DUBRAVKA DUJMOVIĆ KUŠAN
Stvaranje kulturne i obrazovane mlade osobe i estete ulaganje je u kapital svake zajednice
(Arhiva Glasa Istre)
Mali istarski gradić opasan srednjovjekovnim zidinama, Grožnjan, nadaleko je poznat kao grad umjetnika, koji su ovdje došli stvarati i svojim djelima su pronosili glas o Grožnjanu diljem svijeta. Kreativno vrelo koje okuplja kreativce u Grožnjanu ima svoju povijest dužu od pola stoljeća, a uz brojne likovne umjetnike i galerije, važnu ulogu ima i Hrvatska glazbena mladež, koja upravo u Grožnjanu ima Međunarodni centar Hrvatske glazbene mladeži, u sklopu kojeg se od sredine svibnja do kraja rujna održavaju razne radionice i masterclassovi - ovogodišnji ciklus započeo je u svibnju s Ceman orkestrom, mrežom srednjoeuropskih glazbenih akademija te Proljetnom školom istraživanja ljudske seksualnosti, a u lipnju su se održale radionice zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, zatim radionica suvremenog plesa i kazališta, radionica Ethno Croatia, a trenutno je svakim kutkom Grožnjana zavladao jazz - naime, tu je 4. srpnja započeo međunarodni jazz festival Jazz is Back! - BP, koji svakodnevno do 17. srpnja predstavlja koncertne večeri, a istovremeno se održava i Jazz platforma - Svjetski jazz orkestar glazbenih mladeži pod vodstvom Luisa Bonille, kao i Ljetna jazz škola Hrvatske glazbene mladeži, u kojoj polaznike na radionicama trube, trombona, pjevanja, gitare, kontrabasa, bas gitare, bubnjeva i klavira podučava međunarodna ekipa mentora - to su Luis Bonilla, Boris Kozlow, Lea Lovrenčić, John Riley, Karlheinz Miklin Jr., Hector Martignon, Alex Goodman, Michael Philip Mossman i Ivan Renta.
Značajne obljetnice
Ove godine obilježavaju se i dvije značajne obljetnice - 55 godina Međunarodnog kulturnog centra Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu kao i 25 godina festivala Jazz is Back! - BP, što nam je bio povod za razgovor s Dubravkom Dujmović Kušan, tajnicom Hrvatske glazbene mladeži, koja je alfa i omega svih zbivanja HGM-a u Grožnjanu.
- Uvijek kad pričam o Grožnjanu, rado se sjetim teksta Čede Price, gdje on govori o ulazu u hram: " ... Grožnjan je domovina onih koji traže život i ne pristaju na mondensku ispraznost/Duhovni aristokrati prepuštaju se iluziji koja ih vodi bar u slobodu koja se mjeri disciplinom ponašanja prema drugima. Drugi su svi oni koji naiđu, namjerno ili slučajno, ali nikada više ne zaboravljaju da su primljeni bez predrasuda i bez uvjeta koji obično ograničavaju. Ulazak u ovaj grad-scenu znači ulazak u duhovnu srdačnost kojoj dostaje pastoralni šarm i arkadijski zanos. Svako bi izdvajanje ovdje bilo znak sažaljenja prema onima koji ne znaju zbog čega su ušli kroz gradska vrata. Svejedno s koje strane, da li od Buja, pokraj kašteleta i monumentalnog platoa ispred crkve, ili od Porte Portona, iza gradskih zidina i pokraj gradske lođe. Ulazak u Grožnjan - to je svečanost srca i duha. Jer tu se ne gradi u novoj arhitekturi, tu se obnavlja i podržava stvoreno, i sve što je bilo zapušteno, na rubu ničega - sad je već dobrano spašeno za čovjeka... " (Čedo Prica, Učeći život ispočetka, 1972.)
