Tomislav Poljak, rođenjem 35-godišnjak iz Duge Rese, s prebivalištem u Umagu, ima savršen posao: direktor je 32. turnira ATP Plava Laguna Croatia Open Umag i suradnik agencije StarWing Sports Management koja se bavi menadžmentom. Prije svega u sportu, a klijenti su joj svjetske face iz tenisa. Sedam ključnih teniskih brendova StarWinga, poredanih nasumce, a ne po nekom rangu, zvuče svemirski: Talijan Jannik Sinner, Švicarac Stan Wawrinka, Kanađanin Denis Shapovalov, Rus Karen Khachanov, Amerikanka Chris Evert, Grkinja Maria Sakkari i naš Goran Ivanišević.  

Od ovogodišnjeg ATP turnira ambiciozni Poljak očekuje puno. Kao da su se, nakon dvije pandemijske godine, zvijezde sada poklopile. Popis igrača koji će nastupati je fascinantan. Na teniskoj karti svijeta narednih desetak dana crvenom je bojom označeno jedno mjesto – Umag.

"ATP Umag je nešto najljepše što radim i što mi se dogodilo u karijeri. Ali isto tako, kao suradnik agencije StarWing, radim na skautiranju i otkrivanju novih teniskih talenata. Ulazimo u njihove živote, donosimo odluke o njihovim karijerama i sve je to dio priče u kojoj aktivno sudjelujem i koja me ispunjava", kaže Poljak.

Agencija StarWing, koja menadžerira ATP turnirom u Umagu, u ovom trenutku ima 22 klijenta, u rasponu od 11 do 67 godina. Najstariji klijent je legendarna tenisačica Chris Evert koja je u bogatoj karijeri osvojila 18 Grand Slamova i najveća je rivalka, ali i velika prijateljica Martine Navratilove, s kojom je u povijesti svjetskog tenisa imala najveći rivalitet. Najmlađa klijentica Star Wingsa je Talijanka, 11-godišnja Altea Sieno sa Sardinije.

"Nemamo puno klijenata jer njegujemo kvalitetu rada i maksimalnu posvećenost svakom od njih i njihovoj karijeri koja se tek rađa, poput ove curice, u tijeku je, poput Jannika Sinnera koji je u top deset igrača svijeta, ili je odavno završila, ali je osoba, poput Chris Evert ili Gorana Ivaniševića, toliko atraktivna da je dio naše priče i ponude. Uzimamo klijente koji su vrh vrhova, koji imaju personality, karizmu i svojevrsni su brend", kaže Poljak.

Teniski ubojice

- Talijani nakon dugo vremena, kako mi se čini, imaju pravu tenisku zvijezdu – Jannika Sinnera, koji je klijent vaše agencije.

- Tenis u Italiji nikad nije bio razvijeniji. Interes je golem, Sinner je super zvijezda na razini Valentina Rossija, višestrukog svjetskog prvaka u motociklizmu, koji u Italiji ima kultni status.

- Prošle godine ste kao direktor preuzeli ATP Umag. Bilo je to još razdoblje intenzivnog covida. Sada, godinu kasnije, na turniru ćete imati vrhunske igrače, čak dvojicu iz prvih deset, Carlosa Alcaraza i Jannika Sinnera. Teško da ste donedavno mogli očekivati.

-To je stvarno istina. S druge strane, nikad neću snagu našeg turnira i igrača mjeriti isključivo rang listom koja nije jedini ili ključni kriterij da bi turnir poput našeg bio uspješan. Nije isto, recimo, da li imate jednog iz prvih deset koji je sam po sebi neatraktivan ili nekoga možda malo slabije plasiranog, ali sa sobom nosi neku priču, interes javnosti, zanimljivost ili atrakciju. Postoje visokorangirani igrači koji nemaju onu potrebnu karizmu i nikoga, nažalost, previše ne zanimaju. Bilo je i takvih situacija. Naprosto takvi igrači nisu mamac za publiku.

