PORUKA NA TALIJANSKOM

Adresirana na liječnicu i akademkinju iz Zagreba: Razglednica koju je dobila od gosta porečkog hotela Riviera daleke 1957. ima ZAGONETAN SADRŽAJ

| Autor: Silvano Jelenić
Zanimljiva priča...

Zanimljiva priča...


Stare razglednice kao mali isječak vremena imaju svoja objašnjenja i čari. Fotografija razglednice koju objavljujemo crno bijele je tehnike i oslikava ambijent impozantnog hotela Riviera u Poreču iz 1913. godine. Tiskana je početkom pedesetih prošloga stoljeća i sadrži zanimljivu priču.

Umirovljeni turistički djelatnik Jerko Sladoljev u vezi hotela tijekom Drugog svjetskog rata i nakon raspolaže sljedećim podacima.Hotel je bio bombardiran tri puta, a 1948. započelo je renoviranje objekta u trajanju od pet godina. Rješenjem Narodnog odbora grada Poreča, 20. studenog 1953. godine osnovana je Riviera Poreč, radna organizacija za ugostiteljstvo, turizam, trgovinu i proizvodnju, te je ubrzo dostigla mega reputaciju ugostiteljstva.

Gost atraktivnog hotela razglednicu neobičnog sadržaja 2. svibnja 1957. godine, na talijanskom jeziku, poslao je na adresu prof. dr. Jelene Krmpotić Nemanić u Zagreb. Na poleđini razglednice piše: "Najdraža moja, jučer smo prešli 400 km. Putovanje je bilo predivno. Nažalost tužan sam, osjećam se usamljen. Nadam se da naša malena Srnica je zdrava i sretna i da malo misli na mene. U ovoj kući smo proveli prvu noć. Danas je vrijeme veoma lijepo. No, cijelu noć nisam spavao, jer u susjednoj sobi je bilo bezpotrebne svađe. Dragi moji pozdravi", završava pisanjem bez potpisa, potišten, tužan i razočaran pošiljatelj.

Tko je Jelena Krmpotić Nemanić? Zagrebačka znanstvenica koja je posvetila cijeli život znanosti i odgoju studenata. Jelena Krmpotić- Nemanić rođena je 1921. godine u Sremskoj Mitrovici u Srbiji, a preminula je 2008. godine u Zagrebu. Hrvatska je liječnica, anatomkinja i akademkinja. Za Studmef, službenu web stranicu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2001. godine izjavila je da se na studij medicine upisala zbog očevog utjecaja i njegovih želja, koji se kasnije pokazao kao pravi izbor. U Zagrebu je završila klasičnu gimnaziju s odličnim uspjehom 1939. godine i upisala studij medicine, a tamo je provela i turbulentni rat.

Život je posvetila znanosti, bila je veoma zapažena u državi i inozemstvu, ističući se velikim doprinosom u Medicinskoj enciklopediji i vodećim svjetskim udžbenicima. Znanstveno medicinskim radom sudjelovala je na Međunarodnim skupovima i kongresima, predstavljajući hrvatska medicinska dostignuća na jezicima metropola u kojima je boravila, najčešće engleskom, njemačkom, francuskom, talijanskom i japanskom jeziku.

Već 1948. bila je stipendist Svjetske zdravstvene organizacije u Velikoj Britaniji, gdje je boravila tri mjeseca na usavršavanju iz anatomije. Doktorat znanosti obranila je u Zagrebu na endoplastici malog mozga. Honorarno je predavala anatomiju kao profesorica Sveučilišta u Muenchenu. Bila je članica Zbora liječnika Hrvatske, Sekcije za ORL, za normalnu morfologiju i sekcije.

Jedna je od rijetkih koja je čitav život posvetila, osim znanosti i odgoju studenata. Zasigurno, više generacija liječnika zaposlenih u Poliklinici pulske Opće bolnice ali i u drugim zdravstvenim ustanovama, tijekom studija stjecala su znanja primjenjujući ih u radu s pacijentima. No, vuče li prof. Krmpotić istarske korijene, zanimalo nas je. Naime, tijekom austrougarskog perioda, Josip i sin dr. Mario Krmpotić, u Puli su imali tri tiskare. Dolaskom fašizma na vlast, Krmpotići prisilno napuštaju zavičaj, a nastanjuju se u Beogradu.

Novinar Mirko Urošević, koji je dugi niz godina radio u Puli, mišljenja je da znakovita liječnica nije u krvnom srodstvu s navedenom obitelji. Putem Wikipedije, kontakt smo uspostavili s prof. dr. sc. med. Ivanom Vinterom, prijateljem prof. Krmpotić. On nam je rekao da su njezini roditelji rodom iz Like. Po struci učitelji, dekretom su došli u Sremsku Mitrovicu, a potom vratili se u Zagreb.

Bez djece

Imala je dva braka, djece nije imala, a ni brata ili sestru, zapravo nikog nije imala?, završava se životna priča poput romana sveučilišne profesorice Krmpotić. Zanimljivo, razglednica koja se vratila odakle je krenula, kupljena je svojevremeno u minhenskoj prodavaonici Hilmer koja je nudila najveći broj starih razglednica i poštanskog materijala u Europi.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter