FOTO/BISER U KANJONU RIJEKE MIRNE Staza sedam slapova najljepša je i najatraktivnija staza u Istri

Od sedam slapova, ovih suhih srpanjskih dana ni "s", jer vode ima tek nešto malo u kamenim udubinama i jezercima, a tako je veći dio godine. Da bi ih doživjeli u svoj njihovoj raskoši najbolje je obići ih na proljeće * Staza je dugačka oko 15 kilometara, težina joj je srednja. Vodi od Tombasina do Kotli i kružno nazad, a za njen je obilazak dovoljno oko 6,20 sati umjerenog hoda s nekoliko pauza i odmora

Ne, doista ne treba imati planinarskog staža u nogama da bi se prošlo Stazu sedam slapova. Provjereno. Potrebno je ipak nešto kondicije i dobre volje, a samo je jedna mala preporuka ta da se u ove vrele srpanjske dane u takav poduhvat upustite u ranim jutarnjim satima prije nego ožeže sunce. Iako je staza dobro označena, istarskim biserom skrivenim uzvodno od Tombasina u kanjonu rijeke Mirne, provela nas je Zlata Markežić, planinarka s gotovo 20 godišnjim planinarskim stažem, koju smo angažirali samo stoga što je među njenim velikim promotorima.

Od sedam slapova, ovih suhih srpanjskih dana ni "s", jer vode ima tek nešto malo u kamenim udubinama i jezercima, a tako je veći dio godine. Da bi ih doživjeli u svoj njihovoj raskoši najbolje je obići ih na proljeće kada se priroda stidljivo počinje buditi, a u vodotoku je dovoljan protok vode da bi opčinio svojim vodopadima, ili pak na jesen nakon kiše, u okruženju koje zadivljuje svojim koloritom. No, priroda je ovdje uvijek pomalo magična, i zimi kada niske temperature ponegdje ostavljaju svoj ledeni potpis pa tako i sada ljeti kada se ovaj kutak Istre usprkos suši može pohvaliti zelenilom vegetacije. Staza je dugačka oko 15 kilometara, težina joj je srednja. Vodi od Tombasina do Kotli i kružno nazad, a za njen je obilazak dovoljno oko 6,20 sati umjerenog hoda s nekoliko pauza i odmora. Nagrada čeka na pola puta - u Kotlima.

Za planinarsko-pješačku stazu buzetski planinari kažu da je najljepša i najatraktivnija u Istri, ali i daleko šire, pogotovo kada ima puno vode, u jesen i na proljeće. Njen itinerer u Planinarskom vodiču opisala je upravo Zlata Markežić uz podršku svog planinarskog kolege Radovana Nežića. Pješačenje započinje na parkiralištu kod Istarskog vodovoda i potom uzvodno uz rijeku Mirnu, do njenog kanjona i izvora Tombasin koji je aktivan samo nakon većih kiša jer u sušnom razdoblju nema vode. U blizini ovog izvora potok Draga utječe u Mirnu, Rečinu, kako neki nazivaju ovu pritoku. Oba ova vodotoka ljeti za vrijeme velikih suša potpuno presuše pa rijeka Mirna zapravo počinje nakon izvora Istarskog vodovoda.

Pješačenje nastavljamo do Komarovog mosta gdje je prijelaz preko pritoke Draga. Prvi slap je Zagon, drugi Bačva. Slap Bačva je 8,8 metara visine i 5,8 širine i stvara jezerce nešto manje od prvog. Tu su i ulazi u rudarska okna. Manje je poznato, ali kameni se ugljen kratko, sredinom 19. stoljeća, vadio i na Buzeštini, iz rudnika ispod Selca. Radovi u ugljenokopima pokrenuti su 1854. godine i trajali su svega nekoliko mjeseci. Obustavljeni su zbog navodno malih količina ugljena, nedostatnih da bi opravdale težak iskop u stijeni, ali vjerojatno je presudila udaljenost lokacije i loša cestovna povezanost.