- No Sinner i Alcaraz su sve samo ne igrači koji nemaju toliko potreban personality.

- S njima dvojicom, kao top ten igračima, s posebnim veseljem gledam na turnir. Još me više veseli činjenica da su oni igrači koji su projicirani vladari nadolazećeg teniskog razdoblja. Hoće li oni do kraja bit dobri kao Federer i Nadal, ili će biti malo manje dobri, pitanje je njihovog daljnjeg teniskog razvoja. To nitko ne može garantirati. Osobno mislim da su teniski ubojice.

- Kako to mislite?

-U najboljem smislu te riječi! Oni su super za svjetski tenis, super im je personality, privlače pažnju, uzori su za mlade. Kod ta dva klinca od 19 i 20 godina sve se odlično posložilo i   ujedinilo. Personificiraju ono najbolje što tenis nudi. Prema mnogim očekivanjima, njihov će rivalitet obilježiti tenis i strašno puno će mu koristiti. A mi ih dovodimo u Umag!

- To je, stvarno, golem uspjeh.

-Iz te perspektive sam presretan, no nisam tako iznenađen jer je njihov dolazak rezultat dogovora, planiranja i pregovaranja, a ne slučajnosti. Sinneru smo dali pozivnicu 2019., a s Alcarazom dogovorili dvogodišnju suradnju krajem 2020. Prepoznali smo ih na vrijeme i sada ubiremo plodove tih dobrih procjena.

- Po nekoj logici, oni su, unatoč nepredvidivosti svakog sporta, pa tako i tenisa, ipak najvjerojatniji finalisti Umaga.

-Ne bih to tako rekao. U nedjelju je završen turnir na zemljanoj podlozi u švedskom Bastadu. Vrlo jak turnir, ne toliko po rankingu igrača koliko po njihovoj kvaliteti. Finale su igrala dva klinca iz Argentine, F. Cerundolo i Baez, koji dolaze i kod nas. Obojica nisu bili u najužem krugu favorita, a pobijedili su top igrače. To znači da je sve moguće. Naravno da su Sinner i Alcaraz favoriti, no i ostali igrači koji će nastupiti u Umagu toliko su dobri da je svaka prognoza nezahvalna i nepotrebna. Iznenađenja se često događaju tako da više i nisu iznenađenja. Da se razumijemo: njih dvojica u finalu su san snova, ali do te je nedjelje dalek put gdje su im prepreke drugi dobri igrači, ali i dosta teški uvjeti igranja.

Životna prilika

- S pozivnicom koju ste mu dali, dolazi i juniorski osvajač Wimbledona, Splićanin Mili Poljičak. Koliko on može napraviti u Umagu?

- I mene zanima što i koliko može. Iako, stavljati pred njega neki veliki pritisak, nije korektno. Ovako ću vam reći – njemu bi svaki dobiveni meč u ovoj konkurenciji bio ogromna stvar. Dosad nije igrao na ATP razini. Challengere je igrao, i to dobro, no Umag je nešto sasvim drugo. Pokazao je, međutim, da u seniorskoj konkurenciji može biti kompetitivan i zaslužio je pozivnicu. Tko voli tenis i šmekere, bit će fan Milija Poljička: talentiran do boli, briljantan i drugačiji. Ima najbolju ručicu na svijetu.

- Vi ste tenisač koji je postao sportski novinar koji je onda imenovan direktorom ATP Umag.

- Ni kada sam imao novinarsku karijeru nisam izlazio iz tenisa, pratio sam ga kao ključni sektor. Inače, godinama sam izvještavao iz Umaga, bio sam i terenski sudac, pritom uvijek igrajući tenis na nekoj polukompetitivnoj razini.

- Kako ste postali direktor ATP Umag?

-Prvi puta u Umag sam došao 2007. kao linijski sudac. U 2013. sam kroz novinarski posao upoznao Lawrencea Frankopana koji me 2014. zvao da li bih se pridružio njegovoj agenciji StarWing koja se bavi sportskim managementom. I pristao sam. To je prilika kakva se ne propušta. Početkom 2015. Lawrence Frankopan je preuzeo ulogu direktora turnira, a mene je zaposlio ciljano, kao osobu odavde, iz Hrvatske, koja će mu asistirati u svim poslovima. Od 2015. do 2019. cjelokupna teniska operativa oko ATP Umaga išla je preko mene, radio sam iz sjene, dok je on bio zadužen za top level pitanja. I onda mi je u jednom trenutku, kao sam skupio dovoljno iskustva, rekao – seliš se u Umag, sve si naučio, vrijeme je da me zamijeniš i preuzmeš ATP turnir. Kao što sam ja njemu držao leđa i pomagao dok je on bio direktor, sada Lawrence stoji za mene, sa savjetom i autoritetom u svemu što mi treba. Uz njegovu podršku i podršku Plave Lagune, kako Uprave, tako i Izvršnog odbora turnira, zaista je užitak biti u ovoj ulozi.

Tomislav Poljak sa slovenskom NBA zvijezdom Lukom Dončićem

- Plava Laguna je vlasnik licence za održavanje turnira u Umagu.

-Tako je, a naša agencija StarWing menadžerira turnir, njime upravljamo baveći se teniskom stranom te priče. Mi smo zaduženi za dovođenje igrača,s fokusom na mlađe, vodimo pregovore, planiramo strategije…

- Koji je pravi cilj Plave Lagune: promocija destinacije i brenda?

- Upravo to. No ima još nešto: nemjerljiv je značaj licence koju ima Plava Laguna jer je, u današnje vrijeme ATP-a, do licence nemoguće doći.

- To je zatvoreni krug povlaštenih?

- Moglo bi se reći. Stvari stoje tako da se ne može pojaviti neki basnoslovno bogati šeik, kakvi se i pojavljuju, i tražiti da mu se dodjeli licenca za ATP turnir. To ne postoji, broj licenci je ograničen čime svaka postojeća dobiva na vrijednosti. Interesa je sve više, a njih je malo na prodaju. Godišnje možda jedan ATP turnir promjeni vlasnika licence. To je pak moguće ako je netko želi prodati, ali se rijetko događa. No ATP mora potvrditi novog vlasnika i relokaciju turnira. Postoje protokoli i procedure kako se to radi.

Golemi biznis

- Kad smo već u ovoj temi, kako to s turnirima izgleda?

- Postoje, na vrhu svega, četiri Grand Slam turnira: Australian Open, Roland Garos, Wimbledon i US Open. Nakon toga je devet Masters 1000 turnira: Indian Wells, Miami, Monte Carlos, Madrid, Rim, Cincinnati, jedan u Kanadi, Shanghai i Pariz. Poslije njih je u klasifikaciji 13 ATP 500 turnira: Hamburg, Beč, Queen's Club, Rotterdam, Rio… Onda je ATP 250, gdje je i Umag, a njih je 39. Godišnje se odigra, znači, okvirno 65 turnira. U taj krug je gotovo nemoguće ući. Upiti za kupnju licenci su svakodnevna stvar. Kao što sam rekao, tko god želi prodati licencu za turnir, odmah će naći kupca.

- Znači, veća je potražnja za kupnjom turnira nego što postoji interes prodaje. Očito postojeći vlasnici dobro zarađuju.

- Tenis je golemi biznis. Nedavno je izglasan Master plan koji uključuje category protection na 30 godina. Njime se štite Masters 1000 i Masters 500 turniri. Po modelu te zaštite, narednih 30 godina u to društvo gotovo nitko ne može ući! Postoji tih 9 turnira, i to je to. Nema širenja. Jedino što svatko od njih može prodati licencu, ali opet ne bez odobrenja ATP-a. Već je odlučeno da će se izdati još jedna licenca, konačna i zadnja – deseta, namijenjena travnatom dijelu sezone. Gdje, kada i kome će biti dodijeljena – još se ne zna.

Tomislav Poljak i Lawrence Frankopan na jednom od ranijih umaških turnira

- Koliko ste vi, iz kategorije ATP 250 turnira, zaštićeni?