To je tekst koji po meni najbolje opisuje ono što je Grožnjan danas, i kako bi ljudi trebali pristupati Grožnjanu. Velike su obljetnice, pet i pol desetljeća Međunarodnog kulturnog centra u Grožnjanu, jedinog centra u svijetu kojeg je osnovala jedna međunarodna organizacija, i 25 godina festivala Jazz is Back! koji je samo godinu dana mlađi od Ljetne jazz škole, koju je na poziv Hrvatske glazbene mladeži osnovao Boško Petrović, i tako je krenula jedna ozbiljna jazz priča koja je definitivno ostavila trag na hrvatskoj jazz sceni. Danas, kad govorimo o jazzu, velik broj danas renomiranih glazbenika su upravo u Grožnjanu odlučili da će glazba i jazz biti dio njihove profesionalne karijere, odnosno biti njihov poziv. Ono što je specifično za taj festival jest da, i dok je Boško bio živ, i dok ga je vodio Neven Frangeš, a zadnjih deset godina Hrvatska glazbena mladež i ja, jest da pokušavamo održati atmosferu festivala prijatelja, prijatelja Grožnjana, Boška Petrovića, pedagoga koji ovdje rade sa studentima, budućim profesionalcima... i ljubav i poštovanje prema ambijentu u kojem se cijela ta priča odvija. Jer to je puno više od festivala, to je i škola, prijateljstvo i zajedničko druženje kroz ovih 15 dana, i neke veze, dogovori i sporazumi koje ostanu za cijeli život. Tako je ovogodišnji festival otvorila novigradska grupa Vervet, u kojoj neki članovi grupe bili polaznici Ljetne jazz škole, a danas su ozbiljni glazbenici. I upravo to je smisao svega što ovdje radimo i trudimo se da opstane.
Idealna lokacija
Grožnjan kao takav je idealna lokacija, jer ovdje polaznici mogu samo biti fokusirani na rad i druženje. Upravo je počela i Ljetna jazz škola HGM-a, a sve voditelje koji će raditi s polaznicima imat ćemo priliku čuti i na festivalu kroz tri koncertne večeri. Jučer je tako nastupio Michael Philip Mossman s grupom Grožnjan All Stars sastavljenom od mentora jazz škole, a 14. srpnja nastupa Hector Martignon - oboje su prvi put u Grožnjanu kao voditelji Ljetne jazz škole. Imamo i jednu poslasticu - a to je Dušan Kranjc, nekadašnji polaznik grožnjanske škole i bubnjar 2Cellosa, koji će, nakon je u New Yorku napisao nove skladbe, 16. srpnja ih premijerno predstaviti publici u Grožnjanu. Ovo je samo djelićak cijele priče, no mislim da se iz ovog može vidjeti povezanost svih koji dolaze u Grožnjan, a i koliki je trag Boško Petrović ostavio kako u Grožnjanu, tako i na svima nama.
U čast Bošku Petroviću, jučer je otkrivena i njegova bista...
- Jako se veselimo, evo već je 25. godina, a obljetnice jesu momenti evaluacije i odavanja počasti i zahvala, te smo uoči koncerta otkrili bistu Boška Petrovića ispod masline, i gledat će, nadam se i narednih 50 godina na pozornicu. Bistu smo, koja je rad Borisa Leinera, zapravo davno predstavili, i sad je konačno taj odljev u bronci našao svoje mjesto zauvijek na terasi Belvedere, ili kako je mi popularno zovemo Balwan City.
Ljetna jazz škola Hrvatske glazbene mladeži održava se 26. godinu zaredom. Koliko ju je polaznika pohađalo?
- Kako koje godine - broj polaznika je varirao između 25 i 60, tako da kad zbrojimo, kroz 26 godina stotine polaznika je upravo u Grožnjanu učio umijeće sviranja jazza. Đaci su bili sa svih pet kontinenata, kao i mentori. U Grožnjanu su "rođena" i dva orkestra - kad smo krenuli prvu godinu sa školom, paralelno se održavala i brass akademija. Te godine, kad je kretala Ljetna jazz škola, svim studentima brass akademije smo dali stipendije da dođu i na jazz. Druge godine je već bila ta prva generacija glazbenika - Goran Rukavina, Zvonimir Bajević, Antonio Geček, Luka Žužić, Mario Bočić, Davor Dedić... I tad je došao Sigi Feigl, i kroz razgovor došli na ideju da sljedeće godine napravimo big band radionicu, te tako krenula priča s HGM Jazz orkestrom, koji je djelovao do 2014. godine. Orkestar je imao i nominaciju za najbolji jazz album, a 2012 je dobio Porina za najbolji jazz album. Desetak članova HGM Jazz orkestra danas su članovi HRT Jazz orkestra. U međuvremenu, kad sam bila potpredsjednica Međunarodne organzacije glazbenih mladeži, razmišljala sam - zašto ne napraviti svjetski jazz orkestar? Godine 2012. i 2013. krenuli smo s pilot projektima, a formalno se 2014. godine pokrenuo Svjetski jazz orkestar glazbenih mladeži, koji danas vodi poznati američki trombonist i skladatelj Luis Bonilla, trenutno i profesor na jazz akademiji u Grazu. Ove godine Svjetski jazz orkestar glazbenih mladeži ide na turneju, te osim u Grožnjanu, nastupa i na Dubrovačkim ljetnim igrama, u Karlovcu, Solinu, Ovaru u Italiji i Kotoru u Crnoj Gori... Od ove godine ćemo i formalno imati u Grožnjanu osnovanu glazbenu udrugu Svjetski jazz orkestar glazbenih mladeži. Utjecaj je velik i međunarodno i lokalno, kroz ovih 12 godina kroz ovaj orkestar je prošlo dvjestotinjak mladih glazbenika, od hrvatskih su sudjelovali Hrvoje Kralj, Ivar Roban Križić, Valdemar Kušan i mnogi drugi. Sve to je dokaz da se i kroz neformalno glazbeno obrazovanje može postići jako puno, posebice ako se radi s pravim pedagozima.
Projekt izvrsnosti
Mnogima je upravo Ljetna jazz škola bila poticaj da nastave s "formalnim" obrazovanjem...
- Tako je. U Svjetskom jazz orkestru glazbenih mladeži, svake godine glazbenici prolaze audicije i to je jedan projekt izvrsnosti.
Polaznici će nastupiti i na festivalu Jazz is Back! – BP zadnju večer festivala 17. srpnja.
- Festival tradicionalno završava koncertom polaznika Ljetne jazz škole Hrvatske glazbene mladeži, a nakon toga krećemo ponovo s radionicama klasične glazbe, a osim Međunarodne ljetne škole arhitekture i sad već trogodišnje suradnje s Akademijom likovnih umjetnosti, do kraja rujna se u Grožnjanu održavaju razni seminari za klasičnu glazbu.
Kako je zapravo krenula priča s Međunarodnim kulturnim centrom Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu?
- Pola stoljeća obilježili smo velikom proslavom, stigla nam je i 55. obljetnica, a postavili smo i ploču u Grožnjanu u prigodi obljetnice. Ove godine obilježava se i 35 godina Radionice plesa i plesnog kazališta za djecu i mladež, koju s puno entuzijazma vodi Desanka Virant, te je ove godine na radionici bilo 35 mladih plesača. Imamo i 35 godina Međunarodne ljetne škole arhitekture, koja je krenula s arhitektonskim studiom Penezić i Rogina. Sada to vodi Krešo Rogina, a ove godine stižu i gosti iz Japana, Yui i Takaharu Tezuka. To su sad i značajne obljetnice samih radionica, koji su se kroz niz godina afirmirale unutar programa Međunarodnog kulturnog centra Hrvatske glazbene mladeži. Tu su i neke ozbiljne suradnje - s Akademijom dramskih umjetnosti, koja ima svoju terensku nastavu, Akademijom likovnih umjetnosti, Konzervatorijem Giuseppe Tartini iz Trsta koji svake godine u Grožnjanu okuplja Ceman orkestar, a to je orkestar muzičkih akademija centralne i istočne Europe. Također, Zagrebački glumački studio je u Grožnjanu već više od trideset godina.
To su sve primarno pedagoški i edukativni programi?
- Tako je, primarno su pedagoški, a naravno, tu su i koncerti polaznika, jer je i to važan segmet njihovog obrazovnog procesa. Puno je tu raznovrsnih aktivnosti, a ono što je najvažnije je fokus na rad i ozbiljnost u radu, jer upravo Grožnjan kao ambijent pruža tu mogućnost. Također, vrlo je važna atmosfera u kojoj profesori i polaznici kroz sedam ili deset dana zajedničkog boravka, žive zajedno, dostupni su tim studentima tijekom dana, otvoreni za sva moguća pitanja koja zanimaju mladog čovjeka, i to je jedan potpuno drugačiji odnos. Jednom prilikom u Grožnjanu je bio poznati mađarski hornist, koji je rekao da se u Grožnjanu ne osjeća samo kao profesor, nego i kao čovjek. Jer, imati mogućnost interakcije sa svojim studentima i upoznati ih na drugačiji način i onda prilagoditi i nastavu svakom individualno, je izuzetno važno.
Koncept razvoja ljetnih glazbenih kampova je zapravo i krenuo od krovne, svjetske organizacije Glazbenih mladeži. Danas imamo mnogo radionica i kampova, i to je super jer se mladim ljudima nude zaista brojne mogućnosti gdje mogu proširiti svoje znanje, da dožive međunarodnu atmosferu te mogućnost usporedbe sa svojim kolegama gdje mogu steći i vrijedna iskustva za napredovanje.
