Na današnji dan u Glasu Istre, godina je 1996.
VREMEPLOV: HDZ-ova mladež protiv Đorđa Balaševića, prozvala izdavačku kuću Croatia Records da pomaže muzičarima iz tzv. SRJ
Zagrebačka mladež HDZ-a pobunila se što, prema njihovom mišljenju, Croatia Records reklamira Đorđa Balaševića tako što se "pojavljuje kao dio projekta" organiziranja njegovog nastupa u Ljubljani te prodaje ulaznice za taj koncert. "Umjesto plakatiranja Balaševićevog koncerta i prodaje ulaznice, Croatia Records bi kao nacionalna diskografska kuća trebala promicati vrijednosti Republike Hrvatske, dovoditi u Hrvatsku ugledna glazbena imena iz svijeta, a nikako ne pomagati muzičarima iz tzv. SRJ", pisalo je u priopćenju HDZ-ove tadašnje mladosti
Naslovnica Glasa Istre, 21. ožujak 1996.
Današnja epidemiološka svakodnevnica, na koju se često žalimo zbog nošenja maskica ili držanja fizičke, ako ne i socijalne distance, med je i mlijeko u usporedbi s onim što su ljudi proživljavali na ulicama Sarajeva tijekom 44-mjesečne opsade grada. Pod budnim okom egzekutora s okolnih brda, koji su na njih vrebali kroz snajperski nišan, izlazak ljudi morbidno je podsjećao na kakvu dječju igru, mješavinu lovica i skrivača. Po gradu su, kao zaštita od snajperskih metaka, bili raspoređeni kontejneri, koji su služili kao spasonosne kontrolne točke, a ljudi su trčali od jednog do drugog, odlazili u nabavku kakve-takve hrane, znajući da možda neće stići do sljedećeg kontejnera. Takvoj je surovosti došao kraj 1996. Kako piše u tekstu članka Glasa Istre, objavljenog na današnji dan 1996. godine, Sarajevo je tih dana službeno ušlo u sastav bosansko-hercegovačke Federacije, a izrešetani kontejneri se počeli uklanjati.
Sarajevo u miru
- U utorak u ponoć, odnosno 90 dana nakon početka provedbe daytonskih sporazuma, Federacija i srpski entitet u BiH dobili su i službeno svoje granice utvrđene mirovnim sporazumima iz Daytona i Pariza. U Sarajevu je u međuvremenu započelo uklanjanje protusnajperske zaštite postavljene tijekom rata. Kamioni i dizalice u prvim večernjim satima uklonili su osam velikih kontejnera postavljenih na glavnom raskrižju u blizini zgrade Predsjedništva, piše u tekstu.
Od ostalih se vijesti istog izdanja ističe neformalni ulazak Hrvatske u Vijeće Europe, odnosno pozitivna preporuka Odbora za politička pitanja Parlamentarne skupštine Vijeća Europa. Službeni će sporazum, kojim će Hrvatska formalno postati članicom spomenutog Vijeća, biti potpisan nekoliko mjeseci kasnije, odnosno 6. studenog 1996.
Pažnju naslovnice plijeni i dugovječni satirični podlistak Glasa Istre, odnosno "jednoumni tjebnik". Pod izmijenjenom povijesnom krilaticom Stjepana Radića, popraćeno slikom Franje Tuđmana, poručuje se: "Nemojte biti guske u magli, čitajte LaKost!"
Na devetoj stranici nalazimo intervju s Dafinkom Večerinom, tadašnjom odvjetnicom i tajnicom Helsinškog odbora, a njene riječi "Val konzervativizma se širi Europom" zvuče aktualnije nego ikad, pogotovo kada se osvrnemo na situaciju u Europi gdje je takav val bio posebno uspješan u Poljskoj i gdje se tenzije oko nedavne zabrane pobačaja i dalje nisu smirile.
Premda tekst na 19. stranici pažnju plijeni informacijom "Glavašević pronađen, a Šumanovac?", pokazat će se da je informacija o hrvatskom književniku i radio-voditelju, koji je iz skloništa izvještavao o srpskoj agresiji u Vukovaru, ipak netočna. Glavašević je nestao 20. studenog 1991. kada je odveden na Ovčaru, ekshumacijom se 1997. otkrilo da je tamo i ubijen. Glas Istre citira dokument koji je tih objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, u kojem je tadašnji premijer Republike Srpske Krajine Zečević 1992. tražio od svog potčinjenog Duška Štikavca informaciju o Glavaševiću. U pismu mu Štikavac, između ostalog, poručuje: "Obaveštavam Vas da se Siniša Glavašević vodi kao ratni zarobljenik u ratnom zatvoru 'Crni Vrh', opština Aleksinac, Republika Srbija, pod brojem PB3 o4-311/91., a u vezi dokumentacije pod imenom Antun Perak. PB3 o4-311/91 se nalazi u zadovoljavajućem zdravstvenom stanju, o čemu postoji medicinska dokumentacija."
Nestao nakon kave
Svjetlija je, pak, sudbina dočekala Vladimira Šumanovca, prvog zapovjednika zrakoplovne baze u Puli i brigadira Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, koji je nestao posljednjeg dana listopada 1992. Trag mu se gubi u Zagrebu kada odlazi na kavu s jednim prijateljem. Glas Istre tada piše da se na koncu ispostavilo da je Šumanovac na neobjašnjiv način postao zarobljenik Ratka Mladića i krajinskih Srba.
Zagrebačka mladež HDZ-a pobunila se što, prema njihovom mišljenju, Croatia Records reklamira Đorđa Balaševića tako što se "pojavljuje kao dio projekta" organiziranja njegovog nastupa u Ljubljani te prodaje ulaznice za taj koncert. "Umjesto plakatiranja Balaševićevog koncerta i prodaje ulaznice, Croatia Records bi kao nacionalna diskografska kuća trebala promicati vrijednosti Republike Hrvatske, dovoditi u Hrvatsku ugledna glazbena imena iz svijeta, a nikako ne pomagati muzičarima iz tzv. SRJ", pisalo je u priopćenju HDZ-ove tadašnje mladosti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
