Istarska županija previše je bogata da bi si dopustila da po pitanju hrane ovisi o uvozničkim lobijima, pogotovo u vremenima kad će kvaliteta i porijeklo tih proizvoda još više dobivati na vrijednosti. Ovo je trenutak kad bi trebali biti mudri i donositi odluke koje će dobro trasirati strategiju našeg budućeg razvoja, smatra Robert Momić

Jednog dana živjeli smo i poslovali u svijetu kakvog oduvijek poznajemo, a već narednog probudili smo se kao Alisa u svijetu iza ogledala. To bi u najkraćem bio slikoviti prikaz odgovora većine domaćih obrtnika i poduzetnika na pitanje o njihovom svijetu i poslovanju prije i nakon što nas je zadesila pandemija.

Razgovarali smo se nekolicinom onih koji imaju sreće da posluju u sektorima koje korona ipak nije u potpunosti zaustavila i koji usprkos nizu problema nastavljaju dalje i hrabro grabe prema svjetlu koje se nalazi na kraju ovog dugog tunela.

Hrana prioritet

Robert Momić predsjednik je Obrtničke komore Istarske županije i vlasnik obrta za ribarstvo, prijevoz putnika morem i trgovinu Storm iz Poreča. Predstavlja gotovo osam tisuća istarskih obrtnika od kojih su mnogi u ovoj krizi ostali bez i jedne kune prihoda.

U regiji koja u Hrvatskoj prednjači po broju registriranih obrta u odnosu na ukupan broj stanovnika obrtnici su, kaže naš sugovornik, djelomično zadovoljni prvom reakcijom i mjerama Vlade za ublažavanje posljedica krize. Ali poručuju da su kriva tumačenja kako se tim mjerama, kao i odlučnijim mjerama koje očekuju od gradova i općina, njima i ostatku gospodarstvu bilo što poklanja.

- To je, ako mogu tako kazati, pozajmica koja bi nama trebala pomoći da ne nestanemo dok traje opasnost i koja će se iz našeg rada vratiti kad prođe ova kriza. Jednom riječju – ulaganje u budućnost, kaže Momić. Situacija kroz koju svi skupa prolazimo, kaže, nalikuje radnji kakvog znanstveno-fantastičnog filma i jasno je da se radi o scenariju koji doslovce nitko nije mogao zamisliti ni predvidjeti.

„Kad je obrtništvo u pitanju imamo segmente koji apsolutno ništa ne radi zbog mjera Stožera, a imamo djelatnosti u kojima se nekakva aktivnost nastavila odvijati. Obrti koji se bave proizvodnim djelatnostima u najvećem broju nastavili su s radom, međutim taj se rad odvija u otežanim okolnostima i to na način da se primljene narudžbe ispunjavaju, a što će se događati dalje zasad je pod velikim znakom upitnika. U segmentu ribarstva i poljoprivrede određene su se okolnosti promijenile, no posao nije stao, a s obzirom da se radi o proizvodnji hrane vjerujem da se to ni u najgorem slučaju neće dogoditi jer će uvijek biti prioritet, kaže Momić.

Djelatnost ribarstva pogođena je s jedne strane blokadama rada ugostiteljstva i turizma gdje su ribari plasirali značajan dio svoga ulova, dok je s druge strane zbog ugroze koja prijeti i stanja na stranim tržištima donekle otežan i izvoz.

- Izvoz je u jednom dijelu smanjen no još uvijek ga ima i kad je u pitanju izvoz plave ribe i ostalih ribljih vrste. Privremeno su upitni školjkaši no vjerujem da će se i taj segment vremenom stabilizirati. Ovo je trenutak kad bi trebali biti mudri i donositi odluke koje će dobro trasirati strategiju našeg budućeg razvoja. U toj strategiji, držim, bitan čimbenik za razvoj istarskog gospodarstva moraju imati poljoprivreda i ribarstvo zato što nam te djelatnosti dugoročno osiguravaju određenu samoodrživost. I ova situacija je ukazala na potrebu da naši poljoprivrednici budu snažnije zastupljeni na policama trgovina i trgovačkih lanaca. Umjesto da ovako snažno ovisimo o uvozu hrane sve ono što možemo sami proizvesti i svi projekti koji idu u tom smjeru, morali bi u budućnosti biti od strateške važnosti. Istarska županija previše je bogata da bi si dopustila da po pitanju hrane ovisi o uvozničkim lobijima, pogotovo u vremenima kad će kvaliteta i porijeklo tih proizvoda u budućnosti još više dobivati na vrijednosti, zaključio je Momić.

Prerađivač ribe

Značajan dio ulova istarskih ribara prije odlaska na razna tržišta prolazi kroz pogone tvornice za proizvodnju, preradu i trgovinu ribljih proizvoda S.I.C. u industrijskoj zoni u Višnjanu. Proizvodni procesi, doznajemo od prvog čovjeka tvrtke Ivana Đanija Stojnića, nastavili su se odvijati i nakon što je izbila pandemija, no i ta djelatnost trpi posljedice zbog raznih utjecaja izvanrednog stanja.

