KOLEKCIONAR I ZALJUBLJENIK U BAŠTINU
MARIN POROPAT "VESPA": imao je sedamdeset vespi, ostale mu tek tri, ali one najvrijednije. Želio bi im otvoriti muzej
U posebno izgrađenoj garaži na dvije platforme imao je svojedobno sedamdesetak vespi. Prvi automobil kupio je s četrnaest, od vlastitog džeparca i bez znanja roditelja. S devetnaest godina u Italiji kupio prvu vespu iz 1948. godine i uredio je tako da je i danas u voznom stanju
S trideset i devet na plećima, kako sam veli, Marin Poropat šesta generacija Poropatovih u Rovinju stekao je dva nadimka. Rovinjci ga znaju pod nadimkom Marin Havana i Marin Vespa, a oba je stekao svojim djelovanjem. Bio je pokretač i suvlasnik caffe bara Havana čime je stekao prvi nadimak, a za drugi daleko mu draži, dobio je zahvaljujući svojoj kolekciji vespi. U posebno izgrađenoj garaži na dvije platforme imao je svojedobno sedamdesetak vespi. Ljubav prema tim starim motorima teče mu venama.
- Kao sasvim mali dječarac bio sam i ostao opčinjen starinama, posebno onima koji su povezani s Rovinjom. Trenutno, sakupljam stare kartoline i mape grada, ali i činim nešto puno teže, pišem knjigu o arhitekturi staroga grada. Ujedno sakupljam nešto puno veće - kombije Wolkswagena T1 i T2, kreće sa svojom pričom Marin Poropat.
- Kao dječaku najdraža mi je igračka bila motor. Jednom prilikom na naslovnici knjige vidio sam vespu iz 1946. godine i zaljubio se u njen prekrasan dizajn. Jednostavno, to je bilo to kada mi je prvi puta srce jače zakucalo. S četrnaest godina kupujem svoj prvi automobil "zastavu" od vlastitog džeparca i zarade na moru, naravno i bez znanja roditelja. Naime, u to sam vrijeme kao i svi mali fakini išao u podvodni ribolov, a tijekom noći ulovljeno prodavao, što je opet rezultiralo time da sam danju, i to u školi često spavao, priča nam kroz smijeh Marin.
Već s dvadeset godina imao je svoj lokal i personal, koji je kako kaže, redom bio stariji od njega.
- S devetnaest godina po svoju prvu vespu otišao sam u Italiju. Potom sam je naredne dvije godine restaurirao. Naime, toliko vremena trebalo mi je da pronađem nedostajuće dijelove. Uz to, valja imati na umu da sam i samouk, odnosno da sam sve potrebno o vespi saznavao iz časopisa koje sam kupovao u Trstu. Podsjećam, da u to vrijeme Internet nije bio sveprisutan kao danas pa mi je trebalo puno više vremena da dođem do informacija koje su mi trebale. Zarobila me ljubav prema vespama koje nemaju neku brzinu, ali imaju dizajn i eleganciju. Obilazio sam sela i gradove, zavirivao u šupe i garaže prvo u Istri, a potom sve dalje i dalje. Glas o mom hobiju i ljubavi prema restauraciji starih vespi nerijetko je stizao i prije mene, pa su mi se ljudi sami počeli obraćati… Istovremeno, širio se i krug mojih prijatelja, također zaljubljenika u vespe s kojima sam ih restaurirao… Sve to rezultiralo je činjenicom da smo 2014. godine osnovali Klub vespi Rovinj, čiji sam predsjednik. Još samo prije pet godina u Klubu nas je bilo desetak, a danas je taj broj upeterostručen, kaže nam Marin Poropot, koji i danas sanja isti san - osnovati Muzej vespi u Rovinju.
- Čovjek mora imati san, želju i ljubav prema kojima će stremiti. Sve to u jednom imam kada razmišljam o osnivanju Muzeja vespi u gradu Rovinju. Koliko ću u tome uspjeti, najbolje će pokazati vrijeme, veli nam Marin, kojemu je trebalo dvadesetak godina da svoju ljubav - pokloni. Svoje je vespe, iz samo njemu znanih razloga razdijelio i one su, kako objašnjava u rukama pravih ljubitelja i kolekcionara. Većina vespi sada je u vlasništvu njegovog klupskog prijatelja, Milana Ostojića gdje su zbrinute.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
