Na glavnom posteru ovogodišnjeg ATP turnira u Umagu od pet igrača koji su najavljeni kao zvijezde ovogodišnjeg teniskog turnira, trojica su bili igrači Smrikva Bowla u Štinjanu. Borna Ćorić je igrao 2005. godine, dok je 2013. Carlos Alcaraz igrao finale, a Holger Rune četvrtfinale Smrikve i bio sakupljač loptica Carlosu Alcarazu u finalu.

Od ostalih igrača koji nisu na posteru, ali ove godine sudjeluju na ATP-u i igrali su Smrikvu još Lorenzo Musetti koji je igrao četvrtfinale Smrikve 2012. te je prije tjedan dana osvojio ATP 500 u Hamburgu igrajući finale sa Carlosom Alcarazom, i Laslo Đere, finalist 2005., zatim Mili Poljičak koji je 2014. bio u četvrtfinalu Smrikve i ovogodišnji je pobjednik juniorskog Wimbledona. Kvalifikacije za ATP igrao je Flavio Cobolli, igrač Smrikve iz 2012., mladi igrač u razvoju, za kojeg Miodrag Božović, osnivač Smrikva Bowla, već sada prognozira da će biti "super igrač".

Inkubator talenata

Odustajanjem Borne Ćorić radi ozljede u Hamburgu te Luca Nardija radi korone, igrača Smrikve iz 2013. koji se u Štinjanu susreo s Carlosom Alcarazom, priliku su dobili u ždrjebovima ovogodišnjeg Umaga još Duje Ajduković, pobjednik Smrikve iz 2011., mladi Dino Prižmić, četvrtfinalist Smrikve 2015. te Nino Serdarušić, igrač iz 2005. godine. Suma sumarum, ove godine je na ATP-u u Umagu čak devet nekadašnjih "smrikvara"!

Dodajmo još da su u četvrtfinalu Roland Garrosa igrali Holger Runem, Carlos Arcaraz, Martina Trevisan polufinale, kao i Vilim Bišak, prvi pobjednik Smrikve i trener Marina Čilića. Dakle, opet suma sumarum, četiri "smrikvara" bilo je u završnici Grand Slama, dok je na Wimbledonu na samome početku bilo u svim ždrjebovima čak 64 nekadašnjih "smrikvara".

Brojke i imena o kojima bi se mogla ispisati cijela stranica u dnevnoj tiskovini samo potvrđuju važnost Smrikva Bowla na teniskoj karti svijeta. Na neki način daleko od očiju javnosti, gotovo samozatajno Smrikva Bowl pravi je rasadnik teniskih talenata. Na ulazu u Štinjan, okružen maslinicima i mediteranskim biljem, mjesto je to koje je u nešto duže od dva desetljeća postalo lokacija jednog od najpriznatijih dječjih teniskih turnira u svijetu, namijenjen mladim tenisačima do deset godina.

Imena s početka to potvrđuju, a lista "smrikvara" koji danas igraju i osvajaju najjače turnire u svijetu govori samo jedno - da je turnir Smrikva, koji se održava krajem lipnja, od 1996. svake godine, svojevrsni inkubator talenata i značajan pokazatelj za mlade nade u tenisu jer su mnogi sudionici Smrikva Bowla danas na svjetskoj listi uspješnih tenisača, a među njima, za sada, i dva pobjednika umaškog ATP-a.

Što spaja maslinu i tenis?

Da je to odavno prešlo hrvatske pa i europske teniske terene, govori i podatak da od 2002. godine finalisti Smrikva Bowla su imali mogućnost odmjeravati snage s najboljim desetogodišnjacima iz SAD-a na tradicionalnom susretu koji se naziva Little Mo/Smrikva Bowl. Little Mo je najpriznatiji dječji turnir u SAD-u koji je 1992. osvojio i nekadašnji prvi igrač svijeta - Andy Roddick. Ali, priča je puno kompleksnija. Smrikva Bowl je više od same igre.

Mali veliki turnir ili veliki turnir za male važno je mjesto u svijetu bijelog sporta. A od samog početka osnovni cilj jest širenje vrijednosti koje spajaju djecu i prelaze granice kao što to rade ptice, a sport, kao i glazba i kultura dobrim su dijelom veći dio tog bezgraničnog svijeta gdje razumijevanje i poštivanje različitosti znaju biti jači od straha od nepoznatog i "drugačijeg".

A tko bi ikada spojio maslinu i tenis? Smrikva Bowl, odnosno Miodrag Božović. Naime, svake godine djeca Smrikva Bowla sade staru maslinu i postaju veleposlanici Smrikve za cijeli svijet te time pomažu u pronalaženju talenata diljem svijeta. Maslina je simbol prijateljstva, a godine masline Smrikva Bowla predstavljaju mali simbol međugeneracijske odgovornosti.

