Davnih 1990-ih godina, mnogi će se sjetiti, kuglica sladoleda je i u najrazvijenijim krajevima Hrvatske koštala dvije ili tri kune. Tada, jednostavnim izračunom, s prosječnom plaćom, moglo se kupiti tisuću, ili dvije tisuće kuglica sladoleda, ovisno o plaći. A danas, kad je kuglica sladoleda većinom 2 eura, ili čak do 3,5, tko zapravo može reći da ima plaću od 2.000 eura, i da time može kupiti tisuću kuglica sladoleda?

Zvuči banalno, ali inflacija koju su mnogi od nas pretrpjeli i vidjeli tijekom života, ozbiljan je problem, osobito ako se nastavi još neko vrijeme. Tako su padali moćnici, države i nestajala carstva. U osnovici, inflacija je pojava rasta cijena proizvoda i usluga, a za sobom vuče ogromne posljedice. O hrvatskom slučaju, danas i nekad, govorili smo s pulskim stručnjacima, profesorom ekonomije Marinkom Škarom i diplomiranim pravnikom Walterom Kapovom.

Obespravljen potrošač

– Čovjek kao potrošač kroz povijest nikad nije bio tako obespravljen kao danas. Živimo u doba ekonomije Superhika – "kradem siromašnima da darujem bogate" što i jest maksima propadajućeg neoklasičnog modela rasta. Svjetske političke elite postale su potpuno izolirane od čovjeka kao i od tržišta, sve je isključivo podređeno političkim elitama. Nekad su ekonomske greške rušile čak i željezne političke elite poput Thatcherice.

Marinko Škare (Snimio Ratko Mavar)

Danas svjetske političke elite ne odgovaraju nikome – ne odgovaraju ljudima, tržištu, prirodi ni javnosti. Sve ekonomske greške i posljedice snosimo isključivo mi sami, i kao pojedinci i kao dio društva. Svi troškovi ekonomskih kriza, a danas i inflacije, padaju na radnog čovjeka.

Tržišta stvaraju dodanu vrijednost koja se onda raspodjeljuje na sve u društvu, ali danas to ni približno nije slučaj. Svi mehanizmi tržišta podređeni su političkim elitama, tržište više ne odlučuje, ne alocira, ne upravlja ili uravnotežuje. Tržišta danas isključivo služe političkim elitama, a ne više ljudima.

Sama bit i priroda tržišta je narušena jer tržište mora regulirati, a ne služiti. Ne zaboravimo da sama riječ "tržište" dolazi od riječi trg, plac, mjesto u gradu gdje je svatko od nas mogao kupiti dobra i usluge. Dakle, u samoj prirodi tržišta je da djeluje u simbiozi s čovjekom.

Upravo tu simbiozu su političke elite uništile. Stanite i osvrnite se malo: svaki dan se povlače proizvodi s tržišta, zbog otrova u njima do željeza pa sve do lijekova, pudera zbog njihova kancerogenog utjecaja na zdravlje.

Pritom svi mi kao potrošači gotovo da nemamo nikakvu zaštitu, a kamoli da možemo nekoga tužiti. Živimo u vremenu elitističke ekonomske histerije u kojem nema mjesta za normalnog čovjeka, potrošača ili obitelj. Svi mi možemo lako postati tek puki nadničari čiji će se novac, ostvaren našim radom, nečijom odlukom, usmjeriti na dobra i usluge za koje će netko drugi odlučivati umjesto nas. Koliko god ona bila nepotrebna ili nezdrava, manjkava, loša i gotovo neupotrebljiva, smatra profesor Škare.

Kamate na depozite

Superhik ekonomija u punom svjetlu vidi se najviše u odnosu kamata na depozite u bankama, ukazuje Škare.

– Naš novac u bankama vrijedi višestruko manje deponiran u odnosu na cijenu kredita koji se tim istim našim novcem stvara. Takva igra se kontinuirano ponavlja od 1980-ih na financijskim tržištima, tržištima nekretnina, pri čemu su narušeni osnovni mikroekonomski i makroekonomski mehanizmi i sada osjećamo posljedice. Zaduživanje, kreditiranje se dosad, pa i još uvijek pod mainstream ekonomskim guruima, nije smatralo problematičnim, dok inflacija jest.

Međutim, inflacija proizlazi iz kreditiranja i zaduživanja jer su krediti dio agregatne potražnje i posljedično, financijskih ciklusa. Međutim, mainstream ekonomski pokret toliko je jak da je svaku misao o postojanju problema kreditiranja, zaduživanja, izbrisao iz kolektivne svijesti i sada kroz inflaciju plaćamo cijenu zbog toga. Rast cijena uzrokovan prekidom u lancima opskrbe obično traje oko 8-11 kvartala.

Inflacija uzrokovana rastom cijene energije u prosjeku traje 18 do 20 kvartala. Prije pet godina na spomen inflacije bilo koga od nas ekonomista, mainstrimovci bi nas ismijavali. U ovom slučaju imamo kombinaciju jednog (pandemije) i drugog (nafta) uz rat u Ukrajini, tako da će posljedice biti teže. Inflacija će se usporiti kao posljedica stagnacije u 2023., recesije u EU-u i Hrvatskoj u 2024. Ako završi rat u Ukrajini i dođe do stabilizacije tržišta hrane i energenata, neće biti recesije. Rast cijena će se nastaviti, a u optimističnoj varijanti trend će se usporiti u odnosu na onaj iz 2022. i 2023, smatra naš sugovornik.

– Predviđam da će se pritisak na ekonomiju nastaviti u skorije vrijeme. Vlada bi trebala razmotriti niz mjera za obuzdavanje inflacije i poticanje ekonomske stabilnosti. Ove mjere bi mogle uključivati reviziju fiskalne politike, subvencioniranje određenih industrija za poticanje proizvodnje, povećanje minimalne plaće te ulaganje u obrazovanje i infrastrukturu kako bi se potaknuo dugoročni ekonomski rast.

Jedan od koraka mogao bi biti diversifikacija gospodarstva, smanjenje ovisnosti o turizmu i poticanje razvoja drugih sektora. Također, i jačanje zaštite građana od najgorih posljedica inflacije i rasta cijena. Međutim, treba napomenuti da nijedna od ovih mjera nije brzo rješenje. One će trebati vremena da bi se implementirale i ostvarile učinak, a svaka od njih donosi vlastite izazove i potencijalne posljedice, tvrdi Škare.

Prilagodbe inflaciji

Profesor Škare vidi inovativnost i fleksibilnost poduzetnika kao ključ za manevriranje kroz prilagodbe inflaciji. Ali ima mnogo toga što savjetuje našim poduzetnicima, pa i kako zadržati kvalitetne radnike i klijentelu.

– Ono što poduzetnici mogu učiniti jest nastojati smanjiti operativne troškove kako bi zadržali cijene proizvoda ili usluga stabilnima. Važno je pronaći ravnotežu između ostanka konkurentnim i pokrivanja rastućih troškova. Sklapanje dugoročnih ugovora s dobavljačima po fiksnim cijenama može pomoći u zaštiti od budućih povećanja cijena.

Zbog problema s radnom snagom u Hrvatskoj, da bi se zadržali kvalificirani radnici, moraju se povećati plaće kako bi se one uskladile s inflacijom. Ako radnici osjećaju da njihova plaća ne prati rast cijena, otići će raditi negdje drugdje. Diversifikacija proizvoda, usluga ili tržišta može smanjiti poslovni rizik i pomoći u prilagođavanju promjenjivim uvjetima.

Bolja komunikacija s kupcima u uvjetima kada se dižu cijene – kupcima objasniti razloge za takvu odluku i transparentnost može pomoći u očuvanju povjerenja kupca. U uvjetima inflacije ključne su inovacije i fleksibilnost kako bi se povećala produktivnost i efikasnost. Uvođenje tehnoloških rješenja ili inovativnih praksi može pomoći u smanjenju troškova, ali i za to treba vremena. Prilagodljivost i spremnost reagiranja na promjene su ključni u izazovnim ekonomskim vremenima i inflatornim uvjetima i upravo to poduzetničko ponašanje i karakter (poduzetnički gen), ukazuje profesor. Sve to naši, već dokazani poduzetnici, jako dobro znaju, ono što njima nedostaje jest državna i tržišna institucionalna infrastruktura koja će podržavati njihov razvoj.

O tome može li se Hrvatskoj dogoditi da se inflacija krene vrtoglavo povećavati kao, na primjer, u slučaju Argentine, Turske ili Venezuele – ili klasičnom primjeru pada burze 1929. godine, profesor Škare ponovo svraća pažnju na goruću temu rata u Ukrajini, koja je sada glavni okidač nesigurnosti na tržištu.

– Ako dođe do eskalacije rata u Ukrajini, posebice sporazuma oko žita, doći će do nove eksplozije inflacije i tada je epizoda slična onoj iz 1929. itekako moguća. Upravo je smanjena dostupnost kredita s financijskih tržišta u SAD-u (deleveraging) prema Njemačkoj tada bila okidač za sve ono što se dalje događalo. Za takvu varijantu današnji svijet nije uopće pripremljen. Inflacija se ispuhuje kada svi lošije živimo (recesija) i antiinflacijski troškovi mogu biti i do 30 posto izgubljenog BDP-a, što u Hrvatskoj jako dobro znamo uslijed hiperinflacije 1993.

To je ujedno i najbolji primjer ispuhavanja inflacije, u listopadu 1993. prosječna godišnja inflacija u RH bila je 1.153 posto, da bi u siječnju 1994. došlo do deflacije od -3,5 posto zbog antiinflacijskih mjera. Koje su to mjere bile? Niste mogli doći do svog novca u banci, mogli ste podizati gotovinu do određenog iznosa, potrošnja je pala, a time i BDP, i inflacija se ispuhala. Sličan scenarij prijeti i sada, jedino je teško prognozirati koja razina "Merkalijeve ljestvice".

Ono što prognoze ne mogu pokazati, a to su informacije koje ni vi ni ja nemamo, jest koji sljedeći nuklearni ekonomski arsenal EU i svijet spremaju. O tome će ovisiti buduće prognoze i kretanja, no u konačnici nuklearni arsenali nikad ne nose sa sobom nešto dobro. S obzirom na to da najveće ekonomije svijeta, od Kine do Njemačke, bilježe stagnaciju s naznakama recesije u budućnosti, veća je mogućnost da iz inflacije uskočimo direktno u razdoblje deflacije, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj 1994. Vrijeme je za korjenite promjene u ekonomskom svijetu, ali i ekonomskoj znanosti u cjelini, zaključio je profesor Marinko Škare.

Valja nadodati i kako je u zadnjim godinama Jugoslavije, zadužena SFRJ posegnula za stabilizacijskim programom kada se uvidjelo da je inflacija dosegla 28.000 posto, no to je pomoglo samo na oko godinu dana.

Walter Kapov: Ovo je sve nepredvidiva devijacija

Mislio sam da nas ulazak u eurozonu neće dovesti do ove situacije. Mislio sam da ćemo morati pratiti standardne EU cijene. Rijetko koji put sam fulao, ali ovaj put jesam.

Walter Kapov (Arhiva Glasa Istre)

Diplomirani pravnik Walter Kapov cijeli život strastveno proučava hrvatski slučaj inflacije.

Predviđajući krah burze, već je 2004. godine počeo pretvarati sav novac u švicarske franke, da bi ga 2008. godine i dočekao.

Suvlasnik je mjenjačnice, jedne od rijetkih koje su opstale u Puli, i taj posao sad sam smatra "dekorativnim", jer mjenjačnica posluje s oko 10 posto prometa u odnosu na doba kune, a pad prometa do 90 posto u mjenjačnicama je također prognozirao u članku Glasa Istre 20. veljače 2022. godine.

Kapov je ukazao na ozbiljan problem koji nam potencijalno slijedi, ako se stvari ne poprave u skoro vrijeme. Sam turizam koji čini velik dio gospodarstva u Hrvatskoj, a pogotovo u Istri i Dalmaciji, nalazi se na opasnom rubu.

