Glava obitelji Nijaz Delić danas je u mirovini, ima više od 25 tisuća sati letenja i još uvijek pilotira. U zraku je proveo 55 godina i za sebe u šali kaže da je sada "korektivni element" među obiteljskim pilotima, jer nadzire sinove Nenada i Borisa te 19-godišnjeg unuka Dorijana koji je za pilota položio na svoj 16. rođendan

Kad netko voli ono što radi, to se vidi iz aviona! A kod Delića je to doslovno tako. Punim plućima žive ono što rade i to rade s neopisivim entuzijazmom, ljubavlju i predanošću. Obitelj Delić već generacijama vozi avione. To im je valjda u krvi, jer pilotiraju djed Nijaz, sinovi Nenad i Boris, unuk Dorijan, a već i najmlađi unuk je kao beba s godinu i pol dana naučio upaliti Cessnu.

Posjetili smo ih u ranim jutarnjim satima na sportskom aerodromu u Medulinu prije puta za Zürich.

- Slobodni smo do podne, a poslije letimo za Švicarsku. Ne znam još tko će pilotirati, brat ili ja, govori nam Nenad. Imena klijenata ne otkrivaju, jer, kažu, to je poslovna tajna, ali njihovim avionima letjeli su poznati hrvatski nogometaši, pjevači, inozemni bankari i poslovni ljudi iz cijele Europe. Domaćih poslovnjaka mogu nabrojati na prste jedne ruke, političara nema, a među dražim klijentima bio im je Oliver Dragojević.

Glava obitelji Nijaz Delić danas je u mirovini, ima više od 25 tisuća sati letenja i još uvijek pilotira. U zraku je proveo 55 godina i za sebe u šali kaže da je sada "korektivni element" među obiteljskim pilotima, jer nadzire sinove Nenada i Borisa te 19-godišnjeg unuka Dorijana koji je za pilota položio na svoj 16. rođendan. Braća Nenad i Boris ljubav prema avionima naslijedili su od oca, i to sada prenose i na svoju djecu. Za njih to nije samo biznis. Priznaju da se od letenja može lijepo živjeti, no sve ima svoju cijenu.

- Kad ste u pogonu i preko sezone, obitelj gotovo i ne vidite. Supruga Petra radi na aerodromu s gostima koji dolaze na panoramske letove i zajedno sa šogoricom vodi nam svu logistiku. Ponekad je cijela obitelj dugo vremena odvojena, jer letimo svugdje po Europi, a zimi često spajamo letove, pa nas nema i po 15 dana. Letjeti i živjeti s obitelji ne ide jedno s drugim, ali u nekom kompromisu da se super živjeti. Supruga prodaje karte, ja letim, mi smo komunikacijski povezani, ali se ni ne vidimo. No, mi smo cijeli svoj život posvetili ovome i to radimo s velikom ljubavlju, i to za nas nije samo biznis, priča nam Nenad koji pilotira već pune 33 godine. Svjestan je da je tata glavni "krivac" što su svi zagrizli za isto, no kaže da njegova mlađa kćer Nora zasad ne pokazuje nikakav interes za letenje.

- Naša obitelj živi za letenje, ali ne samo u radno vrijeme već i više od toga. I da puno manje zarađujemo, i dalje bi to radili. Novac je nešto što te pokreće da živiš, ali nije presudno. Počeli smo s malim, sporim avionima, a danas imamo desetak aviona. Sve su to Cessne koje koristimo za panoramske letove, a imamo i tri mlazna aviona koja mogu pod oblake po nevremenu, vjetru i kiši. Sat letenja na malom avionu je mnogo, mnogo teže i zahtjevnije, nego kad letite u mlaznom, jer u malom avionu radite apsolutno sve na ruke, kaže Nenad, koji tvrdi da letenje može biti opasno samo ako čovjek ne zna što radi.

- Sigurno i kvalitetno radimo ovaj posao i nismo dozvolili da nam nešto bude teško ili opasno. Naravno, postoje neki aerodromi koji su zbog svoje lokacije potencijalno opasni, no ako se čovjek dobro pripremi, i to nestane. Na prvim letovima divili smo se našoj obali, otocima, a kada preletite čitavu Europu i vidite svu tu ljepotu, zastane vam dah. Ako moram birati, meni je najdraži Cannes, to mi je nekako grad po mjeri i tamo se osjećam kao kod kuće, kaže Nenad. No, letio je on prije rata i u Siriju, Libiju, a skoro mjesec dana pilotirao je u Iraku.

- Radili smo i za kurdinstansku vladu, prevozili bogate naftaše. Libija znači super, novac ali opasnost je na najvećoj mogućoj razini. Prevozili smo neke bitne ljude, oni su plaćali super, ali rizik je bio ogroman. No, put u Libiju danas je preopasan, jer se pored aerodroma puca. Sada smo orijentirani na Europu, ponajviše Italiju, Francusku gdje prevozimo naše nogometaše, a klijente vozimo i u sve zemlje bivše države. Pokušavamo raditi gdje god stignemo, priča Nenad koji kaže da pravu "frku" u avionu običan putnik neće niti primijetiti. - Ljude obično ulovi strah kad dođe do turbulencije koje zapravo nisu opasne, ali kada grmi i sijeva, pa moraš proći pored oblaka, e to može stvoriti ozbiljan problem, priča Nenad. (Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ, Snimio Milivoj MIJOŠEK)