Vanja Dukić bodybuilderica s karcinomom nastupila je nedavno u Poreču. Kad je skinula periku nastupio je tajac, a zatim pljesak publike
Učinit ću sve što je potrebno ukoliko postoji i najmanja šansa da mi transplantiraju jetru. Borit ću se jer sam rođeni borac i uvjerena sam da se mogu izboriti za život, kaže nam Vanja Dukić. Njene su oči prepune života. Vjeruje da ovu bitku može izboriti, jer disciplinirana je u svemu - u prehrani, u treninzima, u životu
Vanja Dukić silno je željela nastupiti na Hrvatskom prvenstvu u bodybuildingu. No, život piše čudne i neočekivane priče pa je tako i Vanja svoju morala ispisati drugačije. Najprije se othrvati karcinomu, a potom razmišljati o natjecanjima, jer životna je bitka ipak važnija!
Kada smo s njom razgovarali na proljeće, bila je spremna za Državno prvenstvo koje je zbog korone potom prebačeno u listopad. Iako je revno trenirala, ljetos se bolest vratila, a kemoterapija ponovno osujetila njene namjere da nastupi i u listopadu.
No, želja je i dalje bila jaka i svega par dana nakon kemoterapije, vratila se u dvoranu i svakodnevnim treninzima s trenericom Majdom Vasić u pulskom Body building klubu Mornar, pod vodstvom trenerice pozinga Katarine Fištrović Sanković. I kao što to uvijek biva kada je želja jaka, otvorila joj se mogućnost revijalnog nastupa na nedavno održanom porečkom Sport festu. Nastupila je svega tri tjedna nakon završetka kemoterapija te još jednom pokazala koliko je jaka, i fizički i mentalno.
Izašavši na binu, kao body builderica u bikini kategoriji, pokazala je koliko sreće imaju mnogi što Vanja nije stigla do državnog natjecanja. Bila je odlična i to su joj mnogi, bez zadrške, priznali. Rođena je za binu, kamere je vole, vrhunski je pripremljena…
No, ona je i u životu nevjerojatni borac i unatoč lošoj dijagnozi, nastoji zadržati vedar duh. Stoga je i ovaj put iznenadila. Nakon što je prvi puta izašla na binu, publika je zamoljena za tišinu te se ona opet vratila na binu i u dva poteza skinula periku. I tu je zabljesnula, njena ćelava glava ostavila je publiku otvorenih usta i izmamila svima suze na oči.
- Prvi put sam se razboljela 2008. godine, prošla operaciju, kemoterapiju i bolest je bila u remisiji. Nakon te ružne epizode i konačno dobrih nalaza, život mi se normalizirao. Nastavila sam raditi, trenirati, zaposlila sam se kao hostesa na brodu i redovno odlazila na kontrole svaki mjesec, pa svaka dva, tri pa šest mjeseci… sve kako bih pratila da se bolest slučajno ne bi vratila. I sve je bilo u redu do listopada lani, dakle nešto više od deset godina od prve teške dijagnoze. Tada su mi opet porasli tumorski markeri i dodatne kontrole pokazale su metastaze na jetri i plućima. Stoga sam opet prošla kemoterapiju i opet mi je bilo izuzetno loše, čak i gore nego prvi puta. To su bile mučnine i povraćanja 24 sata, sedam dana tjedno, bez prestanka.
Stoga su mi liječnici propisali 'pametni lijek' koji je vrlo skup i zato sam morala proći stroge kontrole i dobiti niz suglasnosti i pristanak nadležnih. Taj lijek ima zadatak zamijeniti kemoterapiju. Nažalost, nije funkcioniralo jer se bolest i dalje širi. U međuvremenu sam prošla i operaciju jajnika jer je ocijenjen visokohormonskim karcinomom pa je bilo nužno odstraniti sve što ga može poticati. U srpnju ove godine ponovno sam u pazuhu napipala kvržicu što su i opet bile, kako se pokazalo, metastaze. Ponovno je uslijedila kemoterapija i zato sam morala propustiti ovogodišnje Državno prvenstvo. U godini dana prošla sam ukupno 14 kemoterapija i u Zagrebu zračenje pluća. Na jetri imam 25 metastaza koje ne mogu zračiti jer su raspršene posvuda i zato ih nije moguće niti operativno riješiti, niti zračiti, ispričala je Vanja.
Unatrag tri dana napravila je najnovije pretrage u jednoj zagrebačkoj klinici koje su pokazale da se stanje pogoršalo, a metastaze na jetri umnožile. Jedino rješenje - transplantacija jetre koja se pokazala kao najslabija točka u tijelu i glavno izvorište problema. No, to je lakše reći nego napraviti. U Hrvatskoj su joj šanse za transplantaciju vrlo male, u inozemstvu je to izuzetno skupo.