- Siječanj i veljaču smo odradili normalno, no tijekom prošlog i ovog mjeseca ušli smo u određene poteškoće i što se tiče ulova i što se tiče plasmana. Naime, više od 80 posto naše proizvodnje namijenjeno je izvozu, a najveći dio proizvoda plasira se na tržišta Italije, Španjolske i Francuske, dakle zemalja koje trpe najteže posljedice pandemije koronavirusa. U tim zemljama burze, restorani i tržnice ne rade tako da su nam i kad imamo ribu praktički trenutno nedostupni svi uobičajeni kanali prodaje. Zbog toga su narudžbe pale, a dio njih u potpunosti je stopirano tako da smo morali smanjiti intenzitet rada, te dio radnika uputiti na korištenje godišnjeg odmora, kazao nam je Stojnić. Velike probleme, dodaje, na samom početku krize stvarala je organizacija prijevoza preko granice pa se dogodilo da su u jednom trenutku dva vozača nakon obavljenog posla ostala „izvan stroja“ jer su se morali pridržavati mjere samoizolacije. To je bio, kaže Stojnić, pravi kaos, no dodaje kako je po pitanju kamionskog prijevoza danas situacija daleko bolja. „Ovih dana proizvodnja je pala za oko 30 posto u odnosu na uobičajenu, ali prodaja nam je pala za oko 40 posto. Mi nastavljamo s preradom jer imamo velike mogućnosti kvalitetnog skladištenja svojih proizvoda i na taj način povećavaju nam se zalihe, s nadom da ćemo, kad to sve nekako završi, uspjeti te zalihe prodati, kaže predsjednik Uprave S.I.C.-a. Kriza i problemi koji dolaze s njom veliki su udar i na financije, odnosno likvidnost poslovanja jedne firme. Zbog toga ističe zadovoljstvo što su banke poduzetnicima izišle koliko toliko u susret i omogućile moratorij na otplatu kredita, što je, kaže, svakako doprinijelo da se na polju likvidnosti zasad ne dogode tektonski poremećaji. Pozitivnim ocjenjuje i mjere Vlade Republike Hrvatske, pomoć poduzetnicima pogođenim krizom da isplate plaće svojim djelatnicima. „Mi nismo iskoristili tu mogućnost za ožujak, međutim za travanj ćemo morati i mi zatražiti tu pomoć jer, kao što sam kazao, jednu trećinu radne snage od ukupno 140 zaposlenih radnika zbog ove situacije morali smo poslati na privremeni odmor, kaže Đani Stojnić. Napominje ironiju situacije u kojoj je lani očajnički pokušavao osigurati dovoljan broj radnika, a ove godine ni za ove koji su zaposleni privremeno nema posla. U S.I.C.-u su čak planirali ove sezone uvesti određeni broj radnika iz Ukrajine, no iznenadnom promjenom planova od toga se odustalo jer planovi će se ove godine svakako morati realizirati vlastitim snagama. U tvornici u Višnjanu u tijeku je i velika investicija nabavke i montaže nove opreme i tehnologije vrijedne više od dva milijuna eura, no i to je trenutno zakočeno na neodređeno razdoblje budući da tehničari koji su iz Njemačke, Danske i Italije trebali doći i tu opremu montirati, zbog pandemije ne mogu doputovati u Hrvatsku.

- Namjeravali smo na toj novoj opremi početi raditi početkom ožujka, no sad je sve odgođeno, za svibanj, lipanj ili tko zna do kad. To je oprema koja je kupljena i plaćena, ali je zbog ove opće blokade ne možemo staviti u funkciju. No i ovo će proći i vjerujem da ćemo nastaviti raditi tamo gdje smo stali. Znam da će na početku zbog niza restrikcija biti teško raditi i na domaćem i na stranim tržištima, no mi namjeravamo zadržati sve radnike i bitno nam je pokušati da u ovoj teškoj godini izgubimo što je manje moguće. I naravno ni na trenutak stati. Jer tko stane, u ovakvom poslu, taj je mrtav, zaključuje Đani Stojnić.

Tehnomont

Za istarskom brodogradnjom nekoliko je teških godina u kojima se potpuno urušila perjanica te djelatnosti, brodogradilište Uljanik. No brodovi se u Istri, pa čak i u istom, Pulskom zaljevu, nastavljaju dalje graditi u Tehnomont brodogradilištu Pula. Stotinjak radnika te tvrtke nije zaustavila ni pandemija, no korona kriza donijela je dodatne zapreke.

- Ova situacija svakako nas je donekle usporila u poslu. Najviše se to osjetilo kada su u ožujku stupile na snagu mjere Stožera. Međutim i prije toga bili smo svjesni da će se situacija odraziti i na nas, govori nam direktor Brodogradilišta Tomislav Smirčić. S obzirom da se radi o manjim brodovima i malim prostorima najveći problem bio im je organizirati rad i osigurati da se u tim malim prostorima poštuju mjere o minimalnoj udaljenosti između radnika. Tome smo djelomično doskočili organizacijom rada u dvije smjene čime smo ljude odvojili, ali dio radnika morali smo poslati i na korištenje godišnjeg odmora jer se u nekim fazama proizvodnje ni kroz dvije smjene nije mogla osigurati adekvatna socijalna odvojenost. Smanjeni broj radnika prvi je razlog zbog kojeg smo usporili, a nakon toga s obzirom da smo nabavkom materijala dosta vezani uz Italiju i u tom segmentu došlo je do problema, u prvoj fazi zbog otežanog transporta, a kasnije i zbog prestanka rada tvornica iz kojih se vršila dobava. To će sigurno utjecati i na naš plan poslovanja za ovu godinu“, kaže Smirčić.

