Svjetski priznati pijanist Giovanni Bellucci, poznat po svojoj virtuoznosti i interpretaciji klasične glazbe, održat će koncert posvećen talijanskom skladatelju Luigiju Dallapiccoli u dvorani Ciscutti Istarskog narodnog kazališta. Ovaj glazbeni događaj, koji je već bio predstavljen u Trstu, Piranu, Pazinu i Rovinju, održat će se večeras, 20. lipnja s početkom u 20 sati.

(Foto: B. Tarakci)

Um, tijelo, duša

Ciklus pod nazivom »Dallapiccola: um, tijelo, duša« obuhvaća integralnu izvedbu klavirskih skladbi Luigija Dallapiccole podijeljenih u tri »razgovorna recitala« koji će se, svaki na svoj specifičan način, baviti trima aspektima iz naziva. Tim smo povodom razgovarali s Belluccijem.

Predstavite nam program koji će se održati u Puli.

- Izvest ću već tradicionalni program posvećen ovome skladatelju u povodu 120. obljetnice njegova rođenja i 50. godišnjice smrti, a sve to kroz putovanja umom, dušom i tijelom. Um i duša predstavljeni su već na ranijim koncertima, dok će tijelo biti predstavljeno u Puli kroz tri epizode iz baleta »Marsia«, za klavir, što je objavio u Puli 1949. Na repertoaru će biti i druga klavirska djela, poznate partiture iz glazbene riznice raznih epoha.

Kako je nastao taj interes za skladbama Dallapiccole?

- Otkrio sam tu glazbu 1981. godine, kada sam tek napunio 16 godina. Dvije godine ranije desio se moj sudbonosni, rekao bih, susret s klavirom. Tada nisam znao ništa o klasičnoj glazbi. Budući da nisam imao inhibicije vezane za stroga akademska pravila, svirao sam iznimno strastveno, gotovo mahnito. Opijen tim virtuoznim pokušajima, svirao sam djela skladatelja kao što su Liszt, Chopin i Beethoven. Budući da nisam posjedovao super-ego koji će me naučiti kako biti oprezan, kada bih počeo svirati, silno sam se zabavljao! Njegovo djelo »Quaderno musicale di Annalibera« (Kajdanka Annalibere), zbirka kratkih pijanističkih djela napisana tridesetak godina ranije nego što sam otkrio »suvremenu glazbu«, silno mi se dopao zbog pomanjkanja tih emotivnih ‘spazama’, što sam jednostavno gutao, gotovo mahnito, u tim adolescentnim susretima s klavijaturom. Iskustvo je bilo duboko potresno, ali me taj emocionalni intenzitet nije razdirao, jer je vibrirao u meni kroz neutraliziranje tjelesne napetosti, svodeći taj, nazovimo ga »sportski« učinak virtuoza na minimum.

Koliko su njegove melodije aktualne i danas?

- Luigi Dallapiccola nije bio samo jedan od najvećih talijanskih skladatelja dvadesetog stoljeća, već i vodeća figura europske glazbe. Kao što je jedan od najvećih talijanskih muzikologa, Sergio Sablich, rodom iz RIjeke, napisao: »Staviti naglasak na Dallapiccolin europski ‘poziv’ prije svega znači u njemu prepoznati model otvorenosti i umjetničke odlučnosti na neravnim putevima naše ere. Zatim treba uokviriti njegovu evoluciju kroz progresivno osvajanje perspektiva kojima je, polazeći od čvrstih kulturnih korijena i humanističkih znanosti, proširio horizonte talijanske glazbe i pokazao put novim generacijama...« Dallapiccolu su na poseban način privlačili najrazličitiji glasovi europske glazbe. U Ferrucciju Busoniju, također nemirnom sinu srednjoeuropske civilizacije, identificirao je idealan model neograničenog istraživanja i temeljnog, sretnog optimizma.

Izuzetna ličnost

Donosite više od koncerta, predstavljate vrlo složenu intelektualnu šetnju glazbenim partiturama.

- Glazba nije samo instinkt, ona je iznad svega obrazovanje, znati razumjeti. Shvatio sam da interakcija s publikom može biti način da ih vodim za ruku kako bi im pomogla razumjeti ne samo glazbene nego i psihološke, filozofske, povijesne i ljudske putove koji su nadahnuli osjećaje skladatelja i njihovu sposobnost komuniciranja. Počast je to ljepoti, kreativnosti i genijalnosti svih vremena za kojima danas osjećamo beskrajnu potrebu.

Osim koncerta, u planu je bila i konferencija.

- Projekt Circolo Istria uključivao je i konferenciju koja se u ožujku održala u Trstu na kojoj su sudjelovali profesori s različitih područja, uključujući iz Pule i drugih gradova Istre, zatim muzikolozi, interpreti, poznate osobe među kojima je i Amedeo Amodio koji je krajem šezdesetih izvodio ‘Marsiju’ u Rimskoj operi, koju je kreirao veliki mađarski koreograf, Aurel Miholy Milloss, kojeg sam pak upoznao jer me ‘tjerao’ da sviram na klaviru u njegovoj kući dok sam bio dječak... Bio je izuzetan učitelj i umjetnik. On je bio taj koji me je upoznao s Annaliberinom bilježnicom ovoga istarskog skladatelja. Nikada nisam niti pomišljao da ću jednog dana igrati u Istri izvoditi njegova djela.

Povezane vijesti

• Kvalitetno muziciranje Vladimira Babina u DHB-u
• Sutra "Koncert za violinu i orkestar" skladatelja koji je živio u Puli
• FOTOGALERIJA / Marijan Đuzel održao koncert u pulskoj Muzičkoj akademiji