NEJASNA CIJENA
Puno upitnika iznad još nepotpisanog ugovora: Koliko ćemo zapravo Izraelu platiti polovne F-16?
Arhiva
Prva mogućnost rasta je da je »total package« za nabavu aviona F-16 Barak i Brakeet ipak izašao iz gabarita prve nabavne cijene, pa bi se drugi ponuđači mogli žaliti. Druga je da će se u 2020. i 2021. godini platiti PDV na čitav iznos posla, što bi onda bio čudan »financijski dogovor« države sa samom sobom
Avioni F-16 Barak i Brakeet koje bi Hrvatska trebala nabaviti od Izraela ponovo izazivaju reakcije ne samo zbog sad već popriličnog kašnjenja ugovora između Izraela i Hrvatske o kupoprodaji, već i zbog nejasnoća o tome koliko će zapravo uopće biti plaćeni svi avioni. Naime, u ožujku ove godine Ministarstvo obrane Republike Hrvatske na tiskovnoj konferenciji objavilo je nabavu i pojasnilo kako je cijena tog posla 2,9 milijardi kuna. Sadašnje povećanje od 200 milijuna kuna, dakle na 3,1 milijardu kuna, nije problematično jer ga uzrokuje tečajna razlika dolara kroz minulo razdoblje.
No MORH u ožujku nije spominjao nikakve dodatne troškove na tu cijenu. Dapače, brigadir Davor Tretinjak ispred povjerenstva koje je procjenjivalo ponude kazao je kako je u cijenu uključeno – sve.
Povećane rate
– Traženo je aviona 10+2 (10 jednosjeda i dva dvosjeda, op.a.), uslijed čega, uslijed one ambicije gdje smo mi procijenili da je to minimalan broj aviona kojima možemo ostvariti tu razinu ambicije. Simulator letenja, pričuvni dijelovi, alat i oprema za održavanje, ubojna sredstva, prilagodba infrastrukture, i infrastruktura je uključena u tu cijenu koju ću vam poslije reći, usluge operativne i tehničke potpore, transport roba do Hrvatske, obuka osoblja... Znači, jasno je napisano svima što se od njih traži i zvao se »total package«, što traži RH – kazao je tada Tretinjak. Što, prevedeno na obični jezik znači da bi uz tih 12 aviona, koliko je procijenjeno da treba Hrvatskoj, u cijenu bili uključeni i troškovi infrastrukture, održavanja, oružja i potpore.
No, s projekcijama proračuna za 2020. i 2021. godinu odjednom je došlo do toga da projicirane rate ne iznose oko 350 milijuna kuna, koliko bi trebale ako se na 310 milijuna kuna (aproksimativna cijena jedne od deset godišnjih nepromjenjivih rata), već su u rasponu od 550 do 600 milijuna kuna. Pokušaji da se od MORH-a precizno dozna zašto je došlo do tog povećanja nisu urodili plodom. Naime, odgovarali su administrativno da »u projekcijama proračuna za 2020. godinu i 2021. godinu godišnje rate za otplatu aviona su uvećane za vrijednost PDV-a prema dinamici isporuke aviona, odnosno svih roba i usluga. PDV se plaća na vrijednost svih roba i usluga, odnosno total package«. Pokušaj dodatnih pojašnjenja ove rečenice nije urodio plodom.
Stoga, s obzirom na MORH-ovu nespremnost da pojasni sve, ostalo je samo kalkuliranje. I to s dvije mogućnosti. Prva je da je odjednom »total package« ipak izašao iz gabarita prve nabavne cijene te da je to prouzročilo rast. To bi značilo da MORH na tiskovnoj konferenciji u ožujku jednostavno nije govorio istinu. I da bi se drugi ponuđači mogli žaliti na nepravedne uvjete.
Ugovor (ne) kasni
Druga je taj da će se u 2020. i 2021. godini platiti PDV na čitav iznos desetogodišnjeg posla. Što bi značilo da je država sama sa sobom ušla u čudan financijski dogovor (jer MORH na kraju PDV uplaćuje Ministarstvu financija). Kako god bilo, ostaje ta činjenica da povećanje proračunskih sredstava za Barake nije za sada razjašnjeno.
Što se kašnjenja međudržavnog ugovora tiče, MORH tvrdi da nema nikakvog kašnjenja. »Trajanje pregovora nije uvjetovano nikakvim vremenskim rokovima, osim potrebom da ugovori budu kvalitetni i sveobuhvatni.
Sve se odvija prema planu i nema nikakvog neočekivanog kašnjenja«. Tako su Novom listu odgovorili iz MORH-a.
Negirajući time doslovno sve čelnike ovog ministarstva koji su nakon tiskovne konferencije u ožujku tvrdili u razgovorima kako će se ugovor s Izraelom potpisati prije kraja ljeta ove godine.
Kako se radilo o neslužbenim izjavama, iz MORH-a sada mogu tvrditi kako kašnjenja nema. No, u prave probleme ući će se u ovih mjesec i pol dana, jer je još 2017. godine u proračunu za ovu godinu predviđeno 350 milijuna kuna za nabavu borbenog aviona (zanimljivo, skoro pa točna godišnja rata za Barake, iako je proračun donošen pet mjeseci prije odluke od koga će se i po kojoj cijeni nabaviti zrakoplovi).
Ukoliko se ugovor ne ostvari do 31. prosinca ove godine, tih će 350 milijuna kuna jednostavno ostati neiskorišteno u MORH-ovom proračunu.
Sporne preinake
Zašto ugovor još uvijek nije potpisan, ponovo se može tek nagađati, jer službenih informacija nema. Za sada se u vojnim kuloarima spominju dva razloga. Prvi je da Lockheed Martin, originalni proizvođač F-16, ne želi provesti remont kojim bi se produžio resurs ovih aviona za nekoliko tisuća dodatnih sati. Tu se kao razlog spominje prevelike promjene na Baraku, zbog kojih proizvođač ne može garantirati za ove zrakoplove nakon remonta. Druga teza je problem s Brakeetima, dvosjedima koji bi trebali biti avioni za obuku. No, u izraelskoj verziji oni su zapravo jurišnici, gdje drugo sjedalo ne služi za obuku mladog pilota, već za stručnjaka za oružane sustave. Prema toj teoriji, Hrvatska ne želi potpisati ugovor dok Izrael ne napravi potrebne preinake. ( Danko Radaljac)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
