NAJGORI SCENARIJ BREXITA: Krv na ulicama gradova pretvara irsko primirje u eksplozivnu bačvu baruta

Kaos na ulicama Belfasta

U Sjevernoj Irskoj ponavlja se povijest. Nakon primirja između nacionalista i lojalista koje je potrajalo od 1998. godine, na ulice velikih sjevernoirskih gradova ponovo su stigli prosvjedi, sukobi, paljenja automobila, barikade i tučnjava s policijskim snagama. Od početka travnja, prosvjednici su priredili žestoke nemire u pet gradova te zemlje, otet je i zapaljen autobus, dok su u sukobima do sada ozlijeđena 74 policijska službenika, izračunao je CNN.

Nakon dva desetljeća, eskalacija nasilja uništava krhko primirje između probritanskih lojalista koji žele ostati dio Ujedinjenog Kraljevstva i proirskih nacionalista koji bi željeli da Sjeverna Irska (Ulster) bude dio Republike Irske.

Prve loše vijesti iz Sjeverne Irske stigle su 29. ožujka kada su policajci postali meta u napadu na benzinsku postaju u pretežno unionističkom području Tullymore, odnosno u gradu Londonderryju nakon pokušaja razbijanja grupe od četrdesetak ljudi. Sukob je potrajao slijedećih pet noći da bi se do 2. travnja proširio na južni Belfast. Tamo je napadnuta policija čijih je petnaest djelatnika otišlo na bolovanje s opeklinama, ozljedama glave i nogu. Oni su, kako je objasnio glavni zapovjednik okruga Belfast, Simon Walls, "bili izloženi kontinuiranom napadu izgrednika koji su na policiju bacili brojne predmete, uključujući teške zidove, metalne šipke i poklopce šahtova".

Nervozni lojalisti

Uzrok za nove i za mnoge neočekivane nerede mediji ne vide samo u Brexitu koji je ponovno napravio državnu granicu između Sjeverne Irske i Republike Irske nego i u ponašanju u pandemiji. Naime, neredi su započeli kada su vlasti objavile da neće progoniti čelnike nacionalističke stranke Sinn Fein zbog kršenja ograničenja protiv koronavirusa prošlog ljeta kad su prisustvovali sprovodu Bobbyja Storeya, bivšeg visokog dužnosnika u IRA-i, paravojnoj formaciji koja je vodila desetljećima dugu kampanju za neovisnu i ponovno ujedinjenu Irsku. Sprovod Storeya privukao je oko dvije tisuće ljudi pa su lojalističke zajednice optužile vlasti za stranačko licemjerje oko te odluke. Tvrde da su oni morali, zbog protuepidemijskih mjera, otkazati svoje tradicionalne parade 12. srpnja prošle godine te da nisu mogli ni na pogrebe najmilijih jer su se pridržavali propisanih ograničenja.

Tamošnji mediji nervozu lojalista vide i u činjenici da je policija nedavno suzbila djelatnost narko-bandi koje podržavaju i vode lojalističke paravojne snage.

Ali, očito je da je irska „bačva baruta“ potpaljena – Brexitom, pandemijskim mjerama i ostalim – i da bi mogla eksplodirati te baciti na margine povijesti sporazum iz 1998. godine kojima je postignuto primirje. Taj sporazum nije doveo do raspleta čvora kojeg je nemoguće razmrsiti, odnosno do kraja primirio prijepore uglavnom katoličke strane koja želi da teritorij Sjeverne Irske bude dio Republike Irske i uglavnom protestantske strane koja želi ostati dio Velike Britanije.

Političari koji drže vlast u Londonu, Belfastu i Dublinu mogu samo izraziti žaljenje zbog nasilja, ali teško je pronaći način da ga spriječe. Na tu činjenicu upozoravaju i upućeni analitičari.

- Boris Johnson hrva se s problemom koji je preblizu njegovoj kući i njezinoj udobnosti: događa se najgore nasilje na ulicama Sjeverne Irske već dugi niz godina, rekla je za The New York Times Mujtaba Rahman, direktorica Europe Eurasia Group, savjetodavne službe za političke rizike i dodala da se „osnovni rizici neće brzo riješiti“. Riječ je o geopolitičkom problemu koji se u europskim okvirima može mjeriti sa slučajem Baskije ili balkanskog Kosova.

