemlje. Podsjeća se i na povijest kada su se Mlečani 1699. godine proširili u Dalmaciji i došli do same granice Dubrovačke Republike. Nije bilo lako oduprijeti se mletačkoj vlasti, što su Dubrovčani dobro znali i ponudili jedino moguće rješenje. Dat će dio kopna Osmanskom Carstvu, da se mletačka vlast još više ne proširi, pa su Neum i Sutorina žrtvovani. Hrvatski jug od tada nije bio spojen s ostatkom zemlje, Neum je u međuvremenu pripao Bosni i Hercegovini, a Sutorina je u Crnoj Gori.

Ni korona nije zaustavila kineske radnike, iako da nije bilo svjetske pandemije, most bi i prije bio gotov (foto: Vladimir Dugandžić/CROPIX)

I sve je tako bilo do kraja prošlog stoljeća kada se prvi put pojavila ideja da se mostom pređe preko Malostonskog zaljeva i poveže Komarna s Pelješcem. Tko je prvi predložio izgradnju mosta, teško je reći, neki tvrde da je to bio SDP-ov tadašnji župan Ivan Šprlje, drugi da je to bio moćni HDZ-ovac iz doline Neretve Luka Bebić. Nije tako čudno što se i danas, kada je most gotov, to svojatanje nastavlja, pa je nedavno i premijer sarkastično komentirao SDP-ovu inicijativu.

Bilo kako bilo, 2000. godine most je ušao u planove, a onda su dva puta za redom "počinjali" radovi. Bivši premijer Ivo Sanader dva je puta, 2005. i 2007. kopao lopatom u Komarni, najavivši početak gradnje, ali kako su crne limuzine otišle, ništa se više nije dogodilo. Iz mora je virila neka betonska tvorevina, a most se spominjao samo u govorima političara. Pare su, naime, otišle i za te političke predstave, ali to je sada prošlost.

Turisti i kruzeri vratili se u Dubrovnik (snimio Jurica KORBLER)

Tek kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju ponovno se počelo ozbiljnije govoriti o izgradnji mosta. Hrvatska je dobila 330 milijuna eura, što je trebalo biti dovoljno za 85 posto radova, a onda su uslijedile igre bez granica tko će graditi most. Zainteresirani su bili mnogi, od austrijskog Strabaga nadalje, a iza kulisa su vođeni razgovori s Kinezima iz državne kompanije China Road and Bridge Corporation.

Detalji kako je sklapan posao s moćnom kineskom tvrtkom koja je izgradila mnoge impozantne mostove, nikada nisu otkriveni, ali otpora je bilo na sve strane, iako je kineska ponuda bila najjeftinija. Mnogima i iz Bruxellesa nije se svidjelo da most grade Kinezi, europskim novcem, što je ujedno bio i prvi slučaj u Europi da se pare iz EU-fondova daju kineskim firmama.

U gotovo svim dubrovačkim restoranima domaći gosti imaju popust od 20, negdje i više posto (snimio Jurica KORBLER)

Projektant je bio Slovenac, inženjer građevine Marjan Pipenbaher koji je tvrdio da je to njegovo životno djelo. Velike zasluge da projekt bude kvalitetno izrađen imao je i pokojni Jure Radić, a pred Kinezima, kada su definitivno izabrani 2017. godine bio je zahtjevan posao. Most se nalazi u rezervatu prirode, osjetljivom ekološkom području, ovješenog je tipa.

Onda su na scenu stupili prijatelji iz BIH koji su se grčevito protivili izgradnji. Bošnjačko vodstvo je činilo sve da zaustavi radove, ali bez efekta jer je Hrvatska bila u EU-u, a BiH stotinama milja od EU-a. Iz Sarajeva se tvrdilo da brodovi neće moći prolaziti ispod mosta na putu do Neuma, ali je visina od 55 metara to bez problema omogućavala.

Kada su savladane sve prepreke, a bilo ih je i u Hrvatskoj od onih koji su uvijek protiv svega, tvrdeći da je izgradnja mosta skupa i nepotrebna, napokon su počeli radovi. Kineski radnici došli su u Komarnu, radili danonoćno i jedino veselje im je bilo tu i tamo s mještanima gledati nogometne utakmice ili jesti ćevapčiće. Bilo je to nevjerojatno vrijeme, jer Kinezi, mirni i nenametljivi, nisu napravili tijekom gradnje mosta niti jedan incident. Što se dešavalo u kampu, koji je ubrzo izgrađen i gdje se kineskim radnicima kuhala kineska hrana, nikada nećemo saznati. U svakom slučaju Kinezi su učinili gotovo nemoguće, od trenutka kada je 27. prosinca 2018. prvi put doplovio kineski potopni brod "Zhen Hua 7" s tri manja plovila i velikom dizalicom. Na brodu su bili kineski radnici koji će kasnije na sva usta hvaliti hrvatske domaćine, kao i mi njih.