- Prema riječima liječnika, ne mogu doći na listu za dobivanje jetre, jer prvo moram uništiti sve metastaze na jetri i "očistiti" je, jer bi u protivnom to značilo da bi se i na novoj jetri metastaze mogle pojaviti već u roku od nekoliko mjeseci. Međutim, postoji velika mogućnost i da se neće vratiti, ali to nitko ne zna. No, zbog toga mi niti jedan liječnik neće dati odobrenje za transplantaciju. S druge strane, pokušavam doći do klinike u Padovi i naše vrhunske liječnice dr. Nele Sršen s kojom sam već u kontaktu, ali sam svjesna da će to, budu li me oni željeli operirati, iziskivati velike novčane izdatke. S obzirom da po nekom cjeniku kojeg sam našla na internetu kod nas transplantacija jetre košta oko 250 tisuća kuna, mislim da bi mi za inozemstvo to bilo i višestruko skuplje jer ne znam niti koliko košta sam zahvat, a uz to vjerojatno troškove povećavaju i pripreme, put do tamo, pa kasnije oporavak, pa lijekovi, vitamini… Ne mogu niti zamisliti, ali znam jedno - želim živjeti! U jednom trenutku sam se predala i rekla 'ja taj novac nemam pa dok živim - živim!", ali onda su me moje prijateljice s Mornara potaknule da se organiziramo i probamo nešto napraviti, na čemu sam im izuzetno zahvalna, kaže Vanja koja je sama optimist i pozitivnog stava pa joj promjena stava i razmišljanja nije bila teška.
I onda tu na scenu stupaju iskusni humanitarci, udruga Naš san njihov osmijeh koja će pomoći Vanji u pripremi humanitarne akcije, već sada nazvane "Nek njeno ime odzVanja" s ciljem prikupljanja sredstava za operaciju transplantacije jetre. No, i tu put nije niti brz, niti lagan. Za prijavu akcije udruzi trebaju svi Vanjini nalazi, koji su već pripremljeni, potom potvrda HZZO-a da ne mogu platiti operaciju, te pismo namjere i planirani zahvati s troškovnikom neke klinike, možda upravo ove u Padovi, koja je voljna Vanji transplantirati jetru. Tek tada akcija se može prijaviti i račun otvoriti. Jednom kada bude otvoren, sva uplaćena sredstva strogo se kontroliraju i izdani računi plaćaju izravno klinici tako da se svaki utrošeni novčić prati, a svi računi transparentno podmiruju. Razne donacije već su i počele pristizati, želju da pomognu iskazao je i Hrvatski body building savez, organizatori porečkog Sport festa, brojni prijatelji, kolege, znani i neznani, sve s ciljem da se ovoj mladoj 37-godišnjoj ženi pomogne živjeti. Sve to pomaže Vanji da i dalje zadrži veliku dozu optimizma. Njene su oči prepune života. Vjeruje da ovu bitku može izboriti, jer disciplinirana je u svemu - u prehrani, u treninzima, u životu.
- Učinit ću sve što je potrebno ukoliko postoji i najmanja šansa da mi transplantiraju jetru. Borit ću se jer sam rođeni borac i uvjerena sam da se mogu izboriti za život, kaže nam Vanja.
I dalje svakodnevno trenira jer ima tu neostvarenu želju nastupiti na Državnom body building prvenstvu iduće godine na proljeće i vjeruje da će joj se ovaj, četvrti put, osmjehnuti sreća. Ovaj put kao zdravoj osobi spremnoj pomesti konkurenciju!
- To je moj život i valja se za njega boriti, a ja vjerujem da ću se i izboriti, zaključuje naš razgovor Vanja.
Kao što smo već pisali kada smo s njom razgovarali na proljeće, rodom je iz Sarajeva, a Pulu smatra svojim drugim domom jer je ovdje doselila s roditeljima iz Njemačke kada joj je bilo svega 14 godina. U međuvremenu, životni put odveo ju je i do Zadra, pa sada, što zbog poslovnih, što zbog privatnih obaveza živi na relaciji između ova dva grada. Ima i 16-godišnju kćer Lanu i supruga Denisa koji su joj velika podrška i veliki razlog da izdrži i bude pravi borac koji će se izboriti za svoje ozdravljenje.
Kutije u koje se može ubaciti novčani prilog već su postavljene na nekoliko mjesta u Puli i Zadru. U Puli je to u Body building klubu i kozmetičkom salonu Total look na Mornaru koje su pod ključem, a sav će iznos biti uplaćen na ciljani račun kada ga udruga Naš san njihov osmijeh otvori za humanitarnu akciju "Neka njeno ime odzVanja".