Ovogodišnji, 27. Smrikva Bowl održan je prije mjesec dana. Upita za sudjelovanje uvijek je znatno više od broja djece koju se može pozvati, do korone ih je uvijek potvrđivano oko 100, no ove ih je godine primljeno samo 74. Biti dio Smrikve nije baš lako. Na Smrikvu se u biti dolazi po preporuci. Preporuka je važna, ona ulijeva neku sigurnost i ideju da nije jedini cilj pobijediti, već je i velika čar biti sudionik. Tako da dolaze neopterećeni, u drugoj, a ne u petoj brzini, rekao mi je Miodrag Božović kada smo prije dvije godine u pandemijskoj pauzi razgovarali o turniru.

Pismo "Moj san"

Preporuka putem koje se stiže na ovaj turnir dolazi od "ambasadora". No, dijete koje se kvalificira i koje preporuči neki ambasador prvo mora ispuniti formular. Što voli, što ne voli. Moraju napisati pismo u kojem opisuju sebe, svoju obitelj i posebno o čemu sanjaju. Osim toga, svi na turniru moraju imati preporuke dvoje bivših igrača. Svaki igrač u jednoj godini može podržati kandidaturu jednog djeteta. I svatko tko dolazi, osim strasti i vještine u tenisu, donosi i jednu poklon-knjigu, kakvog god sadržaja, a počelo je knjigom kulture svoga kraja. Do danas Smrikva knjižnica broji 1.200 knjiga iz 76 zemalja. "Ako ostanemo bez struje, tu još uvijek imamo pohranjeno znanje", komentira Božović.

Osim pisma preporuke, sudionici pišu pismo o sebi, tko ih inspirira. No, zanimljivo je još jedno pismo koje je preduvjet za sudjelovanje u Smrikvi.

- Pišu i pismo "Moj san" u kojem zamišljaju da su već postali ono što su sanjali i trebaju opisati što bi činili kada bi ostvarili te snove. Pritom zamolim roditelje da im ne pomažu i moraju pisati na svom materinjem jeziku jer u toj dobi još uvijek imaju 30 posto divergentnog razmišljanja i bliže su genijalnosti nego bilo koji odrasli. Mogu dati bolju soluciju nego nobelovci, primjećuje Božović. Kaže da 40-50 posto sudionika svira neki instrument i više od 40 posto njih uči ili zna tri jezika.

Teatar koji mijenja glumce

Pandemija je učinila svoje tako da je želja i entuzijazam polaznika ove godine bio još veći. Na ulazu u Štinjan u Smrikva Bowlu prije mjesec dana skupio se teniski svijet u malom. Svi s jednom željom - biti u Štinjanu, sudjelovati, biti dio Smrikve. Biti dio te teniske priče, kažu sretnici koji se uspiju plasirati, doista je nešto posebno. Smrikva Bowl, iako možda paradoksalno zvuči, više je od teniskog turnira, to je i mala škola života koja se ne zaboravlja.

Sustav koji je razvio Miodrag Božović spoj je sporta, pedagogije, glazbe, književnosti i neprestane gladi za znanjem i ono što je najfascinatnije, dječačke znatiželje, koji Miodrag, 49-godišnji teniski trener s nekadašnjom vrtoglavom poslovnom karijerom, ima u sebi. Možda je u tome tajna Smrikve. U dječjem umu i znatiželji, u Miodragovoj želji da putem Smrikve inspirira mlade tenisače da nastave koračati k svojim snovima, ali prije svega da postanu ljudi, jer jedno ne ide bez drugog, zar ne?

- Reket je vaša putovnica, govori Miodrag 10-godišnjacima koji su ove godine u pratnji roditelja sa svih strana svijeta došli u Štinjan. Za vrijeme turnira u Štinjanu bude oko 20 vrhunskih svjetskih trenera. Mnogi iz svijeta tenisa čekaju da vide tko je prošao selekciju i postao dio turnira.

Sve počinje tako da grupe od 8 do 10 djece posjedne oko stola za ping-pong na kojemu nacrta igralište i krene pričati na talijanskom, engleskom, španjolskom. Miodrag je erudit, poslovni čovjek koji je bio na vrhu bankarske piramide te je taj jednako zanimljiv svijet zamijenio željom i potrebom za širenjem znanja i vještine - tenisa.

- Ovo je kao teatar, trudimo se cijelu godinu da im pripremimo pozornicu, i onda nam se svake godine mijenjaju glavni glumci jer već duže Smrikva se može igrati samo jedne godine. I svaka generacija je posebna, priča Miodrag. Sve na tom turniru ima svoje zašto u tih sedam dana, od kapice i velikog broja poklona za svakog sudionika koji imaju i simbolična značenja, pa do glazbe i knjige koja je neizostavan dio turnira.

I Kubrickova "Odiseja"

Pri dolasku na teren male tenisače prati, primjerice, glazba iz Kubrickove "Odiseje u svemiru" koja prelazi u Orfovu "Carminu Buranu". Sugestivan je to ulazak. Dirljiv. Djeca su uzbuđena, a i ponekom roditelju krene suza kada ih preplave emocije.

