Nemamo ni oborinske vode, ni cestu, a ni put. Otkad smo tu govore nam da će cestu makar nasipati. Evo, kao što vidite, nisu ni to. Kada padne kiša, nema vam druge nego staviti škornje. Ovdje se slijeva voda iz cijelog Valdebeka. Nemamo ni rasvjetu, živimo u mraku, govori Silvan Benazić
U dijelu Ulice Jasne Crnobori u Valdebeku nema rasvjete, urbane oborinske odvodnje, cesta je samo djelomično asfaltirana, a stanari će vam reći da je njihova ulica napuštena i zaboravljena od Grada.
- Što da vam kažem? Valdebek! Ovo vam nije asfaltirano jer smo mi eko-zona, govori nam sarkastično Liliana Švabić, stanarka ulice i vlasnica vrtića Bambi, smještenog u prizemlju njezine kuće. Cesta je, nastavlja, puna rupa. "Kada pada kiša", pokazuje nam rupe u cesti ispred svoje kuće, "sve pliva, a voda je do gležnjeva".
Naizgled u redu
Za vrijeme sunčanih dana, kao što je to bilo jučer, naizgled je sve u redu. Barem ako se promatra izdaleka, iz Ulice Valdebečki put s kojom se križa Ulica Jasne Crnobori. No, čim s Valdebečkog puta skrenete u spomenutu ulicu bit će vam jasno da nitko iz Grada onuda dugo nije kročio.
Prvi dio ulice je asfaltiran, istina, ali možda bi bilo bolje da nije. Cesta je prepuna pukotina i rupa. Amortizeri na automobilu ovdje neće biti od pomoći. Stanari nam govore da se za vrijeme kišnih dana moraju opremiti gumenim čizmama jer inače ne mogu izaći iz ulice. Sustava oborinske odvodnje, za koji je u naseljenim mjestima odgovorna jedinica lokale samouprave, nema. Još gore stanje nalazimo u sporednim uličicama. Tamo, pak, asfalt ne postoji, ali zato na njegovom mjestu raste korov. Više je to nalik bijelom putu nekog zabačenog zaseoka van grada. (Chiara BILIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)