Ujedinjeno Kraljevstvo izvan briselskog šatora : London i Bruxelles potpisali sporazum, SJEVERNA IRSKA U PRAKSI OSTAJE ČLANICA EU

Boris Johnson: Obale Britanije prvi su put nezavisne od 1973. (EPA)

Europska unija nije dovoljna – rekao bi današnji James Bond oličen u britanskom premijeru Borisu Johnsonu prihvativši se golemog, a možda i neuspjelog posla Brexita, odnosno bijega Ujedinjenog Kraljevstva iz briselskog šatora. Prošlo je četiri i pol godine od referenduma na kome su žitelji Velike Britanije – u velikom broju ruralni Englezi i Velšani, znatno manje (sjeverni) Irci i Škoti – većinskom odlukom izglasali odlazak iz EU. Ali tek je prije nekoliko dana, na sam Božić 25. prosinca postalo jasno kako će izgledati svakodnevni suživot i uobičajeni biznis između „otoka“ i europskog kopna što ga sačinjava preostalih 27 članica Unije.

Obje strane – i London i Bruxelles – proglasile su „deal“ oko Brexita odličnim rješenjem za vlastite interese, izbjegnut će trgovinski rat, neće biti carina, a i francuski će ribari moći u dogovorenim okvirima bacati mreže po Engleskom kanalu iliti La Manscheu.

- Preuzeli smo kontrolu nad našim zakonima i našom sudbinom, poručio je premijer Boris Johnson i dodao da se radi o najvećem trgovinskom sporazumu Britanije čije su obale „prvi put nezavisne od 1973." Velikih riječi nije manjkalo ni s druge strane pregovaračkog stola. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Layen ističe da je „dogovor dobar, fer i uravnotežen". Napominje da je vrijeme za pogled u budućnost te da Britanija ostaje „pouzdan partner“ briselskoj Europi.

Što od sporazuma EU-UK ostaje kad se pregovarački dim raziđe i utihne diplomatski šušur? Odnosno, kakva će biti budućnost odnosa jedne od najmoćnijih ekonomija svijeta, britanske, sa zemljama Europske unije te hoće li Britanija biti naklonjenija u politici i trgovinskim odnosima Sjedinjenim Američkim Državama gdje će im nedostajati snažna podrška odlazećeg predsjednika Donalda Trumpa, Japanu s kojim ih veže klasičan trgovinski sporazum sklopljen po uzusima Svjetske trgovinske organizacije ili će se okrenuti biznisu sa zemljama Commonwealtha poput Kanade i Australije kojima je kraljica Elizebeta II. još uvijek državni suveren?

Na dan 31. prosinca 2020. završava tranzicijsko razdoblje u kojem Velika Britanija treba istupiti iz trgovinskog sporazuma s EU u kojoj je bila 47 godina. Novosklopljeni sporazum sastoji se od niza novih pravila o suživotu Velike Britanije i EU te onemogućuje da se uvedu međusobne trošarine i carine na razne vrste robe.

Možebitni nesporazumi rješavati će se na sudovima za međunarodno pravo, a ne prema zakonima Europske unije. Što se tiče ribolova i prava na izlov ribara iz Francuske i Velike Britanije, on je definiran u sporazumu koji ima, sve zajedno, oko 1.800 stranica. Ali, u slijedećih pet godina trebat će sklopiti ugovor o ribarstvu između Londona i Bruxellesa. Poduzetnicima je najvažnija odredba da nema carine za robu koja prelazi EU-UK granicu i da nema kvota, odnosno ograničenja količine robe kojom se može trgovati.