Sjeverna Irska je područje od 5400 četvornih kilometara s otprilike dva milijuna ljudi pod britanskim suverenitetom na sjeveroistočnom dijelu otoka Irske, s juga i zapada omeđeno Republikom Irskom, a na istoku s Irskim morem, koje razdvaja to iz ostatka Britanije. Republika Irska je postala samostalnom prije stotinjak godina nakon stoljeća britanske vladavine. Ugovor koji je uspostavio samoupravu za veći dio otoka, nakon nekoliko godina žestoke borbe po završetku Prvog svjetskog rata sadržavao je i izuzeće za područje s najvećom koncentracijom protestanata čiji su se čelnici snažno protivili namjeri da postanu dijelom države s katoličkom većinom. Stoga je sjeverno područje ostalo dio Velike Britanije s policijom i lokalnom vladom kojom su desetljećima dominirali protestanti. Zbog tog dogovora, podjela Irske postala je izvor jednog od najžešćih i najtrajnijih sektaških sukoba u dvadesetom stoljeću, sukobljavajući katolike i skupine suprotstavljene britanskoj vlasti, uključujući paravojnu Irsku republikansku armiju, protiv protestanata i probritanskih snaga, uključujući lojalne militantne skupine.

Glavni grad Sjeverne Irske Belfast, nekadašnje središte brodogradnje gdje je sagrađen Titanic postao je jedan od "četiri B" - pridruživši se Bejrutu, Bagdadu i Bosni u panteonu najopasnijih mjesta na svijetu. Otprilike 3.600 ljudi umrlo je u desetljećima sukoba u Sjevernoj Irskoj.

Prije 23 godine, 10. travnja 1998. postignut je Sporazum iz Belfasta, koji se naziva i Sporazumom Velikog petka, između britanska vlade, irske vlade i političkih stranaka Sjeverne Irske. Njime je određen način upravljanja za taj teritorij koji je osigurao podjelu moći između protestanata i katolika te osnovao tijela za olakšavanje suradnje između Sjeverne Irske i Irske. Bivši protivnici obavezani su da se razoružaju i mirno riješe svoje sporove. Stanovnicima Sjeverne Irske omogućilo se da dobiju irsko državljanstvo ili dvojno irsko-britansko državljanstvo. Uslijedile su godine relativnog mira, sve dok britanski odlazak iz Europske unije – Brexit - nije poremetio političku ravnotežu u Sjevernoj Irskoj, prijeteći poništavanjem Sporazuma Velikog petka.

Nasilni prosvjedi

Kako je poznato, Republika Irska i dalje je zemlja članica Europske unije, a Brexit je pokrenuo mogućnost novih provjera na njezinoj do sada neograničenoj kopnenoj granici sa Sjevernom Irskom. Procedura koja je potrebna da bi se irsko-sjevernoirska granica držala otvorenom stvara nove teškoće u trgovini između Sjeverne Irske i ostatka Britanije ometajući opskrbu trgovina i uznemirujući one u Sjevernoj Irskoj koji sebe smatraju Britancima. Ogorčenost na probritanskim protestantskim područjima sve je snažnija i doprinosi najnovijim nasilnim prosvjedima koji pak jačaju strah od odmazde katoličkih zajednica. Teško je predvidjeti hoće li nezadovoljstvo eskalirati da bi se ponovile godine „nevolja“ – kako se nazivalo vrijeme oružanih sukoba i atentata do 1998. godine – ali britanska vlada našla se u priličnim problemima.

Britanski premijer Boris Johnson, kažu analitičari, ne želi izgubiti potporu probritanskih lojalista, ali ne želi ni referendum koji bi pokazao da većina Iraca želi ujedinjenje s Republikom Irskom. Takav referendum posve je moguć – kao i onaj o samostalnosti Škotske čije stanovništvo dobrim dijelom želi ponovno ući u Europsku uniju. Produbljivanje podjela između Sjeverne Irske i Irske moglo bi potaknuti potporu irskom ujedinjenju za kojeg neke ankete sugeriraju da je poraslo od Brexita.