(Snimio Mladen Radić/Glas Istre)
Na periferiji Pule, u Šišanskoj ulici na Busoleru, u centru Daria Udossi, svake srijede ujutro okupljaju se mame sa svojim bebama i zajedno pjevaju pod vodstvom Olge Mujkić koja je rođena Poljakinja. Zbor, odnosno radionice pjevanja zovu se »Mama, idemo pjevati!«, jedini je ovakav u Hrvatskoj, a Mujkić ga je pokrenula krajem ožujka prošle godine.
To je radila u Poljskoj jer po struci je dirigentica, vokalna instruktorica, pjevačica i flautistica s 15 godina profesionalnog iskustva. To je njen prvi glazbeni projekt u Hrvatskoj i kada je krenula nitko je nije poznavao, no svejedno su mame došle.
- Glazbu smatram univerzalnim jezikom i kao svaki jezik počinje se učiti od najranije dobi. Zbog toga su u Poljskoj glazbene radionice za bebe i najmlađe jako popularne pa sam odlučila svoje znanje dati ljudima ovdje, kaže Olga koja se sprema pokrenuti radionice za bebe i djecu od 0 do 6 godina, prilagođene odgovarajući dobi djeteta i temeljene na elementima teorije profesora Edwina Eliasa Gordona.
Za vrijeme korone doselila je sa svojim hrvatskim mužem, dobili su drugo dijete i odlučili ostati.
- Svidio nam se život ovdje. Imamo dvoje djece. U Varšavi je velika gužva, tu je malo mirnije, kaže Olga iako je to za nju bila teška odluka jer je ostavila sav svoj poslovni život koji je imala tamo, a imala je tvrtku, vodila vlastitu školju pjevanja, nastupala na TV kao pjevačica, radila kao dirigentica i vokalna instruktorica u najprestižnijem nacionalnim folklornom kazalištu Mazovije (»Państwowy Zespół Pieśni i Tańca Mazowsze«), velike regije u središtu Poljske gdje se nalazi Varšava. Došavši u Pulu vidjela je da kulturna ponuda postoji, ali nema ničeg za najmanju djecu.
U zboru ima šest članica pa iako jedna ima četvero djece, trenutno dolaze samo s bebama starosti od 9 mjeseci do godinu i 4 mjeseca. Dolazak djece nosi vrevu, jeka njihovih glasova ispunjava prostor, ali čim mame započnu pjevati, sva je pažnja usmjerena na tu malu čaroliju.
Cilj je ovog projekta da mame imaju podršku dok su same s bebama doma, da mogu doći, popričati, razmijeniti iskustva.
- Moj glavni cilj je da naučim pjevati cure i da ih naučim da uživaju u pjevanju jer tu dolaze mame koje imaju iskustva kao i one koje nikad nisu pjevale. Želim pokazati da svatko može pjevati, bez obzira na iskustvo, a jako je bitno da u tome može uživati, a ne mučiti se, kaže ona. Ako bude vidjela da im ide dobro, izaći će iz ova četiri zida i pokazati se, kao što su učinile kada su otišle u Dom za starije osobe Alfredo Štiglić i bilo im je jako lijepo, vrlo emotivno, pa je i poneka suza kliznula. »Zahvaljujući nastupima možemo ovu sreću dalje širiti«, ističe Olga.
Za sada ona nastavlja rad s curama no htjela bi da se i druge cure iz Pule i okolice ohrabre i dođu.
- Onda će vidjeti da će uživati, poručuje Olga koja osim što vodi ovaj zbor ima i svoj bend Moonlight Trio koji još čine poznati pulski glazbenici, basist Nenad Mirt i klavijaturist Andrea Rojnić.
Tko se želi pridružiti ovom zboru može kontaktirati Olgu na broj 091 605 6819 ili ih pronaći na Facebooku, stranica »Mama, idemo pjevati!« gdje mogu napisati poruku ili ih zapratiti, ako nemaju bebu jer ovo je za mame s bebama i djecom do 3 godine, ali za trudnice, a tu su srijedom ujutro od 10 do 11.30.
Jedna od osoba koja je taj poziv odavno vidjela i javila se je Katja Smoković, inače potpredsjednica Zajednice mama Istre iz Pazina i na ovaj zbor dolazi skoro od početka, a isti ovakav zbor, koji bi Olga vodila, pokušavaju organizirati i u Pazinu. Katja je u Pulu došla iz Rusije, mama je četvero djece, a ovdje dolazi sa Simonom koji ima skoro godinu dana.