- Ne toliko kao Mastersi, ali sasvim zadovoljavajuće. Nemamo category protection, ATP može izdavati nove licence, ali se to ne događa jer je plan da se produži trajanje Masters 1000 turnira koji su jednotjedni ili, ovisno o formatu, znaju potrajati 10 do 12 dana, a sada ih se želi pomaknuti, njih barem pola, na dva tjedna. Kad se napravi takav kalendar, više neće biti mjesta za nove turnira. Neće se dogoditi da se u tjednu Umaga, koji je ATP 250 turnir, uz Kitzbuhel i Atlantu u istoj kategoriji, kao četvrti pojavi još jedan takav turnir.

- Koliko je tenis evoluirao u zadnjih deset, dvadeset godina?

- Strašno puno. To je kontinuirana evolucija. U zadnjih 20 godina doveden je do neprepoznatljivosti. Pogledajte samo koliko se produžio igrački vijek. Stariji igrači i dalje su nositelji kvalitete i uspjeha, unatoč godinama su visoko kompetitivni. Nevjerojatno je to što rade Đoković i Nadal, i Federer do pred koju godinu. Ipak, prosjek godina na ATP touru je sada malo pao, jer je došla generacija jako mladih i jako talentiranih igrača, no ne previše.

- Stariji igrači opstaju, na vrhu su što je očito rezultat visoke pripremljenosti i brige za održavanje sportskog tijela.

- Apsolutno, a u tenisu je to ekstremno izraženo. Mladim igračima se zato jako teško probiti. Ovi stariji odlično poznaju svoje tijelo, znaju kako ga održavati, znaju njegove procese i potrebe. Kad se jedan 18-godišnjak probija, on iz tjedna u tjedan mora pobjeđivati starije, iskusne, utrenirane igrače. To je jako, jako teško. Klinci upadajući u taj žrvanj, često upadnu u probleme. Stalno se putuje, mijenjaju kontinenti, podloge, vremenske zone i treba se znati nositi s takvim pritiscima. Prilagodba mladih traži vremena. Stariji igrač koji drži do sebe, svoje karijere i rezultata, lakše se s time nosi. U tome mu pomaže iskustvo, a za to su potrebne godine. Igrač koji je iskusan ima 25 prilika godišnje da napravi rezultat, onaj koji tek ulazi u to društvo možda petnaestak. Mladi se teže afirmiraju uz starije igrače koji imaju godine akumuliranog rada.

- Kad je igrač u najboljim godinama?

- Nekad je to bilo između 22 i 27, danas između 27 i 33 godina. Koliko je vijek trajanja igrača produžen, zahvaljujući vrhunskoj pripremljenosti, govori podatak da je ove godine polufinalistica Wimbledona Njemica Tatjana Maria, žena s 34 godine i dvoje djece.

Globalne zvijezde

- I dalje je zarada u profesionalnom tenisu golema?

- Apsolutno, dovoljno je pogledati rang listu najplaćenijih sportaša. Tenisači su uvijek pri samom vrhu ili na vrhu. Tenisačice isto tako. Njihovi sponzorski ugovori su strašni. Tenisačice i tenisači su ogroman mamac, globalne zvijezde. Zanimljivo da veliki turniri s velikim sponzorskim novcem sve više rade na izjednačavanju nagradnog fonda za žene i muškarce. Ipak, i dalje je preuzak krug onih koji žive od tenisa. Igrač koji je 150. ili 200. na svijetu ne zarađuje dovoljno, dok je u nekim drugim velikim sportovima, npr. nogometu ili košarci, 150. na svijetu milijunaš.

Tomislav Poljak i Lawrence Frankopan na jednom od ranijih umaških turnira

- Tko je za vas najbolji svjetski tenisač u zadnjih 20 godina?

- Krajnje subjektivno, on je za mene personifikacija tenisa - Roger Federer. Ali to je, ponavljam, subjektivno, nemjerljivo. Kad sam bio klinac, plakao bih kad bi Federer izgubio, posebno od Nadala. Tražiti najboljeg svih vremena je krajnje pogrešno. Recimo, koliko god su se karijere Federera, Nadala i Đokovića u jednom razdoblju odvijale paralelno, svatko je obilježio neko svoje vrijeme. Konkretno, Federerov vrhunac se nije preklopio s Đokovićevim vrhuncem čiji se vrhunac samo djelomično preklopio s Nadalovim. Izrazito je nezahvalno uspoređivati, čak i Đokovića i Nadala koji su rođeni u samo godinu dana razmaka, a kamoli njih trojicu uspoređivati s igračima iz nekih prijašnjih era, Samprasom, Borgom ili Laverom. Ovoj trojici se treba diviti i uživati u njihovom tenisu dok su još uvijek aktivni. Ti su igrači perfekcionisti, monstrumi svjetskog tenisa i sporta. Oni su tu gdje jesu zato što ništa ne prepuštaju slučaju, žele da sve izgleda savršeno, precizno, najbolje, na treninzima se tjeraju do krajnjih maksimuma i zato će jedan Đoković, nakon što na treningu 25 puta zaredom izvede neki udarac, ako na 26. ne pogodi kako je želio, sve krenuti ispočetka. Svi su oni konstantno opsjednuti svojim napretkom što mladi igrači mogu osjetiti, ali ne mogu kopirati. Ipak, Alcaraz i Sinner funkcioniraju kao ova trojica, možda je ispravnije reći da su na tom tragu, i zbog toga će - obojicu sam upoznao, a Sinnera koji je u našoj agenciji StarWing naravno puno bolje - ostvariti velike karijere. Oni su, naime, poput ove velike trojke opsjednuti napretkom. To im je velika prednost pred ostalim mladim igračima. Oni stvarno žele svakim danom napredovati. Sinner je naš, agencijski igrač, veliki klijent i mi mu vodimo karijeru. Ja sam zadužen za sponzorske odnose. On je s nepunom 21. godinom zaštitno lice Nikea, Heada, Intesa Sanpaola, FastWeb Interneta, Lavazze, Parmigiano Reggiana, Technogyma, uskoro se potpisuje ugovor s jednom premium auto kućom... Ima ugovor s Guccijem, njegovo je zaštitno lice i on ga koristi globalno u kampanjama. Dobar agent kombinira zaradu klijenta, u ovom slučaju tenisača, s njegovim odlaskom na neku drugu razinu koju, primjerice, partner poput Guccija može donijeti. Nema puno igrača koji mogu napraviti takav iskorak.

- Koliki je Sinnerov godišnji sponzorski prihod? Zar nije samo s NIKE-om potpisao desetgodišnji ugovor na 150 milijuna eura?  

- O tome ne mogu pričati, to su poslovne tajne.

Smrikva Bowl u Štinjanu

- Klijent vam je i Goran Ivanišević.

- On je vani, po cijelom svijetu, traženiji nego kod nas. Zvoni telefon i neki naš partner pita je li Goran slobodan, žele ga angažirati za nekog klijenta, od Mastecarda do drugih svjetskih brendova. Goran se pojavi, podruži, popriča, i u tome je briljantan. Nema puno ljudi u teniskom svijetu koji znaju svoje iskustvo prenijeti na način kako to radi Goran.

- Kako je Lawrence Frankopan stvorio od StarWinga jednu od tri do pet najjačih kompanija takve vrste u svijetu?

- On je završio Oxford. Tenis, zanimljivo, nikada nije igrao, ali ga je zanimao. Zaposlio se u IMG-u koji je i danas najveća firma u svijetu menadžmenta. Naučio je posao deset godina radeći s klijentima poput Nadala i Šarapove. Onda se 2011. odlučio pokrenuti svoju agenciju. Svoj uspjeh je izgradio na švicarskom tenisaču Stanu Wawrinki koji mu je bio prvi veliki klijent. Malo pomalo i Lawrence je postao jedan od najutjecajnijih menadžera u svijetu tenisa. Baza Agencije je, inače, u Londonu, a on živi u Grčkoj. Imamo urede u Dubaiu i Rimu, svi letimo, putujemo, skautiramo klince.

