Raskošna monografija o 70. godina Pulskog filmskog festivala pokazuje kako su Festival i grad zajedno rasli

Posljednja (i jedina) monografija 207 festivalskih dana u Puli iz pera filmskog kritičara i teoretičara filma Ranka Munitića objavljena je 1978. godine u povodu jubilarnog 25. Pulskog filmskog festivala. Interval od punih četrdeset pet godina pokazao se neodgodivom potrebom da se na jednom mjestu sakupe i prezentiraju svi bitni podatci o najznačajnijoj filmskoj manifestaciji u Hrvatskoj.

No, da 70. izdanje bude dostojno zabilježeno, pobrinule su se Sanela Pliško iz Javne ustanove Pula Film Festival i Lana Skuljan Bilić iz Povijesnog i pomorskog muzeja Istre koje su urednice obimne, dvojezične monografije na 592 stranice "70 godina filma pod zvijezdama u Puli".

Ta je monografija predstavljena pred iznimno brojnom publikom drugoga dana festivala u Domu hrvatskih branitelja, gdje su osim urednica, o njoj govorile povjesničar Igor Duda, ravnateljica Pula Film Festivala Tanja Miličić i ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre Gracijano Kešac.

Tanja Miličić kazala je da je sve to započelo suradnjom dviju ustanova, koja je bila i više nego uspješna, te zahvaljujući njezinoj prethodnici Gordani Restović, a Kešac je istaknuo kako je odmah krenula potraga za građom.

- Ova je monografija rudnik zlata za sva buduća istraživanja, urednice su napravile sjajan posao, trebalo se snaći među svom tom građom, toliko materijala, to je zbilja izuzetan posao, trebalo je srediti i usustaviti tu građu. Festival je ranih pedesetih godina rastao zajedno s gradom, slijedio njegove uspone i padove, okolnosti su tada bile specifične, poslijeratne godine, kada grad počinje pomalo živjeti punim plućima. Festival je tu bio kao neka vrsta nadogradnje svega, te stvorila se ta zdrava sinergija s gradom, trebalo je iznova stvoriti grad, stvoriti spektakl, kao i publiku koja će filmove gledati, kazao je Duda.

Sanela Pliško naglasila je da se ove godine obilježava i 85. godišnjica od prvog filma u Areni, bilo je to 16. lipnja 1938., te prisjetila se kako je kod prvog izdanja festivala prije 70 godina Stevo Ostojić u Vjesniku u srijedu napisao "to se još nije dogodilo da 10 tisuća ljudi bude nazočno na filmskim projekcijama. Kazala je da je Darko Dukovski autor svojevrsnog "povijesnog backgrounda" u monografiji, a filmske tekstove potpisuju Zvonko Maković i Bruno Kragić.

O važnosti monografije govorila je i Lana Skuljan Bilić, navodeći da im je cilj bio objediniti građu. Puno su im, veli, osim ustanova, pomogle i privatne arhive, od fotografija Duška Marušića Čičija, Gorana Šebelića, Saše Miljevića, arhiva Gorke Ostojić Cvajner, pokojnog Davida Marijana Fištrovića i Martina Bizjaka, Dejana Kosanovića i Bojana Adamiča, zatim Igora Gala te drugih. Prikupljeno je puno materijala, iz što je proizišlo da bi se mogle i u budućnosti roditi nove suradnje.

Duda je govorio o zajedničkom rastu grada i festivala, te izrazio želju da festival i njegova bogata povijest budu predmetom rada nekoga od kolegija na pulskom Sveučilištu. Bilo je govora i o paraleli razvoja festivala i turizma te koliko je to dobro kroz razna razdoblja, ističući da i nije uvijek "u šoldima sve".

- Tijekom dvogodišnjeg istraživanja brojnih fundusa arhiva, kinoteka, muzeja, filmskih centara, knjižnica i drugih institucija, koncepcijski se monografija profilirala kao slikovno-dokumentarni heterogeni vodič kroz historiografiju filmske manifestacije. Monografija je strukturirana u pet tematskih cjelina koje, uz osnovne autorske tekstove o povijesti, obilježjima razvoja njegova vizualnog identiteta i društveno-kulturnog razvoja Pule, sadrži temeljne informacije o svakom festivalskom izdanju, s naznačenim elementima glavnog i popratnih programa te istaknutim primarnim i sekundarnim festivalskim lokacijama. Poglavlja su popraćena izborom fotografske i dokumentarne građe s temeljno ilustriranim pregledom službenih Zlatnih Arena i drugih nagrada koje se dodjeljuju na Festivalu. Ovaj opsežni projekt realiziran je u suradnji Javne ustanove Pula Film Festival i Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, kazala je Pliško.

Za engleski je prijevod zaslužna Nina Grković, lektorica je Ljiljana Kragulj, a za dizajn Enrika Vežnaver Vidović.