- U zadnjem rudniku su još vidljive ljestve kojima su se rudari, a i mještani, spuštali u rov po ugljen kako bi ga nosili kući za vlastitu upotrebu ili prodavali, priča nam Zlata. Lagani uspon vodi do penjališta, a tamo su i četiri slonove surle, kamene izbočine nalik na surle u prirodnoj veličini koje je stvorila voda tisućljetnim taloženjem kamenca. Lijevo dolje silazi se do Zeleno - plavog jezera, potom slijedi treći ujedno i najviši slap Vela Peć koji je, kažu, kada je u vodotoku puno vode, jedan od najljepših prizora na ovoj jedinstvenoj stazi. Visok je čak 26,5 metara, a širok 5,6 metara. Ovdje je omiljeni foto point, s slapom u pozadini dok voda pršti nas sve strane. Između trećeg i četvrtog slapa, između Vele i Male peći, najstrmiji je uspon no puteljak koji vodi uzbrdo dobro je osiguran, a sav se napor i znoj brzo zaboravi kada se stigne na uzvisinu, na vrh stijene nazvane Greben na 190 metara nadmorske visine, prekrasan vidikovac s kojeg se stari grad Buzet vidi kao na dlanu.

Spuštamo se do potoka i uzvodno ubrzo dolazimo do Male peći pravog bisera, malog jezerca i slapa u velikoj stijeni. Četvrti slap Mala peć omiljeno je kupalište, tu su i klupe za odmor. Put dalje vodi do još jedne atrakcije, Napoleonovog mosta, na tromeđi između katastarskih općina Roč, Buzet i Svi Sveti, na nekadašnjoj cesti koja je skraćenim putem povezivala Buzet i Hum. Legenda kaže da je sagrađen u vrijeme vladavine Napoleona kao dio nedovršene brze ceste koja je trebala od Buzeta ići prema Pazinu te je stoga i nazvan Napoleonov most. Međutim povijesni izvori ukazuju da je sagrađen nešto kasnije. U vrijeme francuske uprave na tom je mjestu bio drveni most, priča nam naša vodičkinja.

U napuštenom selu Šćaveti pauza je za marendu, a onda se kreće prema selu Kotli i tamošnjoj vodenici. Gornji je mlin, zvan i Cvekov malin, odavno srušila nabujala rijeka, no donji je mlin, malin od Šampatića, koji je priljubljen uz kamenu stijenu, svojevremeno rekonstruiran, i još uvijek, koliko, toliko odolijeva zubu vremena. Kotli su, kaže Zlata, dobili ime po vodom oblikovanim, kotlastim udubinama u stijeni koje su dio riječnog korita i imaju oblik kotla.

Klimatske prilike i ovog su ljeta isušile riječno korito pa slika Kotli nije možda toliko reprezentativna kao što je to kada nakon obilnih kiša poteče bujica vode. U ovom omiljenom izletištu srećemo turiste iz Slovenije. Odmarali su se na istarskoj obali deset dana i vraćaju su u Ljubljanu, ali su odlučili malo skrenuti s puta i po prvi puta posjetiti Kotle, a čuli su i za Stazu sedam slapova. Na internetu!

- Nismo razočarani jer u kotlastim udubinama nema puno vode. Priroda je naprosto prelijepa, kaže nam Ljubljančanka Vesna Sartori.

Zlatin i moj pješački pohod ovdje završava. Iz Kotli se u Buzet vraćamo autom. Točno je podne i previše je vruće da bi nastavili pješke natrag prema Tombasinu. U tom povratnom dijelu kružne staze koja počinje i završava u Buzetu, je slap Zelenščak i slap Grjok, u tri se navrata prelazi riječno korito i ispod sela Pengari dolazi do početne pozicije i parkirališta Istarskog vodovoda.

Dok je sigurnim koracima pješačila stazom koju je prošla više od sto puta, Zlata nam je pričala o zaljubljenicima u rodni kraj koji su je osmislili.

