Priča o nosaču zvuka "SECOLO XXI" započela je prije desetak godina, kada sam još bio student kontrabasa na tršćanskom konzervatoriju "Giuseppe Tartini" u klasi prof. Stefana Sciascie. Kolegu i prijatelja, pulskog skladatelja i dirigenta Branka Okmacu, zamolio sam da me prati na klaviru na mojim godišnjim ispitima, veli Sandro Peročević
S predstavljanja: Branko Okmaca, Ivana Paula Gortan Carlin i Sandro Peročević
Nedavno objavljeni nosač zvuka "SECOLO XXI" predstavili su njegovi autori, nagrađivani pulski skladatelj, maestro Branko Okmaca i kontrabasist Sandro Peročević, te poznata muzikologinja Ivana Paula Gortan Carlin.
Kako je rekla Gortan Carlin, riječ je o vrlo vrijednom komornom djelu, prije svega jer donosi skladbe za kontrabas kakvih kod nas ima jako malo.
- "Serenada za flautu, klarinet i kontrabas", prva je od Okmacinih skladbi posvećena komornom muziciranju gdje je kontrabas ravnopravan ostalim glazbalima. Tu nastupaju i flautistica Samanta Stell, profesorica u Glazbenoj školi u Poreču i klarinetist David Kumpare, profesor u Glazbenoj školi u Rijeci. Potom je nastao "Trio za flautu, kontrabas i klavir". Na CD-u, u izvedbi ove skladbe Samanti Stell i Peročeviću se pridružio pijanist Vladimir Mlinarić, profesor na Muzičkoj akademiji u Ljubljani. No, tu nije bio kraj i ubrzo je nastala "Sonata za kontrabas i klavir" u kojoj svira pijanist Sandro Vešligaj s Muzičke akademije u Puli. Zastupljenost istarske ljestvice daje taj poseban ton ovome ostvarenju, kazala je Gortan Carlin.
Kako je sve to krenulo, ispričao je Sandro Peročević.
- Priča o tom nosaču zvuka započela je prije desetak godina, kada sam još bio student kontrabasa na tršćanskom konzervatoriju "Giuseppe Tartini" u klasi prof. Stefana Sciascie. Kolegu i prijatelja, pulskog skladatelja i dirigenta Branka Okmacu, zamolio sam da me prati na klaviru na mojim godišnjim ispitima. Tako smo krenuli zajedničkim snagama pripremati repertoar standardne kontrabasističke literature. Budući da smo više puta vozili na relaciji Pula-Trst, tijekom vožnje smo razgovarali o potrebi kreiranja novih skladbi posebno za saksofon, a da bude zastupljena i glazba specifična za ovo područje.
Tako je nastala i ideja da Okmaca napiše skladbu kojom bih koncertno obranio moju prvostupničku diplomu. Budući da je u komisiji bilo mnoštvo docenata iz raznih konzervatorija iz regije Friuli-Venezia Giulia i Veneto, a skladba je prihvaćena s oduševljenjem, naša se suradnja nastavila pa je Okmaca za moju magistarsku diplomu napisao još jednu skladbu. Kako smo tada imali oko 40 minuta originalne glazbe, Branko je skladao još jednu skladbu, da bismo mogli snimiti nosač zvuka i zabilježiti tu suradnju.
Okmaca se osvrnuo na činjenicu da sva zastupljena djela stilski sažimaju glazbene elemente istarskog folklora, te da je tu prisutan spoj raznih glazbenih stilova. Ukazao je i na činjenicu da upotreba malointervalskih nizova daje prizvuk tipičan za netemperirano muziciranje, što je od davnih vremena prisutno na istarskome tlu.
CD je realiziran sredstvima Grada Pule, a autori su zahvalu uputili i Radio Puli, uredniku Brunu Krajcaru te ton-majstorima Ozrenu Kizi, Robertu Mihoviloviću i Mauru Giorgiju, kao i ravnateljici Multimedijalnog centra Rovinj Dubravki Svetličić, koja im je ustupila prostorije i klavir za realizaciju ovih snimki. Snimatelj albuma je Marijan Jelenić, mastering je radio Perica Šuran, a grafičku pripremu i fotografije napravio je Miloš Radivojević.