Šest godina mi je trebalo da uzmem ovu titulu i nije bilo nimalo lako. Pogotovo uz ozlijede, operaciju leđa i dvije godine pauze. Mislio sam da se neću nikada više vratiti, ali na kraju sam ipak uspio, rekao je Mišković

Boris Mišković osvojio je zlato na Svjetskom prvenstvu u kickboxingu, koje se održalo u Sarajevu od 19. do 27. listopada. Hrvatski kickboxing reprezentativac iz Rovinja u finalu kategorije iznad 94 kilograma pobijedio je Poljaka Rafala Gaszczaka i time osvojio naslov svjetskog prvaka u disciplini light contact. Ovo mu je peta seniorska zlatna medalja sa svjetskih prvenstava.

 Ljetni rad uz pripreme

- Nekako sam bio uvjeren u pobjedu jer sam ove godine nastupio na jačim natjecanjima i pobijedio najbolje u mojoj kategoriji. I shvatio da mogu opet na ovom svjetskom prvenstvu. Još planiramo koji će nam biti idući korak. Imamo nešto u planu, ali prvo slijedi kratak odmor. Svjetsko prvenstvo zadnji put sam osvojio 2013. godine i od onda mi je želja bila osvojiti ga još jednom. Ovom petom pobjedom postao sam najuspješniji hrvatski kickboxing reprezentativac u svim disciplinama po broju osvojenih svjetskih titula u Hrvatskoj. To je bio moj san i glavna motivacija za ove pobjede. Šest godina mi je trebalo da uzmem ovu titulu i nije bilo nimalo lako, pogotovo uz ozlijede, operaciju leđa i dvije godine pauze. Mislio sam da se neću nikada više vratiti, ali na kraju sam ipak uspio. Tako da o slijedećem koraku moram dobro razmisliti i dobro ga isplanirati, rekao je Mišković.

Borilačkim sportom bavi se od šeste godine. Počeo je sam s taekwondo borbama i trenirao s tatom judo, a s 15 godina krenuo u kickboxingom, kojem se intenzivnije posvetio tek s 18 godina.

- Većinu priprema koje sam odradio bile su s mojim tatom Perom Miškovićem koji mi je trener. Pripreme su trajale cijelu godinu kroz treninge i natjecanja. Zadnjih pet mjeseci, tijekom ljetne sezone, bile su intenzivnije i napornije jer smo uz njih, otac i ja, radili. Tata je radio je u restoranu, a u pauzama mene trenirao jer od ovog sporta se ne može baš živjeti. Na primjer, ujutro u 8 sati smo trenirali i onda je on žurio u restoran da bi napravio pripremu za doručak. Isto tako, poslijepodne kad je imao pauzu od 13 do 18 sati odradili bi trening. Znali smo za kojeg borca se najviše pripremamo, tata je imao dobru taktiku koju smo upotrijebili u borbi protiv tog Poljaka, ispričao nam je Mišković.

 Spremao se za finalistu

Osim svjetskog prvenstva, koje se održao prije par dana, ove godine osvojio je europski i svjetski kup te prvenstvo Hrvatske.

- Zahvalio bih se svojoj obitelji, prvenstveno tati, odnosno mom treneru, i naravno ostaloj obitelji koju sam zapostavio zbog treninga. Patili su oni, ali i moji prijatelji te izlasci i druženja na kojima nisam bio jer sam davao cijelog sebe u treninge. I zahvalio bih se Gradu Rovinju od kojeg sam dobio malu dvoranu 2017. godine kako bi mogao trenirati. Mislim da im na najbolji mogući način to vraćam svojim pobjedama, zaključio je Mišković.

Povezane vijesti

• Zlato Borisa Miškovića iz Rovinja u Austriji
• Buzećanki Chiari Rytz zlato i srebro na Europskom kupu u kickboxingu
• Četiri zlata i jedna bronca za istarske borce u kickboxingu. Zlatni Čelić, Videc i Aličajić