- Moj pokojni suprug Nedjeljko Markežić i njegov prijatelj Radovan Nežić su kao dječaci dolazili s prijateljima na "brilje" rijeke Mirne i slapove Drage na kupanje i pecanje. Četrdesetak godina poslije, vratili su se na isto mjesto kako bi ispričali jednu prelijepu priču, priču o slapovima, jezercima i ljubavi prema ljepotama svog rodnog kraja - Stazi sedam slapova kod Buzeta u Istri. Pri trasiranju sadašnje staze pomoć, savjete i dozvole pružili su Lino Jermaniš, Adelina Medica i pokojni Ivan Ošo. Trasiranje staze započeli su 2006. - 2007.godine članovi buzetske podružnice Hrvatskog planinarskog društva "Planik". Postavljani su čelični kablovi kao sajle i osiguranja na zahtjevnijim dijelovima staze. Bušene su stijene za ugrađivanje sajli za osiguranje, ukopavane su i izrađivane stepenice na uzbrdici radi lakšeg uspinjanja, a Egidio Gržinić je od lima izradio privremene putokaze na stazi kao i limene nogostupe na improviziranim stepenicama. Planinari su na velikoj radnoj akciji izradili "Komarov most" preko Drage na samom ulazu u stazu. Naziv je dobio po najstarijem članu podružnice Buzet Silvanu Komaru, prisjeća se Zlata.

Ubrzo nakon što je staza uređena, dodaje Zlata, profesor Drago Struna iz Pule pod pseudonimom Drago Karlo, izradio je prezentaciju ljepota staze koju su buzetski planinari zvali "Staza Buzet - Hum" i dao joj ime "Staza sedam slapova". Taj naziv i danas krasi ovu stazu, a poznata je diljem Lijepe naše, a i puno šire, što dokazuje i podatak da je uvrštena u njemačke i engleske vodiče "Pješačenje po Hrvatskoj".

Brigu o stazi je krajem 2013. godine preuzela novoosnovana Eko udruga "Buzetska margerita", čija je Zlata bila predsjednica i inicijatorica brojnih projekata, te je kandidiranjem na razne projekte, održavala, čistila i markirala trasu. Uključili su se Grad Buzet i Turistička zajednica Buzeta kroz projekte sufinancirane sredstvima Ministarstva turizma i resornog županijskog odjela za turizam, a zahvaljujući takvim ulaganjima iz planinarske staze, jednim je djelom postala pješačka. Staza sedam slapova u posljednjih nekoliko godina postala je najprepoznatljivije izletište na buzetskom području, pravi mamac za rekreativce i ljude željne prirode.

U svoje planinarske uspjehe, Zlata ubraja pohod na vrh Olimpa u Grčkoj, na najviši vrh Balkana Musala, na najviši vrh Bosne Troglav. Na Triglavu je bila četiri puta, na Biokovu dva ili tri puta, u svojoj planinarskoj karijeri "iznosila" je tri para gojzerica, nedavno je kupila četvrti. U studenom 2003. godine sa suprugom Nedjeljkom postala je član Hrvatskog planinarskog društva "Planik" Podružnica Buzet. U srpnju 2006. godine postala je pročelnica buzetske podružnice, a zamjenik je bio suprug. U ožujku 2011. godine, sa suprugom Nedjeljkom, položila je tečaj za vodiča pri Hrvatskom planinarskom savezu te postala licencirani planinarski vodič za planinarske izlete.

Krajem 2014. godine položila je tečaj za markaciste te postala licencirani markacist pri Hrvatskom planinarskom savezu. Danas je jedan od vodiča za nordijsko hodanje u Udruzi umirovljenika Buzet, a na pitanje odakle joj toliko snage i motivacije i što je zapravo pokreće u životu, ova vitalna 65-godišnjakinja odgovorila nam je citatom Majke Tereze - "Ne možemo raditi velike stvari, ali možemo raditi male s velikom ljubavi".