Ovo ljeto Hrvatima je donijelo mnoge odgovore o tome kako žive, što mogu očekivati i stanuje li na ovim prostorima optimizam ili pesimizam. Jadran je za mnoge bio ne preskup, već nedostižan, jer malo tko može za tjedan dana izdvojiti 2.000 eura, koliko je izračunato da treba za skromnije ljetovanje četveročlane obitelji. Benzin plaćamo najskuplje u Europi, za razliku od Mađara s kojima smo do grla u energetskom biznisu. Obrazovanje nam je na niskim granama, iživljavali smo se na slučaju djevojčice kojoj je sustav postavljao sve moguće prepreke nakon greške na maturi. A slučaj splitskog novinara Vladimira Matijanića dokaz je katastrofalnog stanja hrvatskog zdravstva.

Da nije bilo Pelješkog mosta gotovo da ne bi bilo dobrih vijesti za hrvatske građane, koji su siromašni, razočarani, a nemaju baš ni mnogo optimizma da će im nadolazeća jesen i zima donijeti nešto dobro. Ostaje samo posvađana zemlja, ali na sreću ne od strane građana, već političara koji su daleko od rejtinga i sposobnosti koje bi se očekivale od ljudi koji bi trebali donositi ključne odluke za zemlju.

Balkansko blato

Hrvatska je po tko zna koji put i ovo ljeto pokazala da odstupamo od svih europskih standarda i da se po ponašanju mnogih više uvlačimo u balkansko blato, a ne suvremenu Europu. Dovoljno je samo preći granicu i otići do Trsta da se vide apsurdi hrvatske stvarnosti. Cijene su u tršćanskim marketima daleko niže nego u hrvatskim, neki proizvodi jeftiniji su gotovo 100 posto, a većina za 20 do 30 posto. Kako Talijani koji svakako ne žive u jeftinoj zemlji mogu imati toliko povoljnije cijene nego Hrvati? Tko je stavio u džep sniženje PDV-a za hranu i druge proizvode? Zašto je dopušteno da se sve opet svali na ionako osiromašene građane?

Ozbiljna je to tema o kojoj nitko ozbiljno ne raspravlja. Mi se mirimo s nedaćama visokih cijena, kao što smo se mirili i u socijalizmu, prodaju nam se priče da je "tako i u Europi", a naprosto nije tako. U predstojećem kaosu oko uvođenja eura opet će mnogi podignuti cijene i to je krug koji nitko ne zaustavlja.

Isto je i s bankama koje su u stranom vlasništvu kao i većina trgovačkih lanaca, a Hrvatska je poligon gdje se nabijaju cijene i gdje su uvjeti za građane mnogo nepovoljniji od onih koje su u europskim državama. I oko toga se mirimo, te teme nikad ne dođu na dnevni red političkih stranaka, pa ni onih koje bi nekako bile i zadužene braniti hrvatske interese. I ponovo su na gubitku sami građani, prepušteni sami sebi da prežive sve nedaće. A oni koji nemaju novca ili veza, prepušteni su svim mogućim turbulencijama koje kompliciraju ionako težak život građana u Hrvatskoj.

"Zovi hitnu" u slučaju poznatog splitskog novinara pokazalo se kobnim, jer biti pacijent bez veze i protekcije u hrvatskom zdravstvenom sustavu znači katastrofu. Imućni imaju novca za privatne klinike, siromašni moraju čekati mjesecima na preglede. Ako se dogodi nešto hitno, a ne potegnu se veze, čeka ih katastrofa sustava koji se u slučaju Matijanića pokazao kobnim. Hitna služba ili obiteljski liječnici mnogo su više angažirani oko onih koji nisu hitni slučajevi ili kod liječnika odlaze iz dosade, dok ozbiljno oboljeli nemaju pristup – brz i efikasan – do liječnika.

Godinama se spominje prijedlog da bi svi oni koji koriste hitnu pomoć, a nisu hitni slučajevi, to morali platiti iz svog džepa, ali niti jedan resorni ministar nema hrabrosti napraviti reformske poteze. Dugovi zdravstva poprimaju rekordne iznose, nitko ne zna gdje novac curi, a u odnosu na broj stanovnika imali smo gotovo najviše smrtnih slučajeva u korona krizi. I o tome nitko nije ozbiljno raspravljao.

Teška sirotinja

Umirovljenici su zadnja rupa na svirali i kad bi netko samo bacio pogled na društvene mreže koje pružaju informacije što i kako oni s najmanjim primanjima jedu bio bi zgrožen. Komadić mesa na jelovniku umirovljenika koji imaju mirovine između 200 i 300 eura je rijetkost, a to je sramota za civilizacijski doseg društva u kojem živimo. Nitko, ali baš nitko, od umirovljeničkih udruga nadalje, to ne stavlja na velika zvona, jer "svi to znamo". Pa nije čudo što mnogi u godinama u očaju skupljaju prazne boce, iako su obavljali ugledne poslove dok su bili mlađi.

A, bogme, ni mladima se sreća nije osmjehnula. Kako je korona kriza sada nekako skinuta s dnevnog reda opet je krenuo trend iseljavanja, odlaska u europske zemlje u kojima mladi čovjek može zaraditi za pristojan život. S pripravničkim plaćama za sretnike koji nađu radno mjesto za koje su se školovali u Hrvatskoj je nemoguće preživjeti, da se ne govori o investicijama koje čekaju svakog mladog čovjeka, od stana nadalje. I onda se čudimo što je demografska slika Hrvatske sve tragičnija.

I kada se svemu tome pridoda katastrofa s obnovom potresom uništenih dijelova Hrfvatske, od Banije do Zagreba, slika je još tmurnija. Ništa s obnovom nije učinjeno, a sada već pomalo istječe i popravni rok. Jer, ako nije do sada, teško da će se išta ozbiljnije moći napraviti do lipnja sljedeće godine. A ta tema je potpuno nestala iz fokusa interesa hrvatske javnosti, shvatili smo da je sustav nesposoban, a čelni ljudi tog sustava još nesposobniji. I to je to.

Rezultat svega je da su Hrvati digli ruke od politike, shvativši da osim svađa i prepucavanja ne donosi ništa dobro, a da je EU okvir u kojem neki dobro žive, a neki, kao oni, životare. Pelješki most i Schengen zaista će donijeti korist hrvatskim građanima, ali daleko smo od toga da smo se maknuli s dna Europe. Svi pokazatelji su dokaz da smo sidrom spušteni na samo dno, kao i u vrijeme kada smo gotovo prije deset godina ušli u Europu. Nismo se pomakli gotovo na niti jednom području. A predstojeća kriza svakako će više pogoditi one siromašne, od onih koji kolo vode i u ujedinjenoj Europi. Ili, kada Njemačka kihne, mi ćemo biti već teško prehlađeni. A hrvatsko zdravstvo, kakvo je sada, neće nam mnogo pomoći.

Povezane vijesti

• VLADINE MJERE PROTIV INFLACIJE I DIVLJANJA CIJENA: Smanjuje se PDV na neke stvari, evo i detalja
• U jesen ulazimo s bezbroj problema i nejasnom vizijom kako dalje
• Marko Rakar: "Na rubu smo ogromne financijske krize, krize kakva nikad nije bila viđena u ovoj generaciji"