RAZGOVOR

Ivan Turudić, kandidat za predsjednika Vrhovnog suda,  o napadima predsjednika Milanovića na njega kaže: "MILOSTI NE TRAŽIM NITI BIH VAM JE DAO!"

| Autor: Robert FRANK
Ivan Turudić (Cropix)

Ivan Turudić (Cropix)


Bivši predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, bivši pomoćnik ministra pravosuđa i bivši predsjednik DSV-a, aktualni sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić prekjučer je otvorio mogućnost da se kandidira za predsjednika Vrhovnog suda, delikatno mjesto u sudačkoj vlasti zbog kojeg je nedavno eskalirao sukob predsjednika Zorana Milanovića koji je za tu funkciju predložio Zlatu Đurđević, kandidatkinju o kojoj premijer Andrej Plenković nije htio ni čuti. Ona nije izabrana pa se sada izbori ponavljaju, a kandidatura suca Turudića, koji je sudio brojnim političkim i kriminalnim kapitalcima, neće izazvati ništa manje reakcije. Ovog puta predsjednika Milanovića koji Turudiću najblaže rečeno nije naklonjen.

- Odakle ideja da se kandidirate kad znate da je onaj koji odlučuje o vašoj molbi i sudbini, naravno samo u ovom slučaju, predsjednik Zoran Milanović, s kojim već dulje vrijeme niste u dobrim odnosima?

- To mi je profesionalni i osobni izazov. Što se tiče predsjednika Milanovića, ja mu ne šaljem poziv za prijateljstvo na facebooku! Osobni interesi i preferencije tu nisu važni. Pročitat će moje reference i program pa će odlučiti. Može me i ne mora predložiti Saboru na glasanje. To je utakmica u koju idem, s time da, ponavljam, ne tražim nikakvu prisnost s predsjednikom Milanovićem. Kao što, s druge strane, on ne bi trebao biti pristran. On ima pravo predložiti svog kandidata i tu njegova uloga završava.

- Po referencama, uzimajući u obzir sve kandidate dosad, najjači ste među njima.

-Nije lijepo pričati sam o sebi.

- No dobro, ali nemate svi iste biografije. Imali ste, i još uvijek imate, zanimljivu, plodnu karijeru.

- Pa dobro, činjenica je da sam sudio najveće predmete. Kao sudac radim već 30 godina. Bio sam predsjednik Općinskog i Županijskog suda tako da poznajem sustav. Bio sam i predsjednik DSV-a, imam reference, ali sačuvaj Bože da bih podcjenjivao druge kandidate, posebno kolegu Mrčelu s kojim sam proveo dobar dio profesionalne karijere.

- Što kao predsjednik Vrhovnog suda možete konkretno napraviti?

- Ta je funkcija puno važnija nego što je percipirana. Predsjednik Vrhovnog suda je ustavna kategorija. On je čelnik sudbene vlasti. Ima velike ovlasti koje dosadašnji predsjednici, nažalost, nisu dovoljno konzumirali. On u svakom trenutku može izvršiti nadzor nad bilo kojim sucem ili predmetom. Znate, svaki predmet ima svoju povijest, kao što svaka zastara ima razlog zašto je do toga došlo.

- Kako to spriječiti, zastare?

- U pravosuđu je, prije svega, sve egzaktno, i sve piše na papiru.

- Zašto onda u Hrvatskoj ima toliko zastara? Da li zbog sporog rada sudova, nezainteresiranosti sudaca, zakona, sustava, odugovlačenja stranaka?

- Svega tu ima pomalo.

- Koliko sudac može utjecati na tijek postupka i samo sprječavanje zastare?

- Bez lažne skromnosti, ali na županijskoj grani sudovanja meni nije nijedan predmet otišao u zastaru. Kako će vam predmet otići u zastaru ako vam na korici svakog predmeta točno piše kada nastupa zastara! To što piše vam je stalni podsjetnik. Možemo za primjer neprihvatljivog sudačkog ponašanja uzeti predmet bivšeg vatrogasnog zapovjednika Dražena Slavice.

- Pojasnite o čemu je riječ.

- Netko je kriv što je predmet, koji se mogao riješiti u tjedan dana, stajao na policama Vrhovnog suda četiri bespotrebne godine. Slavici se konkretno nanijela velika šteta jer je naknadno oslobođen, a živio je u permanentnom strahu i stresu o mogućem ishodu koji je pravodobno izostao nečijom pogreškom.

- Da li je tadašnji predsjednik Vrhovnog suda na neki način odgovoran što je predmet skupljao prašinu četiri godine?

- Vjerojatno to predsjednik Vrhovnog suda nije znao, a morao je znati. Zato ovdje postoji njegova objektivna odgovornost. Nije bilo namjere, nego… ne znam, nemar, splet okolnosti. Dražen slavica je samo paradigma.

- Pretpostavljam da ste se kao sudac suočavali sa situacijama kada neka od stranaka u sporu namjerno odugovlači s raspravama, odgađa…to je, opet, dozvoljena strategija.

- Istina, no ako se pretjera, postoje procesne mjere i mehanizmi da se to spriječi. Tu se čak slažem s navodima profesorice Đurđević koja je rekla da sve rasprave moraju biti transparentne i da se sve mora vidjeti na internetu, osim naravno slučajeva gdje su maloljetne osobe ili slično.

- Sad kad ste je već spomenuli, kakva je ona bila kandidat iz perspektive struke?

- Neiskusna, nema dana sudačkog staža.

- Je li to preduvjet za valjanu kandidaturu?

- Nije zakonski, ali je logički. To je (pre)značajan hendikep.

- Osudili ste bivšeg premijera Ivu Sanadera. Dugo ste mu obrazlagali presudu kroz, koliko se sjećam, i jak moralni aspekt.

- Presuda je imala 200 stranica, bio je to velik i složen postupak. U njemu sam bio predsjednik vijeća, primus inter pares. To je trajalo godinu dana. Sudio sam u nizu ratnih zločina, otmicu sina generala Zagorca, bilo je tu i ministara i potpredsjednika vlade. Potrajalo je sve to nekih desetak godina.

- Je li bilo političkih pritisaka, poziva, prijetnji, molbi?

- Ma nikada. Vjerujte mi na riječ. Već je to bilo vrijeme kad je situacija bila opuštenija. To je vrijeme pristupnih pregovora s EU. Nijedan političar se tada nije usudio ni prići sucu ili slučaju. Pritisaka je bilo 90-ih godina, kada je pravosuđe bilo puno manje neovisno nego danas. No to je sve proces.

- Hoće li vam iz perspektive predsjednika Milanovića, s kojim imate određena neslaganja, ili, prije, on s vama, taj odnos biti otegotna okolnost? Ili će on prijeći preko toga i vašu kandidaturu promatrati kroz fakte, a ne osobne dojmove ili netrpeljivost?

- To morate njega pitati.

- Dobro, što očekujete od njega?

- Milosti ne tražim niti bih vam je dao! To je rekao Rade Končar pred talijanskim strjeljačkim vodom. Sjajna stvar! Ne tražim nikakav privatni odnos s Milanovićem ni osobnu bliskost. To što se očito ne slažemo ne bi smjelo utjecati na njegov izbor kandidata. Svatko od nas ima svoj život. Ponavljam, ja sam se javio ili ću se, očito, javiti, a on će odlučiti.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter