Neće biti plina, cijene hrane otići će u nebo, recesija je pred vratima, a u problemima su i Njemačka i Italija, zemlje sa kojima imamo najviše poslova. Tako, otprilike, izgleda projekcija hrvatske stvarnosti već na jesen, s kulminacijom tokom zime. Zar nas zaista čeka najteža zima poslije Drugog svjetskog rata, kako najavljuju mediji?

Odgovor je nemoguće dati, jer nitko u ovom trenutku ne može prognozirati što će se dogoditi na svjetskom planu, kako će se dalje odvijati događaji u Ukrajini, koje odgovore će Europska unija ponuditi da se nađe rješenje za ruski plin koji će sve manje dolaziti do Europe. Ako je suditi po potezima koje je Bruxelles do sada vukao, nakon ruskog upada u Ukrajinu optimizma baš i nema. Sankcije Rusiji su se pokazale promašenim, a veću štetu je, bar za sada, pretrpjelo europsko gospodarstvo od ruskog. A tek će na naplatu doći očito nepromišljeni paketi sankcija koji se kao bumerang vraćaju Europi.

A kao i uvijek do sada, veliki će naći neko rješenje, a mali, poput Hrvatske će mnogo teže proći nadolazeću krizu. Ekonomisti nas uvjeravaju da smo sada jači i pripremljeniji od vremena kada je kriza galopirajući krenula iz Amerike i pokosila Europu, a tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader konstatirao da smo "u banani". Ovu dolazeću krizu Hrvatska dočekuje u specifičnom trenutku, pred uvođenje eura i s ekonomskim pokazateljima koji su na prvi pogled bolji nego prije desetak godina, ali svakako ne i idealni.

Viši kreditni rejting

Dobra je vijest da je agencija Fitch podigla investicijski rejting Hrvatske za još jednu razinu, uz stabilne izglede nakon što je Hrvatska završila pristup prijema u eurozonu. Time će, procjenjuju u Fitchu biti ograničen valutni rizik za financije kompanija i kućanstava, a efekte ćemo tek vidjeti u praksi. Na papiru bolje stojimo nego prije zadnje velike svjetske ekonomske krize, pa otuda i zrno optimizma. U takvim okolnosti što možemo očekivati od jeseni i zime?

Najkraće, ipak, probleme. Oni koji su nešto zaradili u turističkoj sezoni svakako će lakše proći kada tsunami cijena nastavi nezaustavljivo jurišati, a najveću će cijenu kao uvijek platiti najsiromašniji, od umirovljenika do onih koji zarađuju manje od prosjeka plaća u Hrvatskoj. Jesenska povišica mirovina svakako će biti nedovoljna da se plate računi, pogotovo što se već na jesen može očekivati porast cijena energenata, od plina nadalje. Neće tu mnogo pomoći ni kratkotrajne intervencije Vlade, jer inflacija vrlo brzo razdere ionako niska primanja. A hrvatski umirovljenici će ući u eurozonu s mirovinama koje su svega nekoliko stotina eura i posve nedovoljne i za najskromniji život. Najava Silvana Hrelje, velikim dijelom zaslužnog za bijedu hrvatskih umirovljenika, da nakon saborskog mandata odlazi u mirovinu svakako neće previše ražalostiti one za koje se trebao boriti.

Ali, jesen i zima nisu samo vrijeme opasnog života za stare ljude. Ni mladima se dobro ne piše, jer bi recesija mogla dovesti do zatvaranja mnogih radnih mjesta, otpuštanja i potpunog blokiranja za one koji čekaju posao. Rezultat će ponovo biti odlazak u inozemstvo, gdje se još uvijek, usprkos krizi, mogu naći pristojno plaćeni poslovi. Uostalom, odlazak Hrvata iz Hrvatske najveći je problem o kojem se i najmanje govori. Politika to pravda činjenicom da su ljudi odlazili i iz drugih država koje su pristupile ujedinjenoj Europi i europskom tržištu rada, što je djelomično točno. Ali, nedovoljno precizno, jer Hrvati odlaze što smo i dalje na samom europskom dnu, po mnogim pokazateljima najgori. I s tog se dna ne mičemo godinama, a kada stignu prve plaće u eurima tek ćemo vidjeti kako malo zarađujemo. A onda mladi nemaju nikakvu perspektivu i logično je da odlaze vani. Kao što je i logično da UN predviđa da nas ubrzo neće biti više od 3,3 milijuna. Ozbiljna politika to bi trebala staviti u prvi plan, jer koja korist od brojki koje pokazuju neki rast, a građani i dalje žive u siromaštvu. Mladi u besperspektivnom društvu. Jedino, očito, uhljebi svih vrsta imaju zagarantiranu budućnost.

Hoćemo li ove zime sjediti u prohladnim stanovima i voziti se od ulice do ulice, jer za dulje relacije nećemo imati novac za benzin? Hoćemo li gasiti ili smanjivati uličnu rasvjetu? Hoće li neka poduzeća smanjiti proizvodnju jer neće moći plaćati energente? Što će biti s malim poduzetnicima i obrtnicima koji su već sada dobili astronomske uplatnice za struju i plin? Sve to je, nažalost, moguće. I dalje ne znamo kako se pune rezerve plina, a još manje koje nas cijene očekuju. Dojam je, koji možda i vara, da smo previše zaokupljeni pričom oko eura, a manje galopirajućim problemima sa kojima će se suočiti poduzeća i građani već za nekoliko mjeseci. Ostaje još jedan izazov, kojeg je sada nemoguće prevenirati, a to je što će biti s koronom. Slijedi li na jesen novi val ili će korona postati sezonska bolest poput prehlade ili gripe. Teško je uopće pretpostaviti što bi se dogodilo s europskim ekonomijama da slijedi novo zatvaranje, a za hrvatsku to bi sigurno bilo pogubno.

Druge teme u fokusu

Dok druge zemlje već sada rade sve moguće projekcije što ih čeka na jesen, kod nas su u fokusu druge teme. Naša je strategija da se problemi rješavaju u hodu, a to će biti jako teško. Već sada bi trebalo detaljno razraditi sve scenarije, vidjeti zamke koje nas čekaju i pokušati unaprijed naći odgovore. Dolazi vrijeme kada improvizacije neće biti moguće, kada će na naplatu doći i najmanja greška. Neće nam moći pomoći ni Bruxelles, jer je pitanje tko će uopće moći pomoći Europskoj uniji. Zbog svega toga treba se dobro pripremiti, komunicirati s građanima, objašnjavati im što ih sve čeka. Ako to izostane, a za sada je izostalo, mogući su i nemili scenariji kao što bi bili masovniji protesti. Jer, ne slijede nimalo laka vremena i ozbiljne se države itekako pripremaju za njih.

Sada je već jasno da je Europa učinila veliku grešku uvođenjem sankcija Rusiji. Same sankcije nisu zaustavile ratni stroj ni ambicije Moskve, a europska se ekonomija drma do mjere da joj prijeti najpogubnija recesija u posljednjih pedesetak godina. Amerika je sve više tigar od papira, a stvara se nova geopolitička karta svijeta na kojoj Kina preuzima vodeću ulogu. U svemu tome Hrvatska mora plivati kako zna i umije i pravi izazovi tek slijede.

Na naplatu će svakako doći i neprovođenje reformi ili gotovo diletantski prijedlozi reforme koji dolaze od hrvatskog ministra zdravstva Vili Beroša. I pravosuđe je daleko od idealnog, što pokazuju i preporuke Europske komisije. INA-u kao hrvatsku kompaniju možemo zaboraviti, a i većina trgovačkih lanaca je u rukama stranaca. Za banke da se ne govori. Kako će sve to funkcionirati kada pravi problemi zakucaju na vrata pitanje je za milijun dolara.

Za one koji će 1. siječnja na računu imati nekoliko stotina eura svakako ne slijede dobra vremena.

Povezane vijesti

• Eurostat: godišnja stopa inflacije u EU i eurozoni u listopadu oslabila; u Hrvatskoj nepromijenjena
• Recesija nam neminovno stiže - stručnjaci savjetuju kako izbjeći paničarenje i pogrešne odluke vezane za novac
• HUP: Narudžbe iz Njemačke su zaustavljene, recesija stiže