Prema najavama Ursule von der Layen, obje strane nastavit će suradnju u svim oblastima od zajedničkog interesa, poput klimatskih promjena, energije, sigurnosti i transporta. Učenici iz EU zemalja već od 1. siječnja 2021. više neće sudjelovati u Erasmus programu razmjene. Ipak, što se poduzetnika i izvoznika tiče, oni će se morati znatno više baviti „papirologijom“ jer Velika Britanija prestaje biti dio zajedničkog europskog tržišta. Britanija uvodi i novi imigracijski sistem što znači da prestaje slobodno kretanje ljudi u EU i iz nje. Drugim riječima, stanovnici zemalja EU više neće imati automatsko pravo da se nastanjuju u Velikoj Britaniji, a britanski će podanici automatski izgubiti pravo na život, rad i mirovinu u ostatku Europe. Financijski gledano, razvod će trajati još godinama. Iako Britanija neće uplaćivati sredstva u proračun EU, plaćat će znatno manje iznose kao dio financijske pogodbe u slijedećim godinama. Britanija će platiti svaki pristup europskim programima u znanstvenim istraživanjima. Ekonomisti tvrde da će britansko gospodarstvo zbog raskida s EU biti manje četiri posto jer gubi svoje najveće tržište.

Važno je naglasiti da će od 1. siječnja Sjeverna Irska imati drugačiji odnos s EU od ostatka Velike Britanije jer će ostati na jedinstvenom tržištu robe EU. Razlog tome je dogovor da kopnena granica između Sjeverne Irske (u Velikoj Britaniji) i Republike Irske (u EU) ostane otvorena kao i sada. Roba proizvedena u Sjevernoj Irskoj i dalje će imati neometan pristup EU, no to će povećati broj potrebnih dokumenata i birokratizirati ekonomske odnose Sjeverne Irske i ostatka Ujedinjene Kraljevine. Sporazum se odnosi i na pse, mačke i druge kućne ljubimce koji će trebati potvrdu veterinara putuju li iz Sjeverne Irske na britanski otok. Praktički, doima se kao da Sjeverna Irska ostaje dio EU, što bi moglo dovesti do ustavne krize u Ujedinjenom Kraljevstvu. To pitanje već postavljaju škotski političari koji smatraju da bi i Škotska mogla i trebala dobiti jednak status.

- Ljudi u Škotskoj većinom su glasali za ostanak u EU, ali njihovi stavovi su zanemareni. Ovo je daleko teži Brexit nego što se moglo zamisliti kada je održan referendum o EU, oštetivši i poremetivši gospodarstvo i društvo Škotske u najgorem mogućem trenutku, izjavila je po objavi sporazuma škotska premijerka Nicola Sturgeon. Poručila je da Škotska „ima pravo samostalno birati svoju budućnost i „povratiti blagodati članstva u EU". U tom slučaju, Ujedinjeno Kraljevstvo prestalo bi postojati kao jedinstvena država koju poznajemo.

Da bi dugo dogovaran i detaljno razrađen sporazum Velike Britanije i Europske unije stupio na snagu 1. siječnja, trebaju ga potvrditi i Europski parlament i britanski parlament. U Londonu kažu da će biti potvrđen 30. prosinca i tu odluku, kao najmanje lošu, podržavaju i opozicijski laburisti. Europski parlament neće stići potvrditi sporazum prije kraja godine, ali on će ipak stupiti na snagu kako je i predviđeno 1. siječnja 2021. godine.

Međusobna povezanost ekonomija zemalja EU i Velike Britanije zorno se pokazala uoči Božića i potpisivanja trgovinskog sporazuma, kada je – zbog mutacije korona virusa – zatvorena granica između Europe i „otoka“ na La Manscheu. U tome su brojni analitičari vidjeli što čeka post-brexitovsku ekonomiju, ali i najširi krug građana. Naime, Velika Britanija nema dovoljno hrane iz vlastite proizvodnje – uvozi je uglavnom iz Europske unije. U prosjeku oko 70 posto cjelokupnog uvoza hrane godišnje dolazi iz EU, što je najvidljivije zimi kada sve svježe voće i povrće dolazi kamionima s kontinenta. Što se tiče mesa i mliječnih proizvoda, Britanija se skoro u potpunosti opskrbljuje u EU.

Zastoj u opskrbi od nekoliko dana zbog korona blokade već je napravio paniku kod djela kupaca, ali prve nestašice očekuju se već u prvim danima nove godine ostane li deset tisuća kamiona, koji svakodnevno putuju tunelom ispod La Manschea, na parkiralištima zbog širenja virusa i bez obzira na potpisani trgovinski sporazum.