Još jedan izuzetno važan segment jest važnost razvoja mlade publike - a Hrvatska glazbena mladež je već pedesetih godina radila programe namijenjene mladoj publici, što su danas, kao važnost prihvatile sve ustanove u kulturi i provode tu priču. Mladi glazbenici koji pohađaju radionice, te će možda postati profesionalni glazbenici ili će izabrati nešto drugo za svoj životni poziv, sigurno će postati kvalitetnu buduća publika, ljubitelji glazbe i posjetitelji kulturnih događanja, te se zapravo tu zatvara cijeli taj krug. Nevezano za koje zanimanje se opredijele u životu, ta ljubav i poznavanje glazbe je ono što mislim da je primarno. Jer stvaranje kulturne i obrazovane mlade osobe i estete ulaganje je u kapital svake zajednice.
Vječni podsjetnik
Jučer je postavljena bista barda jazza Boška Petrovića u Grožnjanu. Sigurno ima zanimljivih anegdota iz vaše dugogodišnje suradnje..
- Ima ih puno, no s obzirom da smo u Grožnjanu, vječni podsjetnik na Boška je stol na terasi Bastie, za kojim je on svakog jutra sjedio. Taj stol, za kojim je on za trajanja festivala Jazz is Back! tradicionalno ispijao čašu vina i budnim okom pratio što se zbiva na pozornici, još uvijek je na istom mjestu. Uvjerena sam da sada, svaki put kad padne kiša, da nam je on to poslao od gore jer nije zadovoljan koncertom.
Šalu na stranu - kad su me 1998. godine poslali da vodim centar u Grožnjanu, gledala sam što se sve zbivalo u Grožnjanu prijašnjih godina, odnosno prije rata, te sam našla da je Boško Petrović imao već ranije školu jazza u Grožnjanu. Nazvala sam ga bi li opet pokrenuo jazz školu, te kad sam se susrela s njim u njegovom BP Clubu u Zagrebu, njegov prvi odgovor je bio - ne dolazi u obzir. Nakon toga sam ga još jednom nazvala, i rekla mu da je cijeli koncept radionica u Grožnjanu nov, i da razumijem zašto odbija, ali da bi možda mogli početi graditi neku novu priču. Na to je on rekao - može, ali sve pod mojim uvjetima. I tako je krenulo - okupio je ekipu, i te prve godine, uz Boška, mentori su bili pijanist Neven Frangeš, basist Mario Mavrin, saksofonist Karlheinz Miklin... Okupio je ekipu svojih prijatelja i znanaca, i tako je krenula ta priča. Koncerti su se održavali na prastarom razglasu iz sedamdesetih ili osamdesetih, pozornica još nije postojala, stavili smo nekakav tepih na travnjak... Bilo je tu puno entuzijazma, a nakon završnog koncerta, odlučili smo da naredne godine radimo festival. Naredne godine se izbetonirala pozornica, pa zatim proširila, a veliku podršku, uz Ministarstvo kulture, Istarsku županiju, Općinu Grožnjan, Turističku zajednicu i brojne sponzore, nam je niz godina dao Eurounit, jer bez njih se ništa ozbiljnije nije moglo raditi.
Da nije bilo dvojca BoškaRino (Boško Petrović i Rino Duniš, op.a.) cijela ova priča ne bi zaživjela - oni su uz podršku Hrvatske glazbene mladeži uspjeli napraviti ovo što imamo danas. Suradnja s Općinom Grožnjan i dalje traje, mi programski postavljamo i vodimo festival, a Općina je tu prvi i najjači podupiratelj cijelog festivala. Stoga ističem da je sinergija s lokalnom zajednicom izuzetno važna i uspješna, te je i održala duh festivala upravo onakvim kakvim ga želimo - festivala prijatelja Grožnjana i ljudi koji razumiju gdje dolaze. Prije par godina Denis Ivošević, direktor Turističke zajednice Istarske županije je rekao - pa vi ste najmanja jazz metropola na svijetu. A zapravo to Grožnjan i jest, a ujedno po broju dana održavanja drži i rekord kao najduži jazz festival u Hrvatskoj. Također, festival je 2008. godine osvojio nagradu Europske jazz federacije za najbolji mali (boutique) festival.
Neki od nekadašnjih polaznika radionica danas su i mentori tih istih radionica...
- Tako je, sad se događa smjena generacija, nekadašnji polaznici ovdje se vraćaju kao pedagozi. Kad se radi evaluacija nečega, nemoguće je izmjeriti kako i koliko je nečiji boravak na radionicama utjecao na uspjeh mlade osobe i njenu karijeru, i koliko benefita mladi ljudi dobiju kad dođu u Grožnjan. Vidljivo je da ostavlja dubok trag na mnoge mlade ljude, i koliko god je nemoguće izmjeriti, možemo to vidjeti kroz zagrljaje i osmjehe kad se vrate u Grožnjan.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
