INTERVJU
HRVATSKOJ PRIJETI DEMOGRAFSKI SLOM? STJEPAN ŠTERC: Pula se odrekla svoje vojne funkcije, a mogla je imati hrvatsku mornaricu i brodogradilište za NATO savez
Stjepan Šterc (Neven LAZAREVIĆ)
Pula je mogla biti i odmorište u funkciji vojske i slično. Mogla je, ali nije, jer su tome pridonijele političke odluke, naravno temeljene na osjećaju, pogrešnim vizijama, neukosti, lokalnim promašajima i osrednjim spoznajama
Pula je povijesno funkcionirala kao vojna luka i grad za potrebe austrougarske vojske. Međutim, Pula se odrekla svoje vojne funkcije, a mogla je imati hrvatsku mornaricu, brodogradilište u funkciji NATO saveza, odmorište u funkciji vojske i slično. Mogla je, ali nije jer su tome pridonijele političke odluke, naravno temeljene na osjećaju, pogrešnim vizijama, neukosti, lokalnim promašajima i osrednjim spoznajama, zanimljiva je izjava profesora dr. Stjepana Šterca koju je izrekao proteklog tjedna u Puli prije tribine održane u hotelu Amfiteatar.
Najglasniji i najvidljiviji demograf u Hrvatskoj, docent Stjepan Šterc uporno već godinama upozorava na demografski slom Hrvatske. Naglašava kako depopulacija postaje pitanje opstanka zemlje. Kaže da je Hrvatska među pet najstarijih populacija u svijetu. Pojedini prostori pred našim očima ostaju bez stanovnika. Došlo je do te točke kada postaje upitna revitalizacija Like, Dalmatinske zagore i Slavonije, rekao je na predavanju. Njegova upozorenja potvrđuje i nedavna TV serija u kojoj je profesor Šterc koscenarist. Riječ je o serijalu "Opstanak" Dubravka Merlića nedavno emitiranog na HRT-u.
- Iseljavanja iz Hrvatske i Istre bila su značajna tijekom cijelog prošlog stoljeća, a odvijala su se kroz sedam valova. Izgleda kako je nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju odlazak stanovnika prerastao u lavinu i poput je grude snijega koja se kotrlja niz brijeg.
- Dugi niz godina upozoravamo na negativne trendove, ali nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. godine negativni su apsolutno svi parametri. To mora nekog zabrinuti. Nije to više pitanje političke opcije već pitanje gospodarskog razvoja zemlje. Puno razvijenije zemlje shvatile su da ne mogu imati gospodarski rast uz depopulaciju stanovništva, upozorava profesor Šterc i nastavlja.
- Od 2013. Hrvatska je prirodnim putem izgubila gotovo sto tisuća ljudi. Toliko ih je više umrlo nego li ih se rodilo u tom razdoblju, dok je istovremeno iselilo gotovo 300 tisuća ljudi prema podacima država u koje se hrvatsko stanovništvo useljava. Depopulacija je prirodnim padom i iseljavanjem najvjerojatnije prešla broj od 350.000 ljudi. Kada su svi demografski podaci negativni onda govorimo o demografskom slomu. Slom izravno utječe na opstojnost mirovinskog sustava, na zdravstveni, obrazovni i financijski sustav, kao i na sustav radne snage. Vidjet čete u Istri ovog ljeta kakav će biti problem radne snage. Naša ustrajnost je usmjerena prema upoznavanju javnosti i upozorenje političkom sustavu koji treba shvatiti težinu problema i konačno početi donositi strateške odluke.
- Jesu li do sad poduzete bilo kakve mjere vrijedne spomena?
- Ništa ozbiljno. Ovakvu silinu problema oni rješavaju porodiljskim naknadama, dječjim doplacima, nekakvim karticama i slično. To je standardna priča. Mi smo toliko daleko otišli u negativnim trendovima da se problem ne može rješavati samo klasičnim demografskim mjerama nego se moraju uključiti i ostali sustavi, a posebno porezni sustav. Ako želite zadržati stanovništvo u izvan gradskim ruralnim područjima, morate decentralizirati upravu. Ne mogu biti sva ministarstva, sve agencije i svi javni servisi koncentrirani u Zagrebu. S druge strane imate Liku koja nestaje. Ministarstvo obrane npr. treba preseliti u Gospić, ministarstvo turizma primjerice u Pulu, a poljoprivrede u Osijek. Potreban je novi porezni sustav i decentralizacija države. Demografska politika se ne može rješavati u sklopu socijalne politike nego treba biti u osnovi gospodarskog razvitka zemlje kao strateško pitanje.
- Spominjali ste i novi koncept države.
- Novi koncept države vezan je na iseljeničku populaciju i njezino bogatstvo. Mi smo treća zemlja u svijetu koja ima više stanovnika izvan zemlje nego u zemlji. U Hrvatskoj živi oko 3,9 milijuna, a izvan oko četiri milijuna ljudi. Sve takve države se funkcionalno oslanjaju na iseljeništvo koje se uključuje ekonomski, društveno, a u nekim državama i u politički život matične zemlje. Stvaraju se poticajni modeli. Primjerice Irska je bila u šezdesetim godinama u goroj situaciji nego što smo mi danas i u razvojnom se smislu oslonila na svoje iseljeništvo te donijela poticajne modele. Nisu svoje iseljenike samo pozvali na povrataka u Irsku, nego su ih oslobodili npr. poreza. Svaki iseljenik koji je registrirao tvrtku u Irskoj i zaposlio pet ljudi bio je oslobođen poreza na dobit na deset godina. Tako je danas i veliki Apple i dalje registriran u Irskoj. Mi nismo osmislili niti jedan sličan model, niti smo osmislili model zaustavljanja iseljavanja mladih.
- Govorili ste i o financijskom potencijalu iseljenika.
- Godišnje iseljenici pošalju u Hrvatsku doznaka u vrijednosti od 17,8 milijardi kuna. To ulazi u financijski sustav države. Pored toga procjenjuje se kako još oko pet milijardi ulazi gotovinski. To su veća sredstava nego li sva strana ulaganja u Hrvatsku. Potencijal je velik i ako su u stanju poslati toliko djeci za školovanje, za gradnju kuće i slično, koliki je onda tek njihov potencijalni investicijski kapital. Ozbiljnije procjene su kako je barem pet puta veći. Zamislite da na godišnjoj razini uđe u hrvatski financijski sustav 90 milijardi kuna. To je potencijal o kojem se gotovo s političke razine ne progovara. Premda se iseljenici uglavnom ne misle vratiti u Hrvatsku, njihov je idealizam prema matici zemlji veći nego stanovnika u Hrvatskoj. To samo treba funkcionalno posložiti i zato je Vladi predlagan izraelski model strateškog imigracijskog ureda, što je naravno odbijeno.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