Drugi dan mali tenisači postaju ambasadori. Tog dana dobiju poklone, među njima je i jedna antistres loptica. Više je to od loptice. Plava boja znači Australian Open, zelena Wimbledon, narančasta Roland Garros, a žuta New York. Tim bojama će biti podijeljeni na terenu.

- To im je bitno jer će i oni jednog dana možda tamo igrati, kaže Miodrag. I u pravu je. Tako je i s igračima koji su nekada bili na Smrikva Bowlu i danas osvajaju teniske turnire, a u Štinjan, u Smrikvu šalju poklone s potpisom koji se kasnije dodjeljuju djeci na sretnom ždrijebu. Zanimljiv je to sustav u kojem ima svega. Na terenu su podijeljeni u bojama lopte koje su izvukli. Sustav je to raznih tehnika, jedna od njih je i vizualizacija: mali igrači vizualiziraju mečeve te imaginarno igraju svoj Grand Slam. Izdaleka to djeluje kao tai chi s reketom.

Prije desetak godina Božović je osmislio i Igru, Vesele parove, kako je još naziva. "Igraju s dvije loptice po dijagonali po cijelom terenu uključujući i parove. To se igra s muzikom. Igraju u paru i krenu igrati s dvije loptice dijagonale, dok netko ne pogriješi ili napravi poen, a onaj tko napravi poen izgovara riječ 'igra' i to je onda znak da se s lopticom koja još ostaje u terenu igraju parovi. Na ovaj način riječ 'igra' putuje svijetom. Moćno je jer se igra pod sugestivnom glazbom i mali tenisači obožavaju ovaj dio. Već je tradicija i odlazak na Brijune nakon čega slijedi polufinale i finale igre parova. Zanimljivo je da u finalu glavnog ždrijeba singla igrači imaju nosače torbi, baš kao što je nekada bilo na Wimbeldonu. Na dodjeli nagrada, Božović voli pitati kojeg bi novog prijatelja sa Smrikva Bowla pozvali da im uruči nagradu. Ove su godine pobjednici bili u muškoj kategoriji Daniel Gardality i u ženskoj Arina Fomina. Brojnih je bilo imena koje vrijedi upamtiti iz ovogodišnje Smrikve, izgleda da vrijedi ona - jednom na Smrikvinom teniskom terenu, velika vjerojatnost da ih vidimo i na svjetskim pozornicama.

- To su superklinci, a bude tu i puno prekrasnih obitelji. To je jedan rođendan koji traje osam dana i svaki dan klinci dobiju poklon, veli Božović.

Posvećene masline

Smrikva je čudesan svijet. Eto, u dvorištu Smrikve danas raste 18 posvećenih maslina koje nose imena 1.800 imena mališana koji su ih sadili i svakoga tjedna, sa svakim novim uspjehom priča tih maslina postaje posebnija i tada postaje jasnija poruka Smrikva Bowla - "New seeds on the legend of tomorow"/Novo sjeme legendi sutrašnjice. To je baš to!

- Kada postanu ambasadori sade staru maslinu tako da polože grudu zemlje kod masline, izgovaraju svoju želju i poklanjaju svoje ime maslini. A maslina mora biti starija od njih jer prenosi ideju međugeneracijske odgovornost, moraju se truditi spoznavati svijet oko sebe kako bi i budućim generacija ostavili mogućnosti koje brojni od njih danas imaju. I ti mališani se pokazuju izuzetni inženjeri u gradnji mostova među ljudima koje veliki često znaju rušiti. I tako su uz masline najrazličitija imena koja vuku porijeklo iz čak 98 zemalja sa šest kontinenata, objasnio mi je jednom prilikom Božović.

Uskoro, preciznije 21. rujna, na Dan ambasadora Smrikva Bowla počinje selekcijski postupak za generaciju 28. Smrikva Bowla 2023. Sljedeće godine turnir će biti posvećen igračima rođenim 2013., a okupljanje "seeds of the Legends" održavat će se od subote, 17. lipnja, do subote, 24. lipnja 2023.

Povezane vijesti

• PERSPEKTIVNA PULSKA TENISAČICA, 14-GODIŠNJA TARA SLADAKOVIĆ niže uspjehe. "Imam taj jedan cilj i svaki dan se trudim ispuniti ga "
• TOMISLAV POLJAK: Talijan Sinner i Španjolac Alcarazsuper su za svjetski tenis, super im je personality, privlače pažnju, uzori su za mlade. Personificiraju ono najbolje što tenis nudi. Prema mnogim očekivanjima, njihov će rivalitet obilježiti tenis. A MI IH DOVODIMO U UMAG!
• TOMISLAV POLJAK: Talijan Sinner i Španjolac Alcaraz super su za svjetski tenis, super im je personality, privlače pažnju, uzori su za mlade. Personificiraju ono najbolje što tenis nudi. A MI IH DOVODIMO U UMAG!