TENIS
PERSPEKTIVNA PULSKA TENISAČICA, 14-GODIŠNJA TARA SLADAKOVIĆ niže uspjehe. "Imam taj jedan cilj i svaki dan se trudim ispuniti ga "
Tara Sladaković ima zacrtan cilj
Moja želja je biti profesionalna igračica, za sada nemam drugih planova osim tog cilja i trudim se svakim danom ispuniti ga. Želja mi je, također, provesti život na terenu, ako ne kao igračica, onda barem kao trenerica, kaže Tara
Iza 14-godišnje Puljanke Tare Sladaković impresivan je niz uspješnih teniskih nastupa: osvojila je regionalni Masters do 10 godina, prvakinja je Istre i Primorja do 10, 12 i 14 godina, državna viceprvakinja do 14 godina u parovima.
Također, bila je prva na rang listi do 10 godina u regiji Istre i Primorja, treća na rang listi do 12 godina i peta na rang listi do 14 godina u Hrvatskoj. Trenutno je šesta na rang listi do 16 godina i 13. do 18 godina na razini države. A uz upornost, rad i redovne treninge, uspjeh i ne može izostati.
Smrikva Bowl
Tara je učenica 8. razreda u pulskoj Osnovnoj školi Veli Vrh. Tenisom se počela baviti kada joj je bilo svega devet godina, i to na teniskim terenima kluba Smrikve u Štinjanu, poznatom i po tome što se tu već 25. godina neprekidno održava međunarodni turnir za djecu do 10 godina Smrikva bowl na koji dolaze djeca iz cijelog svijeta.
- Tenis je moja prva ljubav, iako moram priznati da sam se uz tenis jedno vrijeme bavila i plesom. Do sada sam bila uspješna na mnogo turnira, ali jedan od dražih mi je Smrikva Bowl, koji sam igrala upravo kod kuće i na kojem sam stekla puno prijatelja iz cijeloga svijeta, pa čak i iz Japana, i zaljubila se u tenis. Upravo je Smrikva Bowl bio moja ulaznica za tenis. Godinama su djeca iz cijeloga svijeta dolazila na taj turnir. Ja sam ih promatrala, gledala kako su dobri te kako uživaju u tenisu i odlučila zaigrati tenis upravo na tom turniru. Tako je nekako sve krenulo. Jako mi je drag turnir u Karlovcu, na kojem sam imala vrlo jaku konkurenciju no ipak sam uspjela savladati sve prepreke. Pobijedila sam nekoliko odličnih igračica, kao što Chiara Jerolimov i Rebeka Cindrić, no najdraže mi je bilo finale koje sam na tom turniru igrala protiv Nore Knežević koja je danas prva na ljestvici u Hrvatskoj te sam osvojila prvo mjesto. Tada sam uvidjela da se sav moj trud i rad isplatio. Bila je to motivacija da nastavim raditi i truditi se još više i jače, gotovo u dahu rekla nam je Tara.
Dobar primjer
Srcu joj je prirastao i turnir u Rijeci, na Kvarneru, gdje je, kaže, pobijedila sestre Hunčak, Renatu i Danijelu, nekadašnje reprezentativke Hrvatske.
- Sestre Hunčak su vrlo iskusne igračice koje sam na tom turniru uspjela savladati i zbog toga sam bila presretna. Ne mogu zaboraviti niti Otvoreno prvenstvo Hrvatske 2019. godine gdje smo Stella Knez i ja, uz puno volje, želje i truda ušle u finale parova, no falio nam je mali korak do pobjede. Jako dobro pamtim osvojene turnire u Rapcu i Rukavcu. I inače mi je jako lijepo igrati u Rapcu, zato što se tamo osjećam kao kod kuće i tamo sam ostvarila svoje prve pobjede i rezultate te me Rabac podsjeća na zabavu i prijatelje. U Rapcu se uvijek susretnem s mojom najboljom prijateljicom i partnericom u parovima Manuellom Persson, koja mi je oduvijek bila najveća suparnica, a sada smo najbolje prijateljice, prisjeća se Tara i naglašava da voli igrati i u drugim zemljama, primjerice Italiji, Sloveniji, Srbiji i ostalima.
Od osvojenih pehara najdraži joj je, kaže nam, onaj s Mastersa do 10 godina, koji se među svim njenim peharima najviše ističe, i to ne samo zato što je među većima, već i zato što je od stakla, crvene boje.
- Tenis mi je otvorio pogled na svijet. Upoznala sam mnogo prijatelja i naučila da sport ujedinjuje ljude. U tenisu smo svi isti, nema razlike je li netko iz Indije ili Hrvatske, je li netko tamne ili svijetle puti, u tenisu smo svi prijatelji, kaže nam Tara.
Na upit imali uzora u svijetu tenisa, kaže da su joj to svakako Rafael Nadal, Serena Williams i Simona Halep. Najveći teniski idoli su joj i Ivan i Matej Sabanov, koji je često posjećuju te svaki put zaigraju zajedno i nauče je nešto novo, odnosno inspiriraju da ide do kraja.
- Voljela bih da jednoga dana ljudi gledaju na mene kao što ja gledam na moje idole i nadam se da ću jednom svijetu biti dobar primjer i uzor. Nadam se da ću jednoga dana uspjeti učiniti i Pulu ponosnom, kaže Tara.
Život na terenu
Na turnirima je često prate roditelji, no kaže da mora spomenuti ujaka Mimija i ujnu Chin koji je uvijek ohrabruju kad se ne osjeća dobro.
- Svakako moram spomenuti mog ujaka Miodraga Božovića, Mimija, koji je ujedno i moj trener, i koji je najzaslužniji za moje uspjehe, a Chin mi uvijek daje i dobre savjete koji mi pomognu u životu i igri. Ne smijem zaboraviti niti kondicijskog trenera Sinišu Ivankovića, kao i cijelu moju obitelj koja me prati na svakom mom koraku. Moja želja za budućnost je biti profesionalna igračica, za sada nemam drugih planova osim tog cilja i trudim se svakim danom ispuniti ga. Želja mi je, također, provesti život na terenu. Ako ne kao igračica, onda barem kao trenerica, kaže nam nadalje Tara, a pritom ističe i druge važne osobe iz svog sportskog okruženja Massima Stupara, Nikolinu Grbac i Silviju Brgić, kao i velikog prijatelja i trenera Lucu Appina, koji joj pomažu u treningu i motiviraju je da bude najbolja što može.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