- Kad smo već kod djece, zar je turnir u Štinjanu doista najbolji na svijetu za djecu do 10 godina?  

- Da, sigurno! Taj turnir u Štinjanu, u Smrikvi, na najboljem svjetskom turniru za djecu do 10 godina, organizira Miodrag Božović koji to radi u svom vrtu. Briljantan čovjek, apsolutni genijalac, koji to radi na teško prepričljivoj razini. Obožava tenis i siguran sam da zna poimence svako dijete koje je sudjelovalo na 27 njegovih turnira. I Alcaraz je igrao kod njega, i Borna Ćorić, i Dominic Thiem, Donna Vekić, Ana Konjuh i niz drugih. Vjerujem da Božović osim što zna svako dijete koje je nastupalo, zna i 90 posto roditelja i trenera. Moj posao je biti i na Grand slamu, ali i na ovakvim, dječjim turnirima gdje ćemo potencijalno pronaći igrača zanimljivog našoj agenciji.    

Dolazi i ove godine - Borna Ćorić i Tomislav Poljak

- Kako je raditi s djecom?

- Zanimljivo i izazovno jer svaka je obitelj priča za sebe. Primejrice, imao sam slučaj jednog 12-godišnjeg tenisača iz Argentine čiji smo talent prepoznali na jednom turniru u SAD-u. Upoznali smo trenera i obitelj te shvatili da dečko dolazi iz teške materijalne situacije, iz sirotinjskog predgrađa Buenos Airesa. Potpisali smo ugovor kojim smo mu počeli pomagati. Dobio je najbolje moguće uvjete za trening, očekivali smo da će dijete koje dolazi iz takvih životnih uvjeta, doslovno gladno, naporno trenirati i tražiti svoj put do uspjeha. Mislili smo da će biti angažiran i željan afirmacije. No prevarili smo se jer je u pubertetskoj dobi, ali i navikavanjem na stvari koje su mu počeli dolaziti, izgubio strast. Kao da više nije bio gladan.

- Niste to očekivali?

-Ne, uopće. Suprotno našim očekivanjima i logici, počeo se gubiti i to više nije bilo to. Nekad je opasno imati predrasude jer bi se slijedeći takvu logiku za djecu bogatih reklo da nisu gladna i onda ne grizu dovoljno. Pretpostavka je da im obiteljsko okruženje sve osigurava i zato im se teško motivirati. Ponavljam - to je predrasuda. Koja, naravno, ima izuzetaka. Uvjerio sam se da se dio takve djece želi dokazati, izboriti, puno ulažu u svoju sportsku izgradnju, naučena su na disciplinu i ona ne žele da im roditelji na bankovni račun prebace milijune, već se kroz sport žele izboriti za poštovanje. No, ima i obrnutih situacija. Ipak, očekivao sam da će svako gladno dijete biti maksimalno motivirano da se sportskim uspjehom izdigne iz loše početne situacije, kao i da će djeca rođena sa zlatnom žlicom biti nezainteresirana za težak rad, odricanja i dokazivanja. Ono što sam dosad doživio dobrim me dijelom demantiralo.

Povezane vijesti

• TOMISLAV POLJAK: Talijan Sinner i Španjolac Alcarazsuper su za svjetski tenis, super im je personality, privlače pažnju, uzori su za mlade. Personificiraju ono najbolje što tenis nudi. Prema mnogim očekivanjima, njihov će rivalitet obilježiti tenis. A MI IH DOVODIMO U UMAG!
• Četvorica od petorice vodećih nositelja počinju nastup u Umagu s najboljim plasmanom ikad na ATP listi
• Fast food i Taste zona na umaškom ATP-u: IMA I ISTARSKIH BURGERA, NE SAMO ČAROBNIH ISTARSKIH VINA