Cijenili su ga i lijevi i desni i oni na vlasti i oni u opoziciji, jer je precizno i točno secirao hrvatsku politiku i sve posljedice koje ona ostavlja na život običnog čovjeka. Imao je poseban stil, posebno kada je bila riječ o intervjuima. I koliko god je znao biti ‘neugodan’, na način da je direktno sugovorniku postavljao teška pitanja, svi su pristajali da ih intervjuira. Na neki posebni način voljeli su ga i premijeri i predsjednici, koji su redom pristajali da stanu pred mikrofon, svjesni da ih Bago neće maziti
Mislav Bago (Snimila Biljana Gaurina / Cropix)
Tuga na medijskoj sceni. Umro je Mislav Bago, prije nekoliko dana i Antun Masle, legendardni ratni reporter i glavni urednik Dubrovačkog vjesnika. Nema više ni Nikoline Tojage, dugogodišnje tajnice i dobrog duha Jutarnjeg lista. Loše vijesti redaju se jedna za drugom, u profesiji u kojoj su dobre vijesti u ovim našim hrvatskim uvjetima rijetke.
Mislav Bago bio je rasni novinar, sav posvećen poslu, jer za njega novinarstvo nije bilo obična profesija, već način života. Uspio je u gotovo nemogućem, ostao je nepristran, oštri promatrač hrvatske političke scene koji se emotivno nije vezao ni za jednu opciju. Cijenili su ga i lijevi i desni i oni na vlasti i oni u opoziciji, jer je precizno i točno secirao hrvatsku politiku i sve posljedice koje ona ostavlja na život običnog čovjeka. Imao je poseban stil, posebno kada je bila riječ o intervjuima. I koliko god je znao biti ‘neugodan’, na način da je direktno sugovorniku postavljao teška pitanja, svi su pristajali da ih intervjuira. Na neki posebni način voljeli su ga i premijeri i predsjednici, koji su redom pristajali da stanu pred mikrofon, svjesni da ih Bago neće maziti.
Prije ljeta stalno ga se moglo vidjeti u parku u Martićevoj ulici, u kafiću "Program", u koji dolaze znani i neznani. U blizini spomenika fra Grgi Martiću je nekoliko popularnih mjesta koje vole mladi Zagrepčani i taj kvart postao je mjesto brojnih susreta. Par metara dalje od kafića u kojem je u jutarnjim satima Bago sjedio u društvu svog psića je i kultni frizerski salon Neno u kojem se redovno šišaju Andrej Plenković i Ivica Todorić, a i Ante Gotovina kada je bio u Zagrebu.
Mislav je imao malog štenca kojeg je obožavao. Preslatki psić bez posebnog pedigrea lutao je po parku, a njegov ga je vlasnik tetošio kao malu bebu. Očito je uživao u psiću, koji je ubrzo narastao i bio na mnogobrojnim fotografijama koje je poznati novinar objavljivao na društvenim mrežama. Tu, u Martićevoj ulici gdje je pronađen mrtav, družio se i sa prijateljima, kolegama iz medija, vodeći duge razgovore o svemu što se događa u Hrvatskoj.
A Bagin stil nije od jučer. U vrijeme dok je hrvatskom politikom čvrsto vladao Ivo Sanader Mislav je bio rijedak novinar koji se usudio moćnom premijeru postaviti i neugodna pitanja. Bilo je to i u Zagrebu, ali i u Bruxellesu i na mjestima gdje je tadašnji šef hrvatske Vlade često boravio. Kasnije će Bago reći da je Sanader bio zahtjevan sugovornik, kao što je to sada Zoran Milanović. Ostat će zapamćen i Bagin intervju s Ivicom Račanom, posljednji koji je legendarni premijer dao. Bila su to dva temperamenta, vatreni Bagin i povučeni, Račanov, ali je rezultat bio sjajan. Kasnije će Mislav reći da je mogao biti i drukčiji, ali hrvatski političari itekako mogu biti zadovoljni što je jako malo novinara poput Bage. Otvorenih, oštrih, ali i objektivnih i korektnih.
