Naslovnu ulogu tumačila je mezzosopranistica, članica riječkog opernog ansambla Ivana Srbljan koja se kao Carmen proslavila i izvan Hrvatske * Uz orkestar i zbor Opere HNK-a Ivana pl. Zajca nastupio je i Dječji zbor Kap, kao i ansambl Baleta riječkog HNK-a
Ovo je ljeto u pulskoj Areni u znaku klasike. Premda ima nešto manje događanja u odnosu na prošlu godinu, očito da je organiziranje događaja iz domene klasične glazbe bio pun pogodak, sudeći po brojnim gledateljima u drevnom amfiteatru.
Brojni turisti
Posve drukčiji ambijent, ugođaj i glazbenu čaroliju omogućila je opera "Carmen" u pulskoj Areni u četvrtak navečer. Brojna publika, u kojoj su bili brojni stranci iz raznih krajeva svijeta - čuli smo tu naime razne jezike, nakon izvedbi Verdijeve "Aide" i Beethovenove "9. simfonije", prisustvovala je velikom finalu drugog festivala "Ljetna klasika" Opere riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca, uz premijernu izvedbu Bizetove slavne opere "Carmen".
Izvedbom opere čiju inscenaciju potpisuju Selma Banich, Sandra Dekanić, Marin Blažević i Alan Vukelić, ravnao je šef-dirigent riječkog orkestra, karizmatični Yordan Kamdzhalov.
Publika, posebice ženski dio bio je naprosto oduševljen karizmom toga dirigenta, a mogli smo čuti i komentare da je ljepši od filmskih glumaca. "Che bell'uomo", komentirale su u prolazu dvije Talijanke, a mlađi španjolski turisti su cijelo vrijeme pratili dinamičan ritam glazbe oduševljeno aplaudirajući.
Svi oni koji su se proteklih godina žalili da Areni i Puli nedostaju klasična događanja, sada su došli na svoje, a mnogi su komentirali "još samo da nam se vrate klasični baleti".
Tehnički nedostaci gdje je ponekad ozvučenje malo "kiksalo" te gdje plesači nisu imali, imajući u obzir tribine, toliko prostora za ples, su bili zanemarivi naprama cjelokupnom ugođaju ove poznate opere - i s izvedbenog i s estetskog gledišta. Iako bez komadića scenografije što je upravo tome ambijentalnom uprizorenju dalo poseban štih.
Cijela je Arena postala pozornica, tribine su pretvorene u poprište ove priče o strasti, ljubavi, inatu, prkosu i bijesu u uprizorenju realiziranom samo za pulski antički amfiteatar, u znaku promjene perspektive.
Zamijenjeni su uobičajeni prostori pozornice i gledališta. Predstava se izvodila na kamenim tribinama na kojima je ipak istodobno bio i dio publike, pod svjetlima reflektora, i među njima je publika "tražila" pjevače. Posve nova perspektiva, koja prelazi i nadilazi granice ambijentalnog.
Drukčije
Sve je to uprizoreno na dojmljiv način, što se tiče same estetike, ples s kamenih tribina, nadahnuta priča o velikoj strasti i slijepoj ljubomori, gdje je cijela Arena postala dio same opere, pa i gledatelji.
Naslovnu ulogu tumačila je mezzosopranistica, članica riječkog opernog ansambla Ivana Srbljan koja se kao Carmen proslavila i izvan Hrvatske.
Tenor Aljaž Farasin, je već više puta u ulozi Don Josea bio scenskim partnerom Ivane Srbljan, a ovi su protagonisti, zanimljivo je spomenuti, još kao studenti prvi put zajedno nastupili kao Carmen i Don Jose'.
Uz Ivanu Srbljan i Aljaža Farasina nastupili su Anamarija Knego, Luka Ortar, Robert Kolar, Slavko Sekulić, Ivan Šimatović, Marko Fortunato, Vanja Zelčić, Emilia Rukavina i Saša Matovina.
Uz orkestar i zbor Opere HNK-a Ivana pl. Zajca nastupio je i Dječji zbor Kap, kao i ansambl Baleta riječkog HNK-a.
Iako je izvedba trajala više od tri sata, uz pauzu, atraktivna priča očito nije nikoga umorila, jer su sve stolice bile popunjene i do samog kraja i publika je dugotrajnim ovacijama ispratila sve aktere ove dojmljive opere.
Carmen (Carmencita) je opera Georges Bizeta nastala 1875. godine. Libreto su napisali Henri Meilhac i Ludovic Halévy prema noveli Prospera Merimeea "Carmen". Prva njezina izvedba doživjela je enorman neuspjeh jer je publika na pozornici željela gledati likove s kojima se može poistovjetiti. Carmen opisuje potpuno drugačiji svijet: radnike u tvornici, krijumčare, gubitnike.
No, njezina je snaga neosporna, toliko strasti izvire iz svake note, takta, riječi, što je vidljivo kako u zborskom i u orkestralnom dijelu, tako i u onom plesnom.
Nije lako izvesti tako veliki projekt u Areni, posebice na tribinama, da bude estetski i vizualno dojmljivo, inovativno, ali da bude u znaku klasike i da svi protagonisti dođu do izražaja na najbolji mogući način.
Carmen je bila moderna, moderno odjevena kao neka cura iz današnjeg doba. Ali ta priča o pozitivnim i negativnim osjećajima, o njihovom prožimanju i simbiozi je atemporalna, te i dalje plijeni pozornost i ne ostavlja nikoga ravnodušnim.
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU OD SUBOTE