- Već vidim kako mu ta glazba paše, kako plješće, sudjeluje, tu se igra, a ja razvijam svoj glas. Jako često smo mi, mame, u svakodnevnim aktivnostima u nekom grču i onda nas to pjevanje opušta pa nam je lakše, a tu je i društvo. U Puli, možda čak i u cijeloj Istri, nema nikakvih aktivnosti za mamu i djecu. To je društveni problem koji ovaj zbor mama rješava jer okuplja mame koje, bez obzira koliko imaju djece, ujutro imaju vrijeme za sebe, jer ga popodne nemamo. Sve aktivnosti za mame i djecu se stavljaju popodne, a mi to ne možemo pohađati, pogotovo ako nemamo kome pustiti djecu. Tako da mi je ovo super da možemo doći ujutro, lijepo sudjelovati, pjevati, družiti se, a Olga je kao voditeljica odlična jer nas nasmije i ohrabri. Nije važno kako pjevaš nego je važno da sudjeluješ i otvoriš se toj pjesmi, otvoriš svoj glas i potencijal, napominje Smoković koja se nekad kratko bavila pjevanjem, ali kako kaže, »kad postaneš mama, sve svoje hobije staviš po strani«.
Jedna od zadovoljnih mama je i Miriam Čavlović koja dolazi sa sinom Jonom i to prvenstveno, kako sama kaže, da se druže i zapjevaju jer je ovdje jako lijepo a Miriam se bavi glazbom, pjeva u crkvenom zboru, grupi Jerihon i želi da i njen sin bude uključen u glazbu, a ovdje se vidi da i druga djeca dolaze i uživaju.
- Smatram da glazba smiruje, umiruje i pomaže pri razvoju. Kada sam počela dolaziti Jona je bio još jako mali, imao je možda 20-ak dana, otpočetka ovog zbora i stvorila su se lijepa prijateljstva. Jona već ima tu prijatelje, ja sam našla prijatelje i sada se družimo, a glazba nas stvarno veže. Biti mama je svakako izazovno, ali korz pjesmu i ovakve radionice to se stvarno proživi drugačije i lakše. Razmjenjuju se iskustva i kroz pjesmu ispjevamo to što možda stišćemo u sebi, umor i neku nervozu, nestrpljenje… Ovo je neki ispušni ventil, a u isto vrijeme i baterija koja se napuni za dalje, kaže Miriam.
Mama Ivana Lukec došla je na radionicu zbog kćerke Leonie, ali i zbog sebe, a pridružila se prije nekoliko tjedana.
- Volim muziku i muzički sam obrazovana, a i malena otkad je bila mala beba privučena je muzikom, pjevanjem i svime i ovo nam je savršeno sjelo. Jako smo sretni beba i ja i još kada odemo doma pjevamo i dalje, kaže Lukec.
Stela Šuvaković vidjela je najavu za radionicu na Facebooku, a njeno »pojačanje« je kćerka Vita i dolazi od početaka. U Pulu je došla studirati iz Međimurja tako da ovdje ne pozna puno ljudi pa joj je to bila odlična prilika da se poveže s drugim mamama i pjeva.
- Čim sam to vidjela, rekla sam da je to za mene, kaže Šuvaković.
Kako kažu, kada dođu, pričaju o svojoj djeci, razmjenjuju iskustva, o prehrani, igračkama, spavanju, svemu što je trenutno aktualno. Sva djeca su tu iste dobi pa se međusobno razumiju, prolaze kroz iste faze razvoja i svega što ih čeka kroz majčinstvo pa im je lakše kada jedna drugoj kažemo što nas muči i onda čuju savjete, iskustva, doznamo o dobrim akcijama, popustima…
- Leonie je tu jako opuštena i osjetim da se i nas dvije povežemo. Kada dođemo doma i dalje je opuštena i vesela, ta energija se sasvim sigurno akumulira i prenese. To je genijalno, komentira Ivana.
Njihova djeca se većinom smiju, igraju se zajedno jer su se već upoznali, a reagiraju i na zvukove kada mame pjevaju pa djeca zaplešu, pokušavaju proizvoditi neke zvukove i pjevati s mamama.
- Nekad su totalno nezainteresirani, ali to ovisi i o danu, napominje Stela, kao i kada je nama loš dan, ali većinom nam se popravi dan i budu sretni, zaključuje Stela.