(Hina/EPA)
Međunarodna hibridna konferencija o komunikaciji u medicini pod motom "Čovjek je čovjeku lijek" otvorena je u četvrtak na zagrebačkom Medicinskom fakultetu i okuplja stručnjake raznih profesija koji će govoriti o važnosti komunikacije i usvajanja komunikacijskih vještina.
Komunikacija u medicini je jedna od četiri temeljne vještine svakog zdravstvenog profesionalca i obuhvaća ne samo razgovor s pacijentom, nego i članovima njegove obitelji, medijima, farmaceutskim i osiguravajućim kućama, udrugama pacijenata, vladinim i nevladinim organizacijama, istaknula je dr. Marijana Braš, predsjednica Organizacijskog odbora trodnevne međunarodne konferencije u Zagrebu.
U svakom obliku komunikacije se razvijaju pravila, jer postoje protokoli, primjerice kako bolesniku reći lošu vijest, o prognozi liječenja i sl.; to su pravila koja se moraju iskustveno učiti i mislimo da bi puno šumova u komunikaciji bilo manje kada bi se ona vježbala, dodala je.
Potrebno je educirati i javnost, jer se medicina često u medijima prikazuje iskrivljeno i želimo na tome raditi, naglasila je dr. Braš.
Na konferenciji će kroz 25 panela biti uključene i udruge pacijenata, branitelja, predstavnici fakulteta, sveučilišta, profesori raznih specijalnosti. Otvorit će se brojna pitanja i problemi i u konačnici pokušati donijeti deklaraciju kako bi se vidjelo gdje smo, što smo i što možemo poboljšati da pomognemo u nečemu što se u Hrvatskoj dosta zapostavilo u medicini, najavila je.
Bilo je jasno da komunikaciju treba popraviti, no nije bilo jasno i da je to zapravo vještina koju treba učiti, dodala je dr. Braš.
Podsjetila je da je na Medicinskom fakultetu u posljednjih 15-tak godina pokrenut niz novih predmeta i tečajeva vezanih uz komunikaciju u medicini, a još 2009. osnovan je Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine - CEPAMET zagrebačkog Medicinskog fakulteta.
Predsjednik Znanstvenog odbora konferencije, psihijatar dr. Veljko Đorđević, istaknuo je kako je prvi korak u komunikaciji slušanje i u tome trebamo poučiti ljude da bi nakon toga mogli govoriti.
Učili su nas više od 100 godina kako liječiti i izliječiti, ali nas nitko nije podučavao kako se suočiti sa smrću bliske osobe ili obitelji koja je izgubila nekog dragog i kako otvoriti proces žalovanja. I time smo se rukovodili kada smo osnivali CEPAMET koji se bavi liječenje i edukacijom o liječenju onih koji se bave liječenjem neizlječivih bolesti, rekao je dr. Đorđević.
Ni jednom liječniku nije lako kada mu umre pacijent i pandemija koronavirusa je pokazala da su se osobe koje su bile dobro educirane iz komunikacijskih vještina, znale suočiti sa smrću velikog broja ljudi i priopćiti njihovim obiteljima te pomoći kolegama koji su se s tim problemom suočile, dodao je.
Dr. Đorđević, naglasio je i važnost palijativne skrbi.