Korak po korak, led, snijeg litice, pukotine, nema serpentina, samo se uspinjemo. Svaki put kad podignem pogled da vidim gdje smo, vidim samo nebo, nebo i nigdje kraja nebu. Nedostaje mi snage, najradije bi odustala, a unutarnji glas mi govori: "Kako će se vijoriti rovinjska zastava na najvišem vrhu zemlje ako ti ne stigneš do vrha? Još samo malo, izdrži". Ostatak ekipe dolazi nekih 20 minuta prije na vrh. Točno u 7.05 sati stižemo i mi. "Congratulations!"
Na vrhu
Priprema za put u Ekvador bila je neopisivo uzbuđenje. Novi kontinent, nova flora i fauna, novi krajolici.... Sto pitanja, a nijedan odgovor. Iz Istre krećemo Kemo i ja. Nova 2021. godina s novim planinarskim izazovom, najvišim, od kada planinarimo, visokih 6.268 m.
Budi ponizan
Ne tako davno, u rujnu 2020. godine, raširili smo istarsku i rovinjsku zastavu na najvišem vrhu Turske, ugašenom vulkanu Araratu (5.137 m). Krajem 2020. godine donijeli smo odluku da odletimo u zemlju vulkana, Ekvador, gdje je najveća gustoća vulkana na svijetu, čak se jedan dio i zove aleja vulkana. To je zemlja koja se nalazi na sjeverozapadu Južne Amerike. Na sjeveru graniči s Kolumbijom, dok s južne strane graniči s Peruom te ima izlaz na Tihi ocean. Kada bi se Ekvador mogao opisati s par riječi, onda bi to bila država koja objedinjuje vatru, vodu i zemlju, jedinstvena po svojoj povijesti, znamenitostima i ljepoti.
Ime je dobila po ekvatoru koji baš tuda prolazi. Glavni grad je Quito, najviši glavni grad na svijetu (2.850 m), ako izuzmemo La Paz u Boliviji koji je viši, ali kako se tamošnje vlasti ne mogu dogovoriti da li je glavni grad La Paz ili Sucre, službeno je to Quito koji se nalazi 35 km južno od ekvatora. Upravo je Quito bio naš prvi kontakt sa Ekvadorom u koji smo sletjeli nakon dugih 14 sati leta iz Venecije preko Amsterdama. Stižemo na aerodrom, uzimamo taxi i odlazimo u hotel. Vremenska razlika je 6 sati. Napokon malo relaksacije, večera i privikavanje na vremensku zonu. Sljedeća 3 dana bili smo u Quitu. Samo spavanje na toj visini dio je aklimatizacije.
Nakon 2 dana pridružuje nam se ostatak tima, Ljupčo, Vlado i naš svjetski vodič Zoran Pavlović – Paća, vrhunski planinar međunarodnog ranga. Ekipa je na okupu, spremna i nestrpljivo čeka polazak u avanturu, ispenjati jedan po jedan vulkan od pet planiranih. Koliko god oni bili surovi i negostoljubivi, strmi, okovani snijegom i ledom, bili smo spremni ići im u susret s velikim poštovanjem i naklonom. Rekla sam i ponovit ću: "Budi ponizan i poštuj sve što ti priroda pruža. Daj i bit će ti dano!"
Laguna Quilotoa
Naš prvi uspon je ugašeni vulkan Pasochoa (4.230 m). Na uspon krećemo 9. siječnja u 8 ujutro. Vrijeme nas djelomično služi. Hodamo kroz visoku travu i netaknutu prirodu gdje nam svako toliko sunce otkriva svoje lice. Oblaci su tu kako bi prizor bio još ljepši, dok pokoja kapljica kiše želi naći svoje mjesto u toj priči. Uspješno penjemo Pasochou i laganim tempom se vraćamo u dolinu gdje nas čeka kombi.
Drugi uspon je neaktivni vulkan Corazon (4.780 m) koji se nalazi 30 km jugozapadno od Quita. Na uspon krećemo već 10. siječnja u isto vrijeme kao i prethodnog dana. Prati nas loše vrijeme te je staza zahtjevnija od one jučerašnje. Svuda oko nas blato, mutno nebo, snijeg nošen vjetrom, a u povratku još i kiša. Ništa od toga nije umanjilo našu sreću što smo nakon 8 sati provedenih na stazi uspješno ispenjali Corazon te što su se ponovo na vrhu zavijorile istarska i rovinjska zastava.