Hoteli su prebukirani, sobe nema ni za lijek, nekima je skupo, nekima jeftino - Stradun (snimio Jurica KORBLER)

I onda su počela tehnička čuda, stometarske cijevi zabijene su u dno na mjestima gdje će biti stupovi mosta, izlijevali su se betonski temelji, postavljali stupovi. Prvi je pilon postavljen u siječnju 2019., nakon višednevnog odgađanja zbog jake bure. A u travnju 2019. u Komarnu su zajedno došli kineski i hrvatski premijer, Li Keqiang i Andrej Plenković, za vrijeme summita u Dubrovniku 16+1, kojim je Kina na velika vrata promovirala svoj projekt "Jedan pojas, jedan put". Zajedničkim pritiskanjem tipkala simbolično su pokrenuli zabijanje najdužeg, 128-metarskog čeličnog pilota.

Do kraja srpnja prošle godine svi su radovi bili više-manje gotovi, a ubrzo je realiziran i projekt izgradnje pristupnih cesta koji će odgoditi puštanje u promet mosta sve do sada. Ni korona nije zaustavila kineske radnike, iako da nije bilo svjetske pandemije, most bi i prije bio gotov. Kinezima izgradnja Pelješkog mosta možda nije bio najzahtjevniji posao, ali su ga fantastično realizirali. Pokazali su se kao ozbiljni partneri, nisu ucjenjivali cijenama, poštivali su dogovore.

(Snimio Jurica KORBLER)

I evo ga, most je izgrađen, 2.404 metra dug, 55 metara visok i 21 metar širok. Ovaj utorak bit će za Hrvatsku bez sumnje povijesni dan, koliko god se taj izraz često po medijima i u životu koristi kada treba i kada ne treba. Provozati se mostom pravi je doživljaj, a već u tjednu koji slijedi turisti će brže i lakše do Dubrovnika.

A ovo ljeto turisti su se vratili u Dubrovnik, koji je prepun kao u stara, dobra vremena. Jedino nema Rusa, inače dobrih potrošača, ali došli su brojni Amerikanci. Kultna plaža Coral beach kao da je negdje u Americi, sve sami Amerikanci kojima nije skupo potrošiti nekoliko stotina dolara za piće, hranu i dobru zabavu. Troši se naveliko, a Dubrovnik ponovno blista kao jedan od najljepših bisera Mediterana. Hoteli su prebukirani, sobe nema ni za lijek, nekima je skupo, nekima jeftino, a tako je u Dubrovniku uvijek bilo. A da cijene ipak nisu bauk, pokazuju sjajne marende u restoranu Orsan, gdje se za 80 kuna može ručati zaista "s pet zvjezdica". Ima, naravno, i puno skupljih primjera, a za utjehu u gotovo svim dubrovačkim restoranima domaći gosti imaju popust od 20, negdje i više posto.

Navečer svakih nekoliko minuta slijeću zrakoplovi na Ćilipe, vratili su se i avio-gosti, a sada će i oni koji automobilom idu na jug lakše i brže doći preko Pelješkog mosta. Javljaju se i novi planovi, brojni projekti novih cesta. Jug čeka procvat, a most je dokaz da smo kao zemlja itekako imali koristi od Europske unije. Bit će to, naravno, prilika i da se političari hvale, da vidimo hoće li na otvaranje doći i premijer i predsjednik, jer "svi su pozvani".

Ovog utorka srca mnogih Hrvata kucat će brže, od uzbuđenja što je napokon spojen hrvatski teritorij. Velik je to događaj, vrijedan divljenja i uvjerenja da se isplatio dug, težak i mukotrpan put do Bruxellesa. A isplatila se i suradnja s Kinezima. Isplatila se i upornost naših ljudi da realiziraju vjekovni san hrvatskog juga.

Povezane vijesti

• Misterija više nema. OVO JE SLUŽBENO IME PELJEŠKOG MOSTA
• Sutra je svečano otvorenje Pelješkog mosta. RIMČEVA NEVERA JE STIGLA. POGLEDAJTE FOTOGRAFIJE
• FOTO / Završni čin jednog od najvećih projekata u povijesti Hrvatske: SVEČANO OTVOREN PELJEŠKI MOST