Preminuo Ratko Benazić, legenda labinskog sporta

(Snimio Branko Biočić)

Nakon duge i teške bolesti u 84. godini prestalo je kucati srce još jedne labinske sportske legende, prof. Ratka Benazića, velikog sportaša, pedagoga, zaljubljenika u sport, ali i velikog i dobroćudnog čovjeka. Ratko je bio vrhunski sportaš i trener koji je stvorio mnoge labinske sportaše, ali i profesor u OŠ I. L. Ribar gdje je kroz sport odgajao mnogobrojne generacije labinske djece. Bio je trener i igrač u košarci, rukometu i nogometu, hvaljen i nagrađivan za svoj rad ne samo u Labinu već i šire.

Ratko je uz to bio skroman, samozatajan i veliki ljubitelj prirode koji je obrađivao majčin vrt i voće u Viletama. Posljednjih nekoliko godina zbog bolesti se povukao iz javnosti, nije odlazio na utakmice, ali je pratio rezultate labinskih i hrvatskih sportaša ali i kretanja i odnose u društvu.

Za naše posljednje kavice rekao mi je jednu veliku istinu. - Nekada je bilo manje novaca ali više ljubavi i entuzijazma u sportu, ali i poštovanja prema prosvjetnim djelatnicima, rekao je pomalo razočarani Ratko koji me prije nekoliko dana predosjećajući kraj nazvao. Na kavicu nismo mogli jer nije izlazio iz svog stana, ali nisam uspio održati obećanje da ću ovoga tjedna doći kod njega doma na kavu.

Prof. Ratko Benazić, iako dugo godina umirovljenik, ostao je zauvijek u srcima Labinjana, posebice sportaša i sportašica kao poznati i vrhunski pedagog, bivši igrač i trener u gotovo svim labinskim klubovima. Bio je zaljubljenik u sport od najmlađih dana kada je bio nogometaš, rukometaš i košarkaš Rudara i to kao starter u prvim postavama, a kasnije i trener u tim klubovima.

Ljubav prema sportu odvela ga je i na Fakultet za fizičku kulturu pa je cijeli svoj radni vijek uz treniranje labinskih sportaša proveo kao profesor tjelesnog u OŠ I. L. Ribar u Labinu i to od 1964. do 2005. kada je otišao u mirovinu. Za prof. Benazića vežu se i mnoge zanimljivosti, primjerice da je u nogometu dva puta sudjelovao u kvalifikacijama za drugu ligu, jednom kao igrač Rudara, a zatim i kao trener istoga kluba protiv Varteksa, vodio je generaciju nadarenih labinskih rukometašica, popularnih Labudica, u prvoj prvenstvenoj utakmici kada su prvi puta 1977. ušle u Prvu saveznu ligu bivše države protiv Voždovca u Rijeci jer tada u Labinu još nije bilo dvorane.

Onu generaciju u prvu ligu bivše države uveo je tadašnji trener, danas pokojni Mirko Banak, ali su u riječkoj dvorani pod trenerskom palicom prof. Benazića u prvom nastupu i prvoj pobjedi Rudara u prvoj ligi 17:16 igrale Doris Verbanac, Dragica Višković, Eni Šverko, Ornela Paliska, Senada Kudić, Nagua Rajković, Loredana Paliska, Lorena Beučić, Eni Verbanac, Evelina Galo, Ingrid Zulijani i Adriana Prosenjak. Generacija koja je 1982. bila juniorski prvak Jugoslavije, 1982. ponovila je taj uspjeh i drugi puta pod vodstvom trenera, prije tri godine preminulog prof. Zdravka Štingla ušla u Prvu saveznu ligu Jugoslavije.

Tada je to bio najveći događaj uopće na Labinštini, a važno je istaći da je klub osvajao sve te naslove isključivo sa vlastitim igračkim i trenerski kadrom. Od 1974. do 1984. godine ŽRK Rudar, u kojem je radio i stvarao Benazić, imao je reprezentativke u svim kategorijama, od kadetske do seniorske reprezentacije Jugoslavije, čak i više njih. U seniorskoj reprezentaciji bile su Evelina Galo, Lorena Beučić i Karmen Kokot a više njih igralo je u juniorskoj reprezentaciji Hrvatske i Jugoslavije. Lorena Beučić i Ornela Paliska bile su i svjetske juniorske prvakinje na Svjetskom prvenstvu 1977. u Bukureštu, a Evelina Galo jedna od najboljih rukometašica Jugoslavije u svoje vrijeme nije sudjelovala 1984. na Olimpijskim igrama u Los Angelesu kada je reprezentacija Jugoslavije osvojila zlatnu medalju.

Prof. Benazić je kao trener najviše uspjeha imao u ženskom rukometu. Nakon pune 32 godine, od 1972. do 2004., mlade rukometašice Rudara i njegova školska ekipa osvojile su prvenstvo Istarske županije, sa ženskom školskom ekipom više je puta bio je najbolji u Istri a jednom i sa dečkima. S mladim je igračicama Rudara, koje je stvarao za seniorsku ekipu, osvajao međužupanijska prvenstva te više puta naslove republičkih i državnih prvakinja.

S obzirom na zanimanje za rukomet, smatrao je da bi Labin kao rukometni grad trebao imati uvijek ženskog prvoligaša, a mušku momčad najmanje u drugom rangu natjecanja. Drago mu je bilo da se dobro radi sa podmlatkom i što je formirana Labinska škola rukometa u koju su uključene muške i ženske selekcije, a žao što su se nekadašnji rukometni centri u Istri ugasili, primjerice Vodnjan, Medulin i Kanfanar, a Rovinj je pao.

Dragi su mu bili i uspjesi što se vrhunskog rukometa tiče te Premijer lige Umaga i Poreča, no ipak je istaknuo da, za zadnjeg našeg razgovora, u mlađim dobnim skupinama nema dovoljno uspjeha jer naše ekipe ne sudjeluju u završnicama državnih prvenstava i ne osvajaju ih. O stanju u prosvjeti i odnosu prema prosvjetnim radnicima nekad i danas rekao je kako je danas prisutan dijapazon različitih zanimanja i interesa, da su prosvjetni radnici nekada bili više cijenjeni i poštovani od učenika, ali i cijelog društva uopće.

Nikada nisu bili adekvatno plaćeni, pa ni sada, za razliku od nekih drugih zanimanja i u odnosu na neke druge zemlje u EU jer "za nas u Europskoj uniji kao da vrijede neka druga pravila, ne vrednujemo jednako učitelje, nastavnike, odgojitelje i profesore kao zapadne razvijene zemlje", smatrao je Benazić koji će nam nedostajali ali će nas na njega, njegov rad i rezultate podsjećati fotografija u predvorju labinske sportske dvorane među svim velikanima labinskog sporta. Pogreb prof. Benazića biti će u utorak, 11. ožujka u 12.30 na labinskom Gradskom groblju.