Brodovlasnici, kaže, imaju razumijevanja za najavljena kašnjenja isporuka i svjesni su da je razlog tome viša sila.

- Nadamo se da to neće biti veliki pomaci, da će se kod prvog broda raditi o svega nekoliko tjedana, ali sve to utječe na dinamiku proizvodnje. Dosta nas je zakočio čelik kojeg smo naručili na vrijeme i čekamo ga već nekoliko tjedana, ali još ga nismo uspjeli dobiti. Radi se o transportu iz Italije i najave su da bi do njih moglo doći tijekom narednog tjedna, no tek kad dođe možemo planirati kako dalje, kaže čelnik Tehnomont Brodogradilišta. Kasnija isporuka znači i kasniju naplatu obavljenog posla zbog toga postoje određene bojazni za likvidnost, no u tvrtci se nadaju da će, i uz pomoć vladinih mjera, te probleme uspjeti prebroditi. „Neće biti lako, no vjerujemo da ćemo uspjeti u tome i da ova kriza ne bi trebala ostaviti posljedice koje neće biti moguće popraviti“, zaključuje Smirčić.

IT sektor

IT sektor među prvima je prilagodio svoje poslovanje izazovima ovog trenutka, a najveći dio posla u većini firmi obavlja se iz home officea. „Vjerojatno mi kao sektor imamo najlakši način da to poslovanje što bezbolnije prebacimo doma. Rad od kuće ni prije ove situacije nije bio stran mnogim mojim kolegama, tako da nam je zapravo ova situacija s pandemijom samo povećala količinu posla koju obavljamo iz tih svojih kućnih ureda. Što se tiče poslovanja svi u našoj ICT grupi osjetili su pad zbog pada poslovanja koji doživljavaju naši klijenti i poslovni partneri u mnogim drugim industrijama," kaže nam osnivač tvrtke Inter Soft Technologies i predsjednik Strukovne grupe ICT Istre Puljanin Dean Verbanac. Firme iz ovog sektora, popratna su industrija koja pruža usluge velikim industrijama poput prijevoznika ili turizma koji trpe velike posljedice pandemije. Njihov se pad, dodaje, po principu spojenih posuda, automatski pretače i na informatičke tvrtke koje s njima surađuju. „Svi planirani projekti tih firmi odgođeni su do daljnjega, a pitanje je što će biti s održavanjem informatičkog sustava. Budžeti se mijenjaju i tu će zasigurno biti nekakvih promjena kojih se svi boje. Svima je jasno da sve ovisi o duljinu trajanja ove situacije. Ukoliko ona potraje neko kraće vrijeme preživjeti će se zahvaljujući vlastitim rezervama ili uz pomoć i potporu mjera Vlade. Međutim ukoliko potraje dulje moralo bi i u našem sektoru doći do otpuštanja radnika. Nadamo se da je to doista zadnja opcija jer u našoj branši je izuzetno teško doći do specijaliziranog kadra. Kao branša borimo se za to da dovedemo i razvijemo novi kadar u Istru tako da bi otpuštanje za sve nas bio katastrofa, kaže Verbanac.

- Morali smo malo stati na kočnicu. U kontaktima s vlastima na svim razinama pozivamo da nas ne zaborave u tom lancu potpore. U međuvremenu i mi aktivno razmišljamo i razmjenjujemo mišljenja o tome kako pomoći raznim industrijama s određenim IT rješenjima. Na taj način razvijaju se neke dobre ideje pa vjerujemo da bi neke od njih u skorije vrijeme mogli početi i realizirati u suradnji s Županijom ili s Gradom, zaključio je Verbanac.

Povezane vijesti

• Veliki skup čelnika istarskih gradova, općina i Županije na temu pomoći ekonomiji u koronavirus krizi: KRESAT ĆE SE JAVNI TROŠKOVI I SVAKA KUNA DAVATI GOSPODARSTVU
• PRVI VELIKI KRIZNI INTERVJU - BORIS MILETIĆ, PULSKI GRADONAČELNIK, NAJAVIO SMANJENJA PLAĆA: Istarski župan sa zamjenicima te gradonačelnici Buja, Buzeta, Labina, Novigrada, Pazina, Poreča, Pule, Rovinja i Vodnjana sa zamjenicima odreći će se trećine svoje plaće za nabavku zaštitne opreme medicinskim djelatnicima
• DOK SVE PROPADA, ONI USRED KORONAKRIZE RADE BOLJE NEGO IKAD. Posjetili smo tvrtku u Puli koja ne stigne proizvesti koliko se traži!