Dolaskom na Novu TV postao je ne samo televizijska zvijezda, već i zaštitni znak televizije koja je uporno gradila informativni program. U moru televizijskih novinara, kojima sjaj kratko traje, Bago je gradio karijeru uporno i polako pa postao neka vrsta TV institucije. Nije imao tremu pred moćnicima iz političkog života, pa je Plenkoviću odbrusio ”Kako vi to razgovarate sa mnom?”. Premijer je morao reterirati, a Bago nije poentirao, svjestan da treba biti odmjeren i u trenucima kada se odbrusi premijeru. Znao je reći da mu je mana što je brz na jeziku, ali su gledatelji to itekako cijenili.
"Politika je kao krimić", govorio je. Ministri, premijeri, predsjednici su dolazili, a Bago, kao novinar opstao i ostajao. Ovi prvi otišli su bogati, Bago je ostao skroman i sve samo ne bogat. To je hrvatska stvarnost, gdje je novinarstvo palo na najniže grane. Bago nije bio populistički novinar, nije volio ni populiste. Ali je itekako volio napetosti, poput onih uoči raznih izbora kada je po cijelu noć vodio specijalne emisije. Svi su se rado odazivali da mu budu gosti, a novoizabrani vodeći političari izabrali bi baš Bagu za prvi intervju. Znali su da će tako njihove riječi imati odjeka, jer su Bagini intervjui bili itekako gledani.
”Trenutačno mi odgovara ovakav ritam kakav imam na televiziji, a što će biti za nekoliko godina ne znam”, rekao je u posljednjem intervjuu koji je dao ”Večernjem listu”. Teretana mu je bila mjesto gdje je crpio novu snagu, a sam za sebe je rekao da je ”privatno dosadan”. Naravno, nikako nije bio dosadan, što njegovi kolege s kojima se družio itekako znaju. Bio je prije svega dobar i vjeran prijatelj, spreman uvijek pomoći. Njegov nagli odlazak zaprepastio je sve, izazvao pravi šok, a i premijer Andrej Plenković posvetio je Bagi mnoge rečenice na početku sjednice Vlade nakon ljetne stanke.
Imao je veliku želju ispred sebe, ugostiti u studiju Vladimira Putina, ali to je bilo nerealno. Priloge koje je snimio, pa i intervjue koji su izazvali posebnu pažnju, nije gledao. Fokusirao se na novu temu, a novinarstvo je kao vožnja biciklom, nema stajanja.
Otišao je u četrdeset i devetoj godini, u punom naponu snage. Radio je između ostalog na HTV-u, a zvjezdane trenutke dočekao na Novoj TV.
”Možda ste loš kadrovik”, u lice je rekao Plenkoviću koji je ishvalio Gabrijelu Žalac koja je neslavno završila političku karijeru. ”Ne sekirajte se vi kakav sam kadrovik”, a kada je diskusija krenula dalje Plenković je kazao: ”Još jedan iz kampa. Kampist”. Bago je zadržao mirnoću i odgovorio: ”Oprostite, kako to razgovarate sa mnom? I nisam kampist”. Nije Bago štedio ni druge, ni Božu Petrova koji je mijenjao dresove, ni Sanadera kojeg je pitao da li laže i očitao mu lekciju: ”Nećete vi mene učiti kućnom odgoju”, a Račana je pitao da li se osjeća kao gubitnik.
Rođen je u Zagrebu, a osnovnu je školu završio u Velikoj Gorici gdje je živio s roditeljima. Gimnaziju i Fakultet političkih znanosti završio je u Zagrebu, a ima brata Zvonimira. Kao dijete bio je strastveni filatelist, čitao je knjige i bavio se sportom. Prije sedam godina doživio je prometnu nesreću, ali bez većih posljedica iako je završio u bolnici. Dugo je radio na HTV-u, vodio ”Otvoreno” i ”Magazin”, a onda je prešao na Novu TV. Često je nagrađivan, proglašavali su ga novinarom godine i bio je među najpopularnijim hrvatskim novinarima.
I onda je, posve iznenada, stigla vijest da Mislava više nema. Sudbina novinara, život na pola kartice teksta.