Sud o prioritetima

– Alpetour, glavna agencija za putovanja školske djece i mladeži u Njemačkoj, sa svoje karte destinacija službeno je maknula Hrvatsku već prije nekoliko mjeseci. A bez Nijemaca mi gubimo velik dio naših posjetitelja. Kako se zna reći, "ako ti Nijemac ne dođe, zatvaraj butigu". Još gore, kada najjači turoperator odustane, primjer mogu slijediti i drugi. "Crno jaje" posluje s manjkom, što se jasno vidi jer već daju popuste od 60 posto. Nautički turizam je već u padu; čarteri su podbacili. A lako se otputuje u Grčku, Tursku ili druga mjesta koja su isto toliko lijepa i jeftinija od nas. Nakon tolikih ulaganja u turizam, ako ga nastavimo ovako uništavati, gotovi smo. Dok smo imali kune, stranci nisu nužno uvijek znali razabrati koliko je 100 kuna za hamburger. Sada je euro, i sve im je jasno. Cijene postaju nepodnošljive, i nama i turistima. A to vodi do mogućeg kraha sljedeće godine, ako ne krenemo spuštati cijene. Tko ih spusti, opstat će, smatra Kapov.

No, pravnik je dao i sud o prioritetima koje naoko imamo u gospodarstvu. Upozorava na to kako se na državnoj razini ozbiljnim korporacijama može smatrati samo Vindija i Orbico grupa, i kako osim turizma nemamo tendenciju rasta drugih privrednih grana. A problem ekspanzije turizma vodi do krucijalnih problema s radnom snagom.

– Svi imaju nekakav turizam. I Njemačka i Austrija ga imaju. Ali imaju i prateće industrije. Mi imamo 20 posto prihoda od turizma, a toliko radno sposobnih radi u turizmu, da je upitno kako se snalazimo u drugim sektorima. U nas je danas sustav svrstavanja poslova poremećen. Koji su prioriteti? Zašto je danas nešto vrednije? Imamo rentijersku ekonomiju i svi bi gradili ili imali apartmane, stoga je jasno da svi trebamo majstore, turističke djelatnike i čistačice. A kako imamo nestašicu i tih zanata, cijene usluga rastu. Problem je što svatko gleda za sebe i svoj posao, a ne gleda to što će neka zanimanja nestati jer su nedovoljno plaćena.

Profesora, koji bi trebali obrazovati buduće generacije, sve je manje; EU daje poticaje za STEM znanosti, čak do 600 eura mjesečno, da bi se mladi obrazovali kao profesori matematike i fizike – da bi se taj sektor održao. Studenti se moraju obvezati da će raditi u školi, i ako se ne zaposle kroz tri mjeseca od završetka studija, ne moraju vratiti ni centa.

A Europska unija taj novac daje samo kako taj sektor obrazovanja ne bi krahirao, upozorava Kapov.

Primjer kolege

Kapov je naveo primjer kolege pravnika koji daje otkaz i ide raditi u Dalmaciju u restoran, jer će ondje zaraditi plaću od 4.000 eura na mjesec, plus smještaj i hrana.

A pravnik za socijalni rad ima plaću od tisuću eura. Pa vi vidite je li isplativije ostati u struci!

Po mišljenju Waltera Kapova, zapravo imamo sreće da smo u Europskoj monetarnoj uniji, jer bismo bez toga, a s ovakvim cijenama i filozofijom rada, bili kompletno uklonjeni s karte poželjnih destinacija. No, niti sam Kapov nije mogao predvidjeti ono što će biti kroz 2023. godinu.

– Mislio sam da nas ulazak u eurozonu neće dovesti do ove situacije. Mislio sam da ćemo morati pratiti standardne EU cijene. Rijetko koji put sam fulao, ali ovaj put jesam. Ovo je sve nepredvidiva devijacija, zaključio je pravnik.

Devijacija je sigurno, ali se dogodila i Italiji i drugim zemljama koje su s nacionalnih valuta prešle na euro 2002. godine, u nekoj mjeri. U tim zemljama se mahom ipak i dočekalo neko zlatno doba eura koje se i nama obećava. Ostaje vidjeti koliko dugo ćemo živjeti u devijaciji pulskog, istarskog – hrvatskog slučaja.

Povezane vijesti

• Snizili PDV na hranu, povisili račune za sve komunalije. EVO KOLIKO STE NA KRAJU U GUBITKU
• Godišnja inflacija u eurozoni neočekivano ubrzala u studenom
• Ekonomist otkrio kako će trgovci